Zemlje Bliskog istoka su imale velika očekivanja od Sjedinjenih Država, ali im se nade nisu ostvarile, piše Arab Weekly. U isto vrijeme, nitko nije očekivao nešto posebno od Moskve, zbog čega je ono što je učinila Rusija premašilo sva očekivanja i osiguralo joj uspjeh. Ali sada, upozorava autor članka, zahtjevi Moskvu su postali veći, a ako im zemlje regije ne udovolje, onda bi se mogle vratiti u svom bivšem savezniku, Sjedinjenim Državama.
Ruska vanjska politika na Bliskom istoku 2018. je bila iznimno uspješna, a čini se da 2019. Moskva pokušava postići isti rezultat, piše Arab Weekly. Međutim, Rusija se može suočiti s određenim problemima, koji, između ostalog, proizlaze iz njezinih postignuća.
Jedan od glavnih uspjeha Rusije na Bliskom istoku je Sirija, primjećuje autor. I premda mir još uvijek nije uspostavljen, s diplomatskom ulogom Moskve se nitko ne može mjeriti.
Istovremeno je Rusija uspjela održati dobre odnose sa svim glavnim akterima u regiji, usprkos njihovoj međusobnoj netrpeljivosti. Na primjer, Moskva ima dobre odnose s Iranom i s njegovim zakletim neprijateljem Izraelom, kao i sa Saudijskom Arabijom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Egiptom i njihovim protivnikom Katarom. Rusija s Turskom ima bolji odnos nego što ih Turska ima sa svojim zapadnim saveznicima.
To su i sporovi između zemalja Bliskog istoka i Zapada oko poštivanja ljudskih prava, ali to pitanje za Moskvu nije važno, pa koristi ova proturječja. Iako verbalno podržava Palestinu, zapravo ne kritizira Izrael kao što to čine na Zapadu. Slično tome, kada su počeli optuživati krunskog princa Saudijske Arabije za smrt novinara Khashoggija i vojnu kampanju u Jemenu, Putin se nije miješao.
Naposljetku, autor članka razmatra postignuća ruske politike na Bliskom istoku i činjenicu da se nijedan američki saveznik u regiji nije pridružio antiruskim zapadnim sankcijama. Ova politika svih zemalja Bliskog istoka je pomogla Rusiji ne samo u smanjivanju štete od sankcija, već i smanjivanju ovisnosti o Kini u smislu zaobilaženja sankcija.
Prema autoru članka, 2019. godine se takvi trendovi mogu nastaviti, što na mnogo načina nije toliko Putinova zasluga, koliko njegova sposobnost da koristi razlike među ostalima.
No, ne ide sve kako Putin želi, napominje autor. Na primjer, odnosi između Rusije i Izraela pogoršali su se nakon što su sirijske snage tijekom izraelskog napada greškom oborile ruski zrakoplov. Premda je izraelski premijer pokušao uvjeriti Putina da Izrael nije kriv, to mu nije pošlo za rukom i izraelski mediji su izvijestili da će se napadi na sirijske ciljeve nastaviti.
Prema autoru to može značiti da Rusija ne može spriječiti sukob između Izraela i Irana, Hezbollaha ili Assadovog “režima”, kako autor članka, profesor Mark Katz, naziva sirijsku vladu.
“Štoviše, Moskva neće biti zadovoljna američkom intervencijom, koja će se neizbježno dogoditi u slučaju takvog sukoba”, piše Arab Weekly, “arapski” list koji je 2015. počeo izlaziti Londonu.
“Govoreći šire, Moskva je imala koristi od činjenice što je Bliski istok imao velika očekivanja od Sjedinjenih Država, a razočarao se kada se nisu ostvarila. Ali u isto vrijeme, očekivanja od Rusije bila su mala i Moskva ih je na kraju nadmašila. Stoga, što veći uspjeh Rusija bude postizala na Bliskom istoku, to će biti više očekivanja od nje. Ali ako ona ne ispuni ta očekivanja, mnogi će se, kao odgovor, vratiti Sjedinjenim Državama”, uvjeren je američki stručnjak za Bliski istok, profesor Mark Katz, koji je svoja razmišljanja objavio u “arapskom” tjednom listu sa sjedištem u Londonu.
To tamo je gotova stvar. Došlo je je do rascijepa između kapitalista i financijalista u USA.
Nema plinovoda iz Katra i nikom se vise ne isplati ulagati u rat.
”Arab Weekly”koji je 2015.počeo izlaziti u Londonu,
mora pripaziti s kim i kada izlazi?
Sada uzmimo mali analizu članka. Arab Weekly izlazi u Londonu, kasnije u SAD-u i UAE. Članak piše “stručnjak” Mark N. Katz iz SAD-a, bivši stipendist Rotschildove zaklade i “ekspert” za Rusiju i Bliski istok. Katz, Katz, Katz, …nema ništa na Wikipediji o prezimenu, ali nešto vuče na tipično prezime u Bosanskoj Posavini. Šalim se, naravno. Dalje ne bih ni komentirao sadržaj, koji raskrinkava ne toliko situaciju na Bliskom istoku, koliko strah da će Rusi biti u stanju očuvati utjecaj, posebno ovo s “bitkom Izraela protiv Osovine otpora”. Gospodine Katz, vi ste “cazzo” od stručnjaka, ne bih prevodio s talijanskog, ali dobro je da znamo gdje vas boli.
“Rusija zaobilazi sankcije…” je najkretenskija moguća izjava, obzirom je Rusija jedina, u pogledu sirovina, vode i hrane, samodostatna država na svijetu.
Kaže Bolton da će SAD braniti Izraheil pod svaku cijenu, od bilo koga, pa i Rusa, ako su spremni ostati s Assadom i Iranom. Kako će ih braniti, to je pitanje, ako se oni ni od Hamasa ne mogu obraniti.
Izgleda da Autor ovog Arapskog lista u članku priznao poraz politike prema Siriji i ulogu Rusije u tome, ali je to učinio na suptilan način. Zapravo više bi rekao da je nesvjesno u članku priznao poraz.
Stvar je u filozofiji nastupa i pristupa određenom problemu:
Gospodari Novca stiču ogroman prihod na ratu, krvi, nestabilnosti, neredu, …
Moskva traži, red, stabilnost, mir, …
A sukob Izraela i Irana forsiraju u pravo Oni Koji su okupirali SAD!?
Zašto bi uopšte došlo do sukoba Irana i Izraela? Kome to treba (osim Njima)?
Car Vlado vs banksters and coyotes
Rusija ima jednu stabilnu strategiju u Siriji, poput pitona na svaki izdah isila ona stisne pa strateski se utvrdi… i mic po mic na temelju gresaka(lekcija) iz proslosti ide naprijed. Napad na ExYu rad na njenom unutarnjem urusavanjem temelj je od tada svake americke akcije iskorištava do max nacije i vjere grupa u odredjenoj drzavi pod zastavom slobode unistava cijele drzave. Sirija i Libija dvije drzave koje su po blagostanju bile daleko ispred europe. Stabilne drzave s tendencijom rasta 4-7% do americkog dodira demokracije. Da se primjetiti da je Europsko interesbo podrucje za stabilnost Europe ono podrucje koje je Rimsko carstvo imalo u vrhuncu moci.