Turska je izabrala “pogrešnu stranu” – SAD grade sigurnosni pakt Grčka-Cipar-Izrael

Sjedinjene Države potiču napore Grčke, Cipra i Izraela u formiranju Istočno-mediteranskog sigurnosnog saveza, jer Turska, NATO saveznik Washingtona, koketira s Rusijom i Iranom i suprotstavlja se američkoj politici u Siriji, piše grčki politički analitičar Nikos Georgiades.

Uz sigurnosne sporazume, Sjedinjene Države nastoje uspostaviti energetski koridor za tranzit novootkrivenih rezervi plina u regiji u Europu, potkopavajući dominaciju Rusije kao dobavljača energije za europsko tržište i ograničavajući iranske ambicije da Siriju koristi kao izlaz na Mediteran.

Američki državni tajnik Mike Pompeo je prošlog mjeseca regiju nazvao “važnom strateškom granicom” i kazao kako Washington radi na jačanju odnosa s “tamošnjim demokratskim saveznicima, poput Grčke i Cipra i Izraela”.

Pompeo i njegov grčki kolega održali su prošlog mjeseca inauguracijski sastanak Strateškog dijaloga između Sjedinjenih Država i Grčke u Washingtonu, a drugi sastanak se očekuje u veljači u Ateni.

Strateški dijalog, kazao je američki State Department, temelji se na godini intenzivnog angažmana i predanosti SAD-a i Grčke u produbljivanju suradnje u području obrane i sigurnosti, borbe protiv terorizma, trgovine i energije.

“Sjedinjene Države su pohvalile vodstvo i viziju Grčke u promicanju regionalne stabilnosti i suradnje, posebice inicijative Atene u istočnom Mediteranu i na Balkanu kako bi se olakšale zajedničke regionalne gospodarske i sigurnosne prednosti”, kazao je State Department.

“Dvije vlade su istaknule potrebu za poboljšanjem energetske sigurnosti i diversifikacije opskrbe Europe”, navodi se u priopćenju, ukazujući na brojne projekte energetske infrastrukture, uključujući predloženi plinovod Istočnog Mediterana koji povezuje Izrael, Cipar i Kretu s kopnenom Grčkom, a odatle bi išao dalje u Italiju.

Čelnici triju zemalja održavaju niz sastanaka kako bi unaprijedili projekt plinovoda i produbili suradnju. Savez će se dodatno ojačati na sastanku triju zemalja s Mikeom Pompeom na Kreti u ožujku.

Uz dodavanje Egipta, koji je otkrio ogromna ležišta plina uz teritorijalne vode ostale tri zemlje, u jednadžbu  možda ulazi i Jordan, što bi moglo  ojačati američke strateške interese u istočnom Mediteranu, gdje su ruski i iranski utjecaji narasli otkad su dvije zemlje intervenirale u sirijskom ratu.

Zapadni diplomati ovaj projekt nazivaju “Mini-NATO paktom”, koji bi jednog dana mogao primiti i Saudijsku Arabiju, što bi ovom sigurnosnom savezu pomoći u jačanju legitimiteta u očima arapskog svijeta.

Mladi savez, kojeg još treba stvoriti, može štetiti Turskoj, koja ima povijesna rivalstva s Grčkom, loše odnose s Izraelom i ne priznaje Republiku Cipar. Turska je jedina priznala odcjepljenje uprave ciparskih Turaka na sjevernom Cipru i tamo drži oko 30 000 vojnika.

Turska je pokušala blokirati istraživanje ugljikovodika na obalama Cipra, tvrdeći kako i ciparski Turci imaju pravo glasa u tom poslu i udio u bilo kakvom prihodu. Međutim, ciparski Grci su rekli kako sporazum o otoku, podijeljenom od turskih snaga koji su ga napali 1974. godine, mora biti na prvom mjestu.

U posljednje dvije godine se čini da se Turska okreće prema Rusiji i Iranu, dok pokušava voditi svoj kurs u sporovima sa Sjedinjenim Državama. Veze Ankare s Washingtonom su prošle godine doživjele potrese zbog niza pitanja, od kojih je nedavni turski plan za prekograničnu operaciju u Siriji protiv kurdskih saveznika Sjedinjenih Država.

Američki predsjednik Donald Trump je ovog mjeseca obećao da će “ekonomski uništiti Tursku, ako udari na Kurde”, ali su Washington i Ankara ubrzo izjavili kako su se dogovorili o uspostavi sigurnosne zone u Siriji uz granicu s Turskom. Niti jedna strana nije iznijela nikakve detalje o sporazumu, ali je Erdogan u Moskvi čuo da se Rusija protivi vojnoj kampanji u Siriji i da je najbolje rješenje aktivirati Sporazum iz Adane iz 1998. godine, prema kojem su sirijska vlada i vojska jamčili da militanti PKK neće djelovati protiv turske sa sirijskog teritorija, a u slučaju ugroze turska snage imaju pravo intervenirati 5 kilometara duboko u sirijskom pograničnom teritoriju. Sirija i Turska su se držale sporazuma sve do 2011. i izbijanja rata u arapskoj republici.

Prema američkom sigurnosnom sporazumu s Grčkom, američkim se vojnicima, kada je to potrebno, nudi pristup grčkim bazama. U međuvremenu, Cipar je spreman potpisati sporazume sa Sjedinjenim Državama o korištenju svojih vojnih objekata. Takvi potezi omogućili bi Sjedinjenim Državama da zadrže svoju sposobnost projekcije sile na Bliskom istoku, čak i ako Ankara izvrši svoju prijetnju da će američkim snagama zabraniti korištenje baze Incirlik u južnoj Turskoj.

Za cementiranje ovog navodnog saveza ipak je najvažniji Istočno-mediteranski plinovod koji bi trebao povezati Izrael, Cipar i Grčku sa zapadnoeuropskim tržištima. Prvotni plan je bio usmjeriti plin kroz Tursku, ali je pogoršanje tursko-izraelskih odnosa prisililo Izrael da razmotri skuplju opciju plinovoda do Grčke.

Ipak, prije nego se krene u izgradnju ovog plinovoda, postoje ekonomski čimbenici koje treba razmotriti, koji nisu ništa manje važni od toga je li otkriveno dovoljno plina u vodama Cipra. Mora se jamčiti ekonomska održivost cijelog projekta, a ona još nije potvrđena. Istovremeno, mnogi diplomati u Ateni i Bruxellesu vjeruju da je Turska već ispala iz igre, tako što je izabrala “pogrešnu stranu”.

Ahval News