Tako pišu da predviđa Nostradamus u svojim proročanstvima i da bi se to trebalo uskoro dogoditi, da bi mogla i moja generacija progovoriti koju s kućnim ljubimcima ili sa životinjama iz užeg i šireg okruženja.
Unaprijed se radujem što ću moći saznati ono što sam uvijek želio, što ću moći umrijeti znajući šta, zašto i kako razmišljaju neke životinje. Recimo, sretnem nekog krmka, uljudno se pozdravimo, pa ga ispitam sve o tome zašto se tako voli „šminkati“ blatom, zašto se kaljuža i takav naokolo hoda, i kako to da i za njim takvim brojne krmače sline i priželjkuju da im priđe? Zar krmače mogu biti tolike svinje da ga vole oblijepljenog blatom, kad sve dame vole čiste i namirisane mužjake? Mora da tu postoji neka velika krmeća tajna koju mi ljudi ne kontamo, a kad nam bude moguće razumjeti svinjski govor, sve će nam biti jasno i prihvatljivo i moguće je da nam svinje budu najbolji prijatelji. Nije isključeno da se pokaže čak da smo mi ljudi veći krmci od pravih svinja.
Čim vidim nekog konja, pitat ću ga zašto sluša čovjeka, dopušta mu da ga tuče i ponižava; zašto radi za čovjeka, a jači je od najjačega ljudskog diva i, po zakonu jačega, bilo bi prirodnije da čovjek služi konju? Čovjek još pojaši konja, a zna se koje je to ponižavanje. Dokle će biti takva konjina da sve to trpi? Bikove ću pitati zašto trpe da im stave jaram i tjeraju ih rintati od jutra do mraka. Imaju snagu, imaju oružje u vidu rogova, zašto se ne suprotstave? Zašto moraju biti tolika stoka? Magarca ću pitati zašto pristaje na samar veći od njega, na batine u tolikoj mjeri da je i u poslovicu ušlo kako magare ogugla na batinu? Kako se osjeća kada nekoga drugog nazivaju magarcem, čini mu li se to kao kompliment ili kao uvreda?
Svaku životinju ću ispitati šta misli o nama ljudima, kako nas doživljava? Misli li da je bolje biti insan ili hajvan? U čemu je prednost jednog ili drugog iz njihovog ugla gledanja? Ko zna, možda životinje neke stvari bolje vide od ljudi, jer znamo da mnoge bolje čuju? Možda imaju i čula za koja mi ne znamo ni da postoje?
Ne znam kako ću s ribama razgovarati kad one samo šute, ali mislim da ću se i tu nekako snaći. Ja ću ih pitati, a one neka odgovaraju potvrdno ili odrečno tako što će na različite načine mrdati repom i tako ću otkriti sve njihove tajne. Prvo ću ih pitati zašto riba ribi grize rep i zašto za neke ribe kažu da su plave, a za neke da su bijele, kad niti su plave niti bijele, već uvijek nekih drugih boja? Zašto se kaže da neko pliva kao riba, kad ribe i ne umiju plivati, one samo rone?
Ma, imam već spremljeno na stotine pitanja i samo čekam da ih sve postavim i da čujem odgovore. A odgovori… Ah, nadam se da će me obradovati. Mislim da će oni samo potvrditi koliko su ljudi iznad životinja u svakom pogledu. Više znaju, pametniji su, pošteniji, dobronamjerniji. Ljudi su to, zaboga! Čovjek je oduvijek bio čovjek, a stoka – stoka!
A šta ako se pokaže da nije tako? Da je i čovjek samo hajvan, ili da je i hajvan čovjek? Ili, nedajbože, da su ljudi veći hajvani od životinja? Ne, ne, to ne može biti! U najgorem slučaju… Ma, ne, ne može ni to!
Kad bolje razmislim, možda je ipak bolje da sa životinjama nikada ne nađemo zajednički jezik, da nikada ne saznamo istinu, jer istina nekada zna biti baš neprijatna i može nam srušiti naše lijepe snove?
Ljudi već razgovaraju sa životinjama. Razgovarali su i u Nostradamusova doba tako da njegova proročanstva, koja su i inače rastezljivija od ikakve žvake, možemo ostaviti po strani. Naravno, ne razgovaraju SVI ljudi, a ono što ne čine svi nama izgleda nemoguće. No, sve što može jedan čovjek, mogu svi. Samo treba znati kako. Prije toga mora znati da može. I tako dolazimo do ključnog pojma – znanje. Čovjeku najdostupnije jer ga ima i čovjeku najnedostupnije – jer ga ne traži. Ljudi ne znaju razgovarati jedan s drugim. U pravilu. Pod istim pojmom podrazumijevaju različite stvari. Zato jer riječi nisu neutralne. One su tek okvir s obrisima sadržaja, tek namjera skrivena ispod riječi ih čini kompletnima. Valja pozorno slušati i sve ćemo čuti. Rijetko tko sluša. Od gomila vlastitih misli-zujalica se teško probiju riječi drugoga i čovjek čuje ono što želi čuti. Svu tu zbrku s kojom hodamo vide (i čuju)… Čitaj više »
ZIVOTINJSKA FARMA
STOKA KRUPNOG ZUBA:
(krik iz imovinskog rata)
IMAMO HRVATSKU?
Riba ne Pliva(nego Krka),
riba roni(i ronija).
Jedno od najtuznijih prijevoznih sredstava je stocni prijevoz (sleper)
i jos ako vozac vozi i pjeva:
Necu da ispadne zivotinja!
Sta ce se dogoditi kada bude moguce da sa naseg mozga skinu backup i prebace ga na neku novu platformu.
Ili iz matičnih ćelija stvoriti sve delove tela za obnavljanje organizma.
Kada ce biti moguce centar za mrznju pretvoriti u centar za ljubav.
Kada ce biti moguce da imas 100 godina i devojku od 60.
Možda je to Nostradamus mislio u prenesenom smislu….
Moj komšija recimo, je konj. Ništa ga ne razumijem. Komšinica kokoška, i nju ne razumijem.
Možda če doči dan, kada budi ti ljudi uzdigli svoj nivo komuniciranja na nivo čovijeka, pe čemo se onda razumjeti?
Ljudi prvo trebaju da nauče da komuniciraju jedni sa drugima. A riječi su te koje komunikaciju onemogućavaju.
Ljudi nazalost nisu u stanju sa razumijevanjem komunicirati jedni sa drugima a kamoli sa zivotinjama .
Mozemo i ovdje ispod Ivinog teksta napraviti jednostavan eksperiment ,uzmimo za primjer rijec LJUDI ili COVJEK a komentatori koji zeli sudjelovati u eksperimentu nek pokusaju u najkracoj formi objasniti sto za njega znaci rijec covjek .
Evo par primjera :
-Ljudi nisu zatocenici sudbine , nego vlatitiog uma .
-Kada sto ljudi stane zajedno , svaki od njih ce izgubiti svoj um i dobiti drugi .
-Za vecinu ljudi zivot je kao ruzno vrijeme, sklone se od njega i cekaju da prodje .
-Samo dvije sile mogu ujediniti ljude a to su strah i interes.
Zasto mi ljudi nismo u stanju prilaziti covjeku kao sto prilazimo cvijetu , bez predrasuda , uvjerenja , definicija , emocija , misli .
Zasto nismo u stanju sjediti u tramvaju i promatrati ljude bez ikakve misli ili predrasude o objektu kojega gledamo ?
Mozda zbog toga sto je promatrano (objekt) u biti promatrac (subjekt)?
Jedna dobra recenica.Problem je sam stoka sitnog zuba.
Ja sa svojim mačkom odavno pričam.Kažem ja njemu,gdje si debeli a on meni,FRRR.Onda ja njemu kažem,dođi moj veliki dečko a on meni mjauuu!
kud bi mi dosli kad bi bajke uzimali za ozbiljno?
razgovaraju li zivotinje medjusobno? citaju jedne drugoj desetak glasova i gestikulacija. to vec znamo. kad grana krcka onda “kaze” da ce se slomiti.
zanimljivija je mogucnost saznati koliko su zivotinje inteligentne. onda ih uz pomoc nekog uredjaja nauciti nasem jeziku ali ni tad nece reci bogzna sto. sam proces ucenja ce ih oblikovati da kazu ono za sto je jezik koncipiran.
znam da autor to malo nabacuje po pjesnicki ali meni je draze ozbiljno.
Moglo bi biti neugodno da znamo što životinje misle, posebno o nama. Ima jedan vic, pa kaže:
Došao učen čovjek iz grada na selo pa će seljaku: Ja znam sa svim životinjama razgovarati. Seljak, ko seljak, ne vjeruje pa proba iskušati došljaka. Hajde reci kad znaš što kaže moj pas. Ovaj ode psu pa ga upita i poslije par trenutaka dođe i kaže: Pas veli da ga baš i ne hraniš redovno a i vodu mu znaš zaboraviti dati. I pita što ga stalno držiš na lancu. Eh, veli seljak: To si mogao i pogoditi, nego reci što kaže mačka. Ovaj ode do mačke i kad se vrati kaže: Veli mačka da joj sve odgovara ali da ti zamjera što joj mačiće daviš. I još sam svratio do koze a ona kaže… Prekine ga seljak: Njoj ne vjeruj ništa ta laže čim zine.
Postovani Ivo, imam odgovor na prvo pitanje. Ne moras uciti svinjski jezik, otidji u Igalo i namazi se blatom. Shvatices zasto to svinje rade i kakav je osjecaj. Ako odes krajem sezone zateci ces masu bajkera koji iz nekog razloga blatom mazu zglobove.
Da sa zivotinjama pa ljudi odavno razgovaraju sa zvijerima, krvozednim zvijerima. Koliko je madju nama onih koji su trebai biti ljudi a krvozedne zvijer postadose, koji pobise ljude i one koji nastojase ljudi biti, e pa za takve zvijeri nije zatvor vec zvjerinjak.
Ljudi bi trebali nauciti razgovarati s drugim ljudima….sa zivotinjama je lako razgovart.