Ranije ovog tjedna je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan najavio početak nove vojne kampanje u Siriji. Kao i obično, formalno će se kampanja voditi pod izgovorom borbe protiv terorizma, iako su u ovom slučaju to YPG snage sirijskih Kurda koji su na sjeveroistoku zemlje aktivne pod nadzorom američkih savjetnika i specijalnih postrojbi. Iako su kao ozbiljnija vojna formacija pojavljuju tijekom 2014. godina, kada je američka koalicija sirijske Kurde odlučila podržati u borbi protiv takozvane “Islamske države”, ove su jedinice formirane davno prije sirijskog rata i vojno su krilo lokalne političke Stranke demokratske unije (PYD). Kako su u Siriji zabranjene stranke sa sektaškim, nacionalnim ili vjerskim predznakom, sirijski Kurdi su za svoju najreprezentativniju političku stranku odabrali ovakvo ime, a YPG snage, ili Jedinice narodne zaštite. Ravnopravni dio ovih snaga je i ženski ogranak, takozvane YPJ snage, ili Ženske obrambene jedinice.
U vrijeme osnivanja su te jedinice bile usko povezane s Kurdistanskom radničkom strankom, koja je zabranjena u Turskoj i nekim drugim zemljama. Prije američkih pošiljki oružja i oklopnih pješačkih vozila, snage sirijskih Kurda su građene od strane Kurdistanske radničke stranke, još u početku sirijskog sukoba. Nakon što se sirijska vojska morala povući i sporazumno predala Kurdima područja u kojima žive, osim središta gradova Qamishli i Hasaka, te obližnjih vojnih zrakoplovnih baza, YPG snage su se pretvorili u prilično neovisnu vojnu silu.
Kada su se na ove skupine fokusirali Amerikanci, one su objavile zahtjeve za obnašanjem vlasti na cijelom području od iračke granice sve do Afrina na zapadu, a Ankara pretpostavlja da su za cilj imale izaći na obalu Sredozemnog mora u sjeverozapadnoj Siriji.
Istina, malo kasnije su ih potisnule vladine snage, na kojima su nadzor preuzeli ruski i iranski instruktori i podigli je iz pepela. No unatoč tome, Kurdi i dalje drže gotovo trećinu cijele Sirije. Naravno, iz njihove perspektive su to pobjede i oni vjeruju da su napokon na putu proglašenja vlastite države, koju su njihovi preci sanjali stoljećima.
Međutim, Ankara ih je odmah proglasila ogrankom Kurdistanske radničke stranke i zabranila ih, bez obzira na to što YPG snage djeluju izvan Turske ne utječu na sukob turskih vlasti s Kurdima turskom jugoistoku.
Erdogan je zapravo prije nekoliko godina službeno objavio rat sirijskim Kurdima. Protiv njih je proveo već dvije kampanje.
Jednu na sjeveru pokrajine Aleppo, kojom je kurdske teritorije podijelio na dva dijela, a drugom je zauzeo jedna od formiranih enklava sjeverozapadnog Aleppa, područje grada Afrina.
U obje kampanje su sirijski Kurdi pretrpjeli poraz, a mnogi su bili prisiljeni krenuti na zapad preko vladinih teritorija. Tada su u cijeloj ovoj priči aktivno počeli intervenirati Amerikanci. Naprosto su morali, iako nisu htjeli birati između dva saveznika, Kurda i Turaka, ali je bilo nemoguće ostati po strani.
Sada, kada je Erdogan najavio još jednu kampanju protiv Kurda, ovaj put u području Manbija, Washington je najavio intenziviranje pregovora s Turcima.
U Manbiju postoje američke snage s obližnjom bazom, a sada je tamo i baza francuske vojske. Turska intervencija bi značila početak nepovratnih promjena i provedbu planova koji su u suprotnosti s općim planom Pentagona. Ako se uzme u obzir zbližavanje Ankare s Moskvom, rizici su vrlo visoki, jer američke trupe u doglednoj budućnosti, osim nekih područja, ne žele ta područja prepustiti Damasku.
Naravno, Ankara će ustrajati na obrani svojih islamističkih milicija, koje već priprema za napad. Turski je plan da na sjeveru zemlje, nakon uništenja kurdskih vojnih postrojbi, ostane samo takozvana “Slobodna sirijska vojska”. Ali njezin je utjecaj ograničen isključivo na sjeverna područja pokrajine Aleppo, dok je Idlibu preslaba da bi se nosila s teroristima i bivšim saveznicima iz koalicije Hayat Tahrir Al-Sham.
Pripreme za napad
U ovom trenutku se u regijama Turske koje graniče sa sjevernim sirijskim pokrajinama primjećuje aktivni prijenos vojne opreme i osoblja turske vojske. Međutim, glavna snaga u nadolazećoj ofenzivi bit će, kao u Afrinu, militanti islamističkih skupina bivše “Slobodne sirijske vojske”, koja se sada bori pod imenom “Sirijske nacionalne vojske” koju je stvorila Turska.
Međutim, niti skupine koje čine ove snage nisu promijenile ni ideologiju, čak ni nazive pojedinih grupa i brigada. Skupine koje su formalno činile “Slobodnu sirijsku vojsku” sada su nova “Sirijska nacionalna vojska”.
Sirijski oporbeni medij Enab Baladi piše kako terenski zapovjednici proturskih islamističkih oružanih skupina tri dana zaredom održavaju sastanke s predstavnicima turske komande. Navodi se kako razgovaraju o pojedinostima nadolazeće ofenzive. Ključna skupina u novoj ofenzivi će biti Ahrar Al-Sharqiya, čija je ideologija mješavina ekstremnog islamizma, arapskog nacionalizma i antiamerikanizma. Njezin vođa, Abu Hatem Shakra, stalno je prisutan na spomenutim sastancima s turskom vojskom.
Ahrar Al-Sharqiya je najveća proturska skupina sa sjedištem u sjeveroistočnom dijelu pokrajine Aleppo. Trenutno se militanti ove skupine i brojni drugi aktivno kreću diljem Turske na granici sa sirijskim provincijama Raqqa i Hasaka. Da Turska misli ozbiljno, vidjelo se 12. prosinca kada je na turskoj granici počelo uklanjanje inženjerskih barijera za oklopna vozila. Pripreme za invaziju se provode na turskoj strani granice u blizini sirijskog grada Tel-Abyada do Ain Al-Araba, kojeg su Kurdi preimenovali u Kobane, te istočno za upad u pokrajinu Hasaka.
Očigledno je operacija planirana na isti način kao u Afrinu. Ofenzivu će voditi islamisti uz podršku turskog topništva, tenkova i zrakoplova. Ograničenu podršku u određenim sektorima fronta će proturskim skupinama osigurati turske specijalne snage. Formirane su najmanje dvije borbene skupine koje zajedno broje 20 do 30 tisuća ljudi, prenosi Enab Baladi. Početni smjer bi bio upad u područje Kobanea, a ofenziva se treba provesti u smjeru upravnih centara u pokrajinama Raqqa i Hasaka.
No, još jednom treba naglasiti da su američke snage i zapovjedništvo poručili Turskoj da se oštro protive ovoj ofenzivi, ali nije jasno hoće li Erdogan poslušati njihove “upute”.
Američka politika i Kurdi
O ovom pitanju je s turskim ministrom Cavusogluom dugo razgovarao bivši američki državni tajnik Rex Tillerson, a kasnije i Mike Pompeo. U tom su dijalogu dvije strane uspjele sklopiti dogovor da se YPG snage povuku istočno od Eufrata i napuste Manbij. No, to su tvrdili Turci, a Tillerson to nikada nije potvrdio, kao ni Pompeo, koji ga je zamijenio.
Čini se da Ankara žuri s donošenjem zaključaka, jer su kurdske jedinice još uvijek u Manbiju. Washington je pokušao prikriti prisutnost kurdskih skupina u tom području. To su američki vojnici učinili tako dobro da turske patrole, koje su imale pristup određenim područjima, nisu zabilježile ništa čudno. Međutim, to nije bilo dovoljno i Ankara je brzo shvatila da ih američki saveznici pokušavaju zavarati.
Sada je sjeverna Sirija na rubu drugog rata. Već nekoliko tjedana, ako ne i mjeseci, Turska se priprema za ovu operaciju. Oprema je već dopremljena na granicu, vojska je spremna, a predsjednik Erdogan obećava da pitanje dana kada se kreće u napad.
Turski vojni stručnjak Keram Yildirim vjeruje kako je operacija već odavno isplanirana, jer u današnjim okolnostima nema drugog rješenja.
“Za Tursku je ovo pitanje od temeljne važnosti. Nakon što su Sjedinjene Države proglasile rat međunarodnom terorizmu zbog napada jedanaestog rujna, Turska nema manje razloga da učini isto. Kurdistanska radnička stranka je ubila tisuće turskih građana, a sada PKK djeluje ne samo u Turskoj, već i u Siriji i Iraku”, izjavio je Keram Yildirim.
“Turska je proglasila rat protiv terorizma, međunarodnog terorizma, jer se ne može nazvati drugačije. U Iraku i Siriji se turska vojska nekoliko godina bori i pokušava pobijediti terorizam. Tvrdnja da su YPG snage autonomna i neovisna organizacija je laž. To je sirijski ogranak PKK. U svakom slučaju, postoji malo razlike u njihovoj ideologiji. Oni su jednako neprijateljski raspoloženi prema Turskoj, a tijekom sirijskog rata su sa sirijskog područja više puta napali tursku pokrajinu Hatay i druga granična područja. To je učinio YPG, a to je očito neprijateljstvo, jer je većina granata pala na područja gdje nema vojnih objekata, samo civilnih”, dodaje turski stručnjak.
Na pitanje kada će početi ofenziva, Keram Yildirim nije mogao precizno odgovoriti.
“Kada će početi kampanja, nitko ne može reći. Na granici su manji okršaji, a YPG je u više navrata izvijestio da je granica prijeđena, da je rat objavljen i tako dalje. Ali to nije vrijedno pozornosti. Doista, turska vojska još nije pokrenula ofenzivu. Ako sve bude kako je Erdogan rekao, operacija može započeti svake minute, ali mislim da je spor zato što čeka reakciju Amerikanaca. Nadamo se da će oni biti pametni i ponuditi nešto. U svakom slučaju, oni će intervenirati, jer je nedaleko od granice, nedaleko od turske vojske, njihova baza. Kao minimum, oni trebaju osigurati sigurnost ovog i sličnih objekata. Što se tiče YPG snaga, nije poznato kako se SAD misle nositi s njima. Moguće je da u Sjedinjenim Državama sada misle da je bolje dopustiti Turskoj da okonča ovaj rat”, zaključio je turski vojni stručnjak Keram Yildirim.
Kurdi pozivaju Asada u pomoć?
Kao što smo naveli, prema više izvora i informacija s terena, Turska je provela sve potrebne radnje za pokretanje napada na sirijske Kurde. Ovih je dana žestoko bombardirala i komunikacije koje povezuju Kurde u Iraku s njihovim suborcima u Siriji. Turska je tako uklonila problem moguće isporuke oružja iz Erbila u Siriju i u posljednjih 48 sati je tursko zrakoplovstvo nanijelo velik broj zračnih udara na objekte i baze Kurdistanske radničke stranke u sjevernom Iraku. Osim toga, turske specijalne snage su provele napade u planinskim regijama Sinjara.
Prema turskim medijima, “neutralizirano je 40 militanata PKK, uništeno je više od 60 jedinica vojne tehnike i druga vojna infrastruktura”.
Turska će nastaviti provoditi ove operacije paralelno s kampanjom čišćenja Afrina, gdje je kao gerila YPG još uvijek vrlo aktivan, te nadolazećom operacijom na sjeveru Sirije. Na jučerašnjem skupu je Erdogan otvoreno izjavio kako će “Turska pokopati kurdske militante u njihovim rovovima koje kopaju na granici”.
Glasnogovornik Erdogana, Ibrahim Kalin, izjavio je kako će nadolazeću operaciju u sjevernoj Siriji Turska koordinirati s Rusijom i Sjedinjenim Državama, kako bi se izbjegli mogući nesporazumi između brojnih vojski na terenu. Koordinacija s Rusijom će se očito ticati područja zračne baze “Menagh” i grada Tal Rifata, a koordinacija s američkom stranom, koja je puno složenija, odnosit će se na Manbij i područja istočno od Eufrata.
Prema riječima Ibrahima Kalina, Turska neće dopustiti da sjeverna Sirija bude teritorij kojeg će kontrolirati PKK, niti jedinice koje su dobile američko oružje, misleći na sirijske Kurde i YPG snage.
Turski predsjednik Erdogan je o povezanosti dvije kurdske organizacije raspravljao s američkim predsjednikom Trumpom, a prema turskim medijima ga je navodno uspio uvjeriti da je to jedna organizacija s više ogranaka u susjednim zemljama.
Turski mediji izvještavaju kako bez izravne prijetnje Turskoj SAD pokušavaju zastrašiti islamističke militantne skupine pod kontrolom Turske, koje su Amerikanci obavijestili kako će napad na kurdske snage smatrati napadom na SAD i da će se napadači suočiti s vrlo ozbiljnim posljedicama.
Usput, naglašeno je da Sjedinjene Države ne ispunjavaju svoja obećanja i obmanjuju Tursku, dozvoljavajući YPG snagama jačanje graničnih gradova i podizanje utvrda u Tal-Abyadu i drugim naseljima. U naseljima u kojima Kurdi čine većinu se nastavljaju masovni prosvjedi protiv Erdoganovih planova i poziva se “međunarodna zajednica” da zaustavi “još jednu tursku agresiju”. Turske službeni mediji i društvene mreže su puni militarističkog bijesa i mržnje prema Kurdima.
U cijelom ovom kaosu, ako se ova situacije uopće može nazvati kaotičnom, obzirom da je sve logičan slijed događaja zbog stvaranja pogrešnih koalicija od strane Kurda, YPG snage i političke vođe PYD stranke optužuju Damask da sjedi, a Bashara Al-Assada da ne čini ništa dok Erdogan okuplja vojnike za invaziju na takozvanu Rojavu. Sirijskog predsjednika o Kurdi optužuju da ne želi braniti sjevernu granicu Sirije od Erdogana, zajedno s Kurdima.
Ovom vrlo zabavnom optužbom YPG snage, koja odbija priznati vlast Damaska, sada trče i žale se Assadu. Možda prekasno, jer su se na horizontu već pojavili satrapi Bliskog istoka.
Možda bi Kurde bilo dobro podsjetiti da su zbog njihovih pretjeranih zahtjeva propali pregovori u Damasku, a ne zbog nepopustljivosti Assada, koji im je nudio sve osim države u državi.
Kurdi dobro znaju tko ih može zaštititi od Erdogana, jer su vidjeli moć Assada i nove i preporođene sirijske vojske. Međutim, za takvu pomoć bi morali prekinuti odnose sa Sjedinjenim Državama i pomoći Amerikancima da se “časno” povuku iz Sirije. Nastavak suradnje sa Sjedinjenim Državama će neizbježno dovesti do ponavljanja priče koju smo vidjeli u Kirkuku u Iraku ili u Afrinu u Siriji, jer SAD nisu previše zainteresirane da im vojnici ginu za kurdske snove o neovisnosti.
Sada su Kurdi izrazili spremnost za nastavak pregovora s Assadom. Među izjavama zapovjednika YPG snaga bilo je malo opcija s predajom državne granice u ruke sirijske vojske, koja bi mogla djelovati kao brana između Turaka i Kurda. Slični prijedlozi su razmatrani prije turske invazije na Afrin, kojeg su Kurdi, zbog odbijanja prijedloga Damaska, na kraju izgubili. U sadašnjem obliku, to je očigledan pokušaj da se daju mali ustupci, a da se pritom ne odredi položaj Kurda u odnosu na središnje vlasti u Damasku.
Sve u svemu, situacija je gotovo identična onoj prije pokretanja turske kampanje protiv Kurda u Afrinu, kada su, u pozadini turskih obavještajnih, propagandnih, diplomatskih i vojnih aktivnosti, Kurdi očajnički pokušavali izbjeći tursku invaziju manevriranjem između Sjedinjenih Država i rusko-iranske koalicije. Ako Turska pokrene invaziju, malo je vjerojatno da će se na Kurde moći računati na sve prihvatljive uvjete u formiranju poslijeratne Sirije.
ovo je više komadanje sirije nego kampanja protiv kurda, erdy ima kurda u turskoj koliko hoćeš, pa ne ide frontalno na njih. turci su i prije uzeli komad sirije, regiju Hatay (Turskoj je priključena 1939) prema tome čista okupacija i otimačina.
Kurdi su se jedno vrijeme borili uz ISIS dok ih ISIS nije počeo tući. Danas se opet pokušavaju okrenuti Siriji. Možda da nisu sudjelovali u ratu protiv Sirije, bio bi na stani Kurda, ali ovako sada će platiti za svoju prevrtljivost. Ameri se sigurno neće odreći Turskog savezništva zbog kurda, a ni rusima nije u interesu savezništvo sa Kurdima zbog istog razloga.
Kurdi su oportunisti bez ikakvih saveznika na višoj razini i zato nisu imali niti će skoro imati državu.Sad bi im SAA itekako dobro došla kao saveznik,nakon što je prošla pakao.Vidjeli su da saveznici Rusa puno bolje prolaze od američkih saveznika koji su potrošna roba.No opet su birali krivu kartu.SAA i Assad nemaju nikakav razlog da im pomognu i da ginu radi njih nakon što su im okrenuli leđa kad je bilo najteže.Dapače,SAA trenutno odgovara da se Kurdi i Turci dobro počupaju jer su jedni i drugi neprijatelji spram sirijske cjelovitosti i integriteta.
Kog zovu u pomoć SAD ili ASAD?
Kurdi ako su voljni izbaciti amerikance van , vratiti se u legalni okvir sirije ,onda niti turska nema sta da trazi u siriji i stvar rjesena… Ako kurdi nisu to u stanju i zele i dalje vjerovati da ce im amerikanci dati “drzavu,slobodu i demokraciju” , a ono mahanje zastavama izraela govori da u to i dalje vjeruju onda mozemo ocekivati veliki krkljanac na sjeveru sirije..
Sve je lako u siriji bilo dok nije sjever dosao na red…
Afrin 2, samo ovoga puta jos visi nivo tenzija…
To za SAA i nije lose dok se ovi petljaju preko Eufrata a bice zestoka borba, da se pozabave Vehabijama u Idlibu, pruza im se lepa prilika ocekujem reprizu kampanje iz 2017/18:
https://en.m.wikipedia.org/wiki/Northwestern_Syria_campaign_(October_2017–February_2018)
Turci i Amerikanci igraju svoju igru podjele Sirije, Manbij je strateška točka i Erdo hoće da zaokruži turski dio u Siriji i potisne Kurde preko Eufrata a u Manbiju su većina ArapI koji imaju svoju miliciju koja je protiv Kurda, na djelu je borba za teritorij i uvod u podjelu Sirije i uvođenje etničkih teritorijalnih federalnih jedinica i višestranačja, umjesto da SAA krene prema Manbiju i preduhitri proturske snage oni stoje na mjestu i čekaju rasplet između Turaka i Kurda, to je još jedan pokazatelj da je na djelu podjela Sirije
A kako su prošli Kurdi na sjeveru Iraka kad su proglasili “svoju” državu.’