Japanci ne mogu ili ne žele shvatiti da im Rusija nikada neće predati Kurile

Prije dva dana si se susreli ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov i njegov japanski kolega Taro Kono. Razgovarali su o konačnom zaključenju mirovnog sporazuma između dvije zemlje.

“U skladu s uputstvima naših lidera nakon njihovih nedavnih sastanaka na najvišoj razini u Singapuru i  Buenos Airesu, danas počinjemo pregovore o mirovnom sporazumu“, rekao je Lavrov.

Japanski ministar vanjskih poslova Taro Kono je na sastanku s ruskim kolegom Sergejom Lavrovom rekao da postoji veliki potencijal u odnosima između Rusije i Japana.

“Proteklih mjeseci je stupio na snagu dogovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, provedeno je pojednostavljivanje viznog režima za  ruske turiste. Osim toga, bilateralni ekonomski odnosi se konstantno razvijaju”, izjavio je Kono.

Ministarski sastanak je plod suradnje i pregovora ruskog predsjednika Vladimira Putina i japanskog premijera Shinzo Abea, koji su krajem prošle godine rekli kako su se strane dogovorile da ubrzaju pregovarački proces o mirovnom sporazumu na temelju Zajedničke sovjetsko-japanske deklaracije iz 1956. godine. To je ozbiljan ustupak Japana, jer je desetljećima službeni stav Tokija bio da se pod japansku jurisdikciju vrate četiri otoka u Kurilima, kako bi uopće mogao zaključiti mirovni sporazum. Sada je napravljen pomak, ali su počele i špekulacije o tome da će Rusija Japanu vratiti dva od četiri otoka koje je Sovjetski Savez uzeo poraženom Japanu 1945. godine.

Ovu temu tjednima analiziraju svi ruski političari i mediji, iako bi bilo dovoljno reći da Japan, barem u ovim okolnostima, ne može dobiti te otoke i oni će ostati ruski. Ranije je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov govorio o rezultatima pregovora sa svojim japanskim kolegom Tarom Konom i naglasio da se o suverenitetu Ruske Federacije nad Kurilskim otocima ne raspravlja. Istodobno je dodao da Moskva i Tokio “još uvijek imaju značajne razlike”, te da bez priznanja Japana o rezultatu Drugog svjetskog rata nije vrijedno računati na daljnji napredak.

Voditelj Moskovskog političkog kluba i politolog Jevgenij Benij je također komentirao situaciju s rusko-japanskim pregovorima.

“Početkom ove godine smo čuli izjave o ustupanju Kurila od strane japanskog ministarstva vanjskih poslova i drugih japanskih dužnosnika. Stoga, sve što se događa treba promatrati kao unaprijed osmišljenu kampanju o maštanjima Japana koja su namjerno plasirana  u javnost. Sve dolazi od japanskih vlast, ali je vjerojatnost da će Tokio dobiti otoke mala. Oni to razumiju. Također shvaćaju da situacija s otocima, koju oni doživljavaju kao problem, ostaje, ali i da nešto treba učiniti. Sukladno tome su dane izjave da će Japan ove godine natrag dobiti neke otoke”, rekao je stručnjak.

Politički analitičar napomenuo je kako u Tokio budućnosti namjerava jače promicati svoje stavove.

“Ova je fantazija plasirana u javnost s određenim zadatkom. Nakon nekog vremena, što će se dogoditi uskoro, kada postane jasno da Japan neće dobiti otoke koji su njegova povijesna fiks ideja, Tokio će u javnost izaći s novom fantazijom. To će biti diskreditacija ruske strane. Pokušat će pokazati kako je Rusija “nekonzistentna”, jer je gotovo sve već bilo “dogovoreno”, sve se pokrenulo s mrtve točke i sve je propalo zbog Moskve. To će biti samo dodatni argument koji bi trebao potvrditi činjenicu da Japan treba imati veze s tim otocima, ali to je prijevara”, rekao je ruski analitičar.

Stručnjak je naglasio da je Japan paralelno pokušavao utjecati na Ruse kako bi ojačao svoj stav o Kurilskim otocima.

“U situaciji kada je vjerojatnost da će se otoci vratiti Japanu praktično nepostojeća, mediji su objavili informaciju kako će rusko stanovništvo na Kurilima, nakon ulaska u otoka u Japan, navodno biti osigurano od japanske strane, moći će ostati tamo i potencijalno dobiti priliku za državljanstvo. Paralelno s tim, Tokio tvrdi kako mora poduzeti neke korake, jer bi Kurili mogli postati izvor napetosti na Dalekom istoku, rekao je Evgenij Benij, te dodao kako Japanci nisu očekivali da će ruski odgovor na japanske izjave o Kurilskim otocima biti tako jasne i nedvosmislene.

Japanci nisu očekivali izravan i frontalni odgovor ruskog ministarstva vanjskih poslova, koje je reklo da Japan mora biti oprezan s izjavama, osobito ako se temelje na neprovjerenim podacima ili uopće nemaju veze s realnošću. Taj potez u Tokiju nisu očekivali. Mislili su da će Moskva šutjeti, a onda, nakon što ne dobiju ništa, odradili bi navedene propagandne poteze. No, Rusija ih je preduhitrila.

Pregovori između ministara vanjskih poslova Rusije i Japana održani su u za njih ne baš optimističnom okruženju. Japanci su došli s namjerom provedbe operacije širenja fantazija o prijenosu jurisdikcije nad otocima Tokiju.

Unatoč rezultatima pregovora, Japan neće pogoršati odnose s Ruskom Federacijom, stoga se ne može očekivati otkazivanje sastanaka između ruskog predsjednika i japanskog premijera. On će biti održan i dvojica čelnika se mogu dogovoriti o stvaranju neke vrste jedinstvene ekonomske zone. Međutim, planovi Tokija da preuzme nadzor nad otocima neće proći.

U ovoj situaciji, pogotovo nakon japanskih fantazija, Državna Duma je usvojila zakon koji onemogućava ustupanje tih otoka bilo kome, Japanu u prvom redu i bez obzira na nacionalni ponos, Japan će se morati pomiriti s činjenicom da je bez Kurila ostao zbog svoje uloge u Trojnom paktu u Drugom svjetskom ratu.

Amerikanci na Kurilima – Nepojmljiv scenarij za Rusiju

Kad ga je Magellan otkrio i zbog mirnog vremena nazvao “Pacifikom”, nije mogao ni zamisliti da će nakon pola tisućljeća Tihi ocean postati biti velike igre. Nedavno se pojavilo nekoliko vrlo zanimljivih vijesti. Stoga usporedimo  razne epizode s glavnim geopolitičkim i strateškim manevrima koji se tamo odvijaju, iako bi bilo dovoljno pogledati na kartu dalekog istoka i zaključiti zašto Rusija neće dati Kurilske otoke Japanu i zašto Kina neće popustiti u nastojanju da uspostavi dominaciju u morima koja joj otvaraju put na Pacifik.

Očigledno je došlo do eskalacije pokušaja da se američkoj pomorskoj sili osigura proiciranje sile u srce Euroazije. Teritorijalni sporovi u raznim morima Kine nemaju veze s energetskim resursima ili strateškim putevima. Oni su od sekundardnog značaja. U ovom slučaju, Heartland je Kina, koja razbija okruženje Sjedinjenih Država i otvara sebi put Rimlandu i Tihom oceanu, baš kao što Rusija čini na zapadnom dijelu šahovske ploče, ali sa svojim plinovodima i kontrasavezima.

Američka prisutnost na Dalekom istoku je nasljeđe prethodnih ratova i strateškog razmišljanja Mackindera . Japan je postao američka kolonija 1945., Tajvan 1949. i Koreja 1950. Ciklus je završen i Euroazija je na Dalekom istoku bila zatvorena. Na zapadu je isto učinio NATO, na Srednjem istoku CENTO, a na jugu i jugoistočnoj Aziji SEATO pakt. Hladni rat između dviju Koreja i između Pekinga i Tajvana je bio blagoslov za Washington i izgovor za održavanje baza u regiji.

Dvostruki plan pomorske sile koja kontrolira svjetske kontinente i okružuje ih dosegnuo je svoj vrhunac kinesko-sovjetskim raskolom 1960.

Pola stoljeća kasnije, nakon što je uloženo mnogo rada i napora, Euroazija nikada nije bila tako ujedinjena. Rusko-kineska simbioza je dala Šangajsku organizaciju za suradnju, čime je prvi dio plana zastario. Što se tiče drugog, on se provodi.

Washington je praktički odustao od svojih ludih pokušaja da se infiltrira u Heartland i američkim stratezima ostaje samo da pod svaku cijenu Euroaziju drže u okruženju.

U ovom dijelu ponekad dolazi do povijesnih potraživanja, koja nemaju nikakve veze s imperijalističkim operacijama, a najbolji primjer je ponovno otvaranje za Rusiju zatvorenog pitanja Kurilskih otoka.

Teritorijalni spor između Rusije i Japana oko ovog malog arhipelaga nije ništa novo. Priznati sporazumu iz San Francisca iz 1951. godine, otoci, točnije četiri južna otoka, su sovjetski, iako ih Japan i danas naziva svojim “sjevernim teritorijima”. Ovaj spor je trovao rusko-japanske odnose i spriječio je dvije zemlje da potpišu mirovni sporazum, tri četvrtine stoljeća nakon završetka rata. Pitanje je već neko vrijeme iznova na dnevnom redu.

Putin je vrlo popularan u Japanu, gdje je “njegov” kalendar prodan u više primjeraka nego oni japanskih glazbenih zvijezda. Činilo se da je sve spremno za povratak otoka Japanu, pogotovo kada se Putin na gospodarskom forumu u Vladivostoku u rujnu iznenada okrenuo japanskom premijeru Abeu i rekao mu da je spreman potpisati mirovni sporazum bez preduvjeta.

Je li to bio trenutak euforije? Poznajući hladnoću i inteligenciju Vladimira Putina, netko će doći u iskušenje i odgovoriti da to nije bio slučaj. Ali neke Putinove tople reakcije bile su iznenađenja ove godine, poput nevjerojatnog “Give me five! kasapinu iz Rijada na summitu G20 u studenom.

Nije ovo ni prvi put da se Kremlj u posljednje vrijeme naizgled ne slaže s ruskom vladom, što su, na primjer, neki vidjeli u navodnom neslaganju Putina s ministarstvom obrane o ulozi Izraela u Siriji. Međutim, Moskva je brzo ugasila nade Japana, navodeći da ako bi južni otoci bili otvoreni za Tokio, to ne bi značilo prijenos suvereniteta. U stvarnosti su te izjave stvorile konfuziju.

Rusko ministarstvo vanjskih poslova nikada nije promijenilo svoj stav i često je pokazivalo iritaciju japanskim nepoštenim načinom koji je potkopavao izjave Moskve. Za Lavrova, pitanje ruske suverenosti nad Kurilskim otocima uopće nije predmet pregovora, a kad su japanski dužnosnici najavili ideju da bi i Sjedinjene Države mogle biti uključene u pregovore, na odgovor nije trebalo dugo čekati.

“Danas smo vrlo ozbiljno upozorili na ovu temu. U kojoj mjeri Japan može biti neovisan o tim pitanjima, ako ovisi o Sjedinjenim Državama?“, priopćila je službena Moskva, i to jednoglasno.

Iako je danas pod velikim znakom pitanja, američko carstvo još uvijek vlada u Tokiju, gdje je uspostavilo dominaciju od kraja Drugog svjetskog rata i gleda na japanske susjede.

Prema Ugovoru o uzajamnoj suradnji i sigurnosti iz 1960. američka vojska bi teoretski imala pravo biti na Kurilima, ako se i dva od četiri otoka vrate Japanu. Moskvu to vrlo dobro zna.

Ovdje vidimo sjajnu igru Moskve u naporima da SAD drži što dalje od Euroazije. Američke baze na Dalekom Istoku, one u Japanu, Južnoj Koreji i Sedma flota na Tajvanu, već suzdržava kineski zmaj. Kada bi Rusija dala Kurile Japanu, tamo bi došli Amerikanci i podigli baze, iako tvrde “kako nikada nisu pomišljali o tom vojnom scenariju”.

Iz tog područja bi američka vojska na dometu imala rusku pomorsku bazu u Vladivostoku i jedan od dragulja ruske flote bi bio neutraliziran. U Moskvi se izračuni provode vrlo brzo i u pitanjima nacionalne sigurnosti nema prijepora. Oko tih stvari vlada opći konsenzus. Usprkos svemu što govorili japanski političari i mediji, uz Kurilske otoke pod jurisdikcijom Moskve, ruski medvjed do mile volje može plivati diljem Pacifika i nezamislivo je da će se odreći ove strateške prednosti.