Neočekivana pomoć

Kad nam je pomoć najpotrebnija, kad dođe vrijeme biti ili ne biti, očekujemo da će nam se naći pri ruci oni za koje smatramo da su nam pravi prijatelji.

Na prave prijatelje se zaista čovjek može osloniti. Oni su tu i kada nam zakaže rodbina i oni koji su nam dužni. Kad nas napuste i država, i klub, i vjerska ustanova, i narod – prijatelji su tu, oni ostaju uz nas, ma kako im to teško bilo. I mi to znamo, to nam daje samopouzdanje. Za neke ljude znamo da su pouzdani samo do neke mjere, u nekim prilikama, a za neke znamo da na njihovu pomoć ne trebamo računati. I na kraju, znamo i one koji bi nam bili spremni samo odmoći, otežati nam ionako tešku situaciju i napraviti je nesnošljivom, samo ako to mogu učiniti. Od njih i ne tražimo pomoć.

Ipak, bude slučajeva kada pogriješimo. Ne procijenimo dobro odakle nam dolazi opasnost, a odakle namjera da se pomogne. Tako nam okrenu leđa oni od kojih očekujemo sigurnu podršku, a pomognu nam oni od kojih pomoć ne očekujemo. Mnogo je takvih primjera i vjerujem da je i svako od nas bar nekada nešto slično iskusio.

Ali nekada se znamo i više nego iznenaditi. Ako ne znamo koga se trebamo plašiti među ljudima, sa životinjama je to mnogo lakše. Znamo da domaće životinje uglavnom nisu opasne ako se prema njima normalno ophodimo. Ne plašimo se konja, mada je višestruko jači od nas. Znamo i za mnoge divlje životinje da je bolje ne biti im blizu, a naročito onima koje zovemo krvoločnima. Vukove i medvjede, recimo, promatramo samo sa sigurne distance. No, ovih dana se dogodilo da je baš jedan medvjed spasio trogodišnjeg dječaka. Dječak je odlutao u šumu i izgubio se, po velikoj hladnoći, i već su bili obustavili potragu za njim jer su mislili da nije mogao preživjeti toliko dugo na hladnoći i sam. Jedna žena je izvela psa u šetnju i slučajno je čula dijete kako plače i doziva majku. Bio je to taj izgubljeni dječak. Rekao je da ga je grijao jedan medo. U tim šumama u Sjevernoj Karolini kažu da stvarno ima mnogo medvjeda i vjeruje se da dijete priča istinu.

Slične priče su zabilježene i u drugim krajevima svijeta. Istina, rijetko se događaju, ali ih ima. Neka djeca odrastu uz životinje i ne osjete da su u opasnosti, nego se ponašaju kao među svojima. Čak se osjećaju sretnima. A neka djeca odrastaju u kompletnoj obitelji, s roditeljima, pa budu zlostavljana i nesretna kao da su među neprijateljima.

Eto, nikada nismo sigurni s koje strane ćemo nastradati, a s koje će nam stići pomoć. Ali uvijek je ugodno iznenađenje kada dobijemo neočekivanu pomoć, a neugodno kada nam neočekivano ne pomognu.