Početkom ’90-ih je sudac Antonio di Pietro bio ikona borbe protiv korupcije u talijanskoj politici. Kasnije je i sam postao političar i ministar u vladi Romana Prodija, vatrenog zagovornika eurointegracija pod svaku cijenu, odricanja suverene valute i svega što je slijedilo sljedećih više od 25 godina.
Malobrojni neovisni politolozi i Italiji 1993. smatraju godinom kada je Italija prestala postojati kao suverena zemlja. Istraga koju je vodio sudac Di Pietro je uništila dvije velike talijanske stranke, Socijalističku partiju Italije i Demokršćansku stranku. Sve političke snage koje su djelovale kasnije su samo provodile diktat Bruxellesa, što je na kraju dovelo do uspona populista i aktualne koalicijske vlade Lige i Pokreta 5 zvijezda (M5S). O rezultatima vladavine Mattea Salvinija i Luigija Di Maia je rano govoriti, iako postoje naznake popuštanja Bruxellesu.
No, to nije tema ovog članka. Ovdje ćemo podsjetiti što je prije 20 godina govorio Bettino Craxi, bivši čelnik talijanskih socijalista, koji je umro u egzilu u Tunisu.
Bettino Craxi: Italija će u EU završiti u paklu
Europska unija znači propast Italije, prve žrtve eura zahvaljujući izvjesnom Romanu Prodiju. Kontekst je jasan. Govorilo se o globalizaciji, a mislilo kako osiromašiti društvo i Italiji oduzeti suverenitet i neovisnost. Na to je upozoravao “prorok” i, prema nekima, “posljednji talijanski državnik” Bettino Craxi, koji je prije 17 godina umro u egzilu u Hammametu, u Tunisu.
“Craxi je čovjek koji je morao biti eliminiran po svaku cijenu”, piše novinar Vincenzo Bellisario na blogu “Rooseveltovog pokreta”, podsjećajući na neke ključne točke istinskog političkog naslijeđa socijalističkog vođe, kojeg je sudac Antonio di Pietro eliminirao uoči ulaska Italije u nesretnu “luđačku slijepu ulicu” Bruxellesa, čiji se rezultati mogu vidjeti svakodnevno.
Italija nema snage da se bori s nezaposlenošću, a velike, srednje i male tvrtke propadaju. Vlade su prisiljene tražiti ustupke od Bruxellesa kako bi se nosile barem s katastrofalnim hitnim slučajevima, kao što su potresi ili druge nepogode.
“Nije jasno zašto se ulazak u Europsku uniju prikazuje kao ostvarenje povijesnog cilja, svojevrsne fatamorgane iza koje će svi uživati u blagodatima zemaljskog raja. S ograničenjima u Europskoj uniji će Italija u najboljem slučaju završiti u limbu, a u najgorem slučaju u paklu”, napisao je Craxi prije više od dvadeset godina.
“Ono što se nazire sada je Europa nezaposlenosti i socijalnih sukoba. Dok se brige vide u nekoliko zemalja koje se pripremaju distancirati od projekta koji ne odgovara konkretnoj realnosti ekonomije i društvene ravnoteže, talijanska vlada bi trebala biti među glavnima i najzainteresiranija da otvori pitanje europskog koncepta i problema ponovnog pregovora o ugovoru koji je zastario, čak je i opasan sa svim svojim uvjetima. Ponovno pregovarati Maastricht? Ni u ludilu, ali talijanska vlada to nije učinila. Opozicija to ne čini, čime je i sama sudionik europske demagogije. Drugi će to učiniti, ali to će prije svega biti određeno društvenim sukobima koji se naziru. I tada će nametati retorički zagovornici Europe i europski delirij koji ne uzima u obzir nikakvu realnost. Talijani će se suočiti krizom, stagnacijom i nezaposlenosti, katastrofom koja je pažljivo planirana”, prije dvadeset godina je govorio Bettino Craxi.
“Euro? Ne, hvala. Vjerovati traumatološkom efektu i čudesnom uskrsnuću jedinstvene europske valute, nakon što se osiguraju histerija i rastući društveni sukobi, fantastična je iluzija, a ekonomske i financijske činjenice i realnost će to uskoro potvrditi. Svijet je već globaliziran. Italija se s globalizacijom ne suočava kao moćna i svjesna zemlja, niti s autoritetom istinske i velike nacije, već kao zemlja u kojoj je sve teže uočiti da se radi o kontinuiranoj degradaciji, osiromašenju društva, značajnom gubitku neovisnosti. Ova promjena se vidi u međunarodnom, europskom, mediteranskom i svjetskom kontekstu u kojem je Italija izgubila politički i moralni utjecaj. Ta nepromišljena i prisilna globalizacija, u kojoj svaki narod gubi svoj identitet, svijest o svojoj povijesti, vlastitu geopolitičku ulogu, zasigurno nije prijatelj mira”, govorio je Craxi.
“Dokinuti ulogu nacija znači vrijeđati pravo ljudi i stvoriti osnovu za vakuum i raspadanje prema nepredvidivim procesima. Iza takozvane globalizacije je dah novih imperijalizama, sofisticiranih i nasilnih, koji su u svojoj biti financijske i vojne prirode. Ali političari to na odgovarajući način pozdravljaju, savršeno prilagođeni novoj ulozi batlera”, govorio je Craxi, a ime koje je među prvima spomenuo u svojim upozorenjima je ono Romana Prodija.
“U starom sustavu je gospodin Prodi bio klasična plutača i lebdio je između javnih skupina i privatnih skupina s određenom naklonošću potonjoj. I to vrlo dosadno, ali ne i nezainteresirano za sudjelovanje u prvim redovima. Kao predsjednik Instituta za industrijsku obnovu nije bilo ništa drugo nego odvojeno rebro sustava demokršćana. Gospodin Prodi je kao politički vođa nula? Klasična podvala”, govorio je Bettino Craxi.
Zapravo, svi su to primijetili, ali s dvadeset godina zakašnjenja, nakon što se u okviru “borbe protiv korupcije” ciljano očistila talijanska politička arena od svih onih koji su se suprotstavljali divljoj eurointegraciji i globalizacijskim procesima kako su zamišljeni prije nego su se počeli provoditi krajem XX stoljeća.
najgore što se može dogoditi jednom narodu, a hrvati su #1 u tome, je kada ti zamjeniš svoje nacionalne interese njihovim I onda ih vatreno provodiš. ali, to nije prvi put tako već se ponavlja kako dođe koji novi vladar
Italijansko društvo je samo sebe uništilo…. mafija, kriminal, korupcija. Te dve dtranke što ih je taj tužilac uništio nisu ni bile vrijedne kada ih je imao čime uništiti.
Važno je reći što je to bilo. Takozvani Tangentopoli… Borba protiv ilegalnog financiranja stranaka je pokrenuta da se ciljano očiste protivnici novih eurointegracija a kaznena djela su bila ako je stranka tajnik, bilo tko primio jednu liruviše od onoga što su stranke dobivale iz proračuna. To je zakonski bilo dovoljno za njihovo funkcioniranje, iako de facto nije pokrivalo jedva pola troškova za rad i političko djelovanje velikih stranaka, pa su namicale sredstva svakako. Po tom bi zakonu u RH svi završili na robiji, jer svatko nekoga plaća, izvan proračuna.
“Italija nema snage da se bori s nezaposlenošću, a velike, srednje i male tvrtke propadaju.”
Ovo je najveći problem današnjice. U želji za expresnom i što višom zaradom rađaju se megalomani i gaze sve pred sobom. Kad zaglave onda svi plaćamo njihove malverzacije.
“OP,OP,OPA DOLAZI EVROPA,SAD CE DA NAS BIJU SILI SVIJETSKE MILICIJE……”
DUBIOZA KOLEKTIV.
Italija je danas jad i bijeda, zemlja u kojoj se doslovce sve raspada, ništa ne funkcionira kako treba. Ceste nisu obnovili od pada Rimskog Carstva. Korupciju u toj nekada tako lijepoj zemlji vidiš na svakom koraku. Smeće po ulicama, smrad, a po gradovima nema ni jedne kante za smeće! Mafiji koja odvozi smeće ne odgovara da je grad čist. Najbolja vremena Italije prošla su davno, danas je ta zemlja u teškoj agoniji. Šteta, jer Italija je zemlja najljepšeg jezika i lijepih proizvoda, dobre hrane i ugodnog načina života.
AMERA NE………RUSA MOZDA.?????
Šteta velika za EU.