Nekada nije važno šta je neko učinio, nego šta neko kaže da je taj učinio. Kao da sve riječi nisu ravnopravne, kao da i među njima postoji diskriminacija.
Gledam ponekad kako političari optužuju jedni druge da koriste neprimjerene riječi u međusobnoj komunikaciji. Recimo, ako jedan drugome kaže da je nešto slagao, to je strašna uvreda. Ali ako kaže da to što je rekao nije istina, ili da je istina sasvim suprotna od onoga što je rekao, to je prihvatljivo. U čemu je razlika? Slagati – znači reći neistinu, samo što je to kraće izrečeno. Ušteda vremena, a sve jasno.
U ovakvim slučajevima u pravilu dalje se i ne razgovara o tome je li dotični zaista slagao ili nije i koje su posljedice njegove laži, nego se pod paljbom kritika nalazi onaj koji je rekao tu „ružnu“ riječ. Sve posljedice laganja po lažova nisu ni blizu onima koje nastaju po onoga koji je objelodanio da lažov laže. Samo da je bio „taktičan“ i izbjegao ovu opaku riječ, mogao se spasiti linča i moglo se razgovarati o onome o čemu je želio.
Nije opasno reći nekome samo da laže. Ako kažete da je kriminalac onaj ko je očigledno upropastio firmu i zarade radnika stavio u svoj džep; ako je pijan zgazio dijete u prometnoj nesreći za koju nije kažnjen; ako je ubio nekoga dok su ga hvatali zbog dilanja droge ili trgovine ljudima i slično, loše ćete se provesti! Ako imate sreće, neće vam automobil eksplodirati dok ste u njemu, ali ako nemate… Jednostavno, takvi kriminalci ne podnose da im se kaže da su kriminalci, mada ne kriju da su počinili sva djela koja se smatraju kriminalnima.
Ima i riječi koje su poželjne, koje zamjenjuju one ružne, a lijepo zvuče. Recimo za onoga ko je pokrao sve živo i preko noći se obogatio; ko je stranačku moć iskoristio za vlastito bogaćenje, kažemo da je snalažljiv. Jednostavno, on se u novonastaloj situaciji brzo snašao i iskoristio svoju šansu, za razliku od nesnalažljivih tupana koji nisu ni prepoznali prilike niti su ih umjeli iskoristiti. Snalažljivi čovjek odmah uoči da može zaposliti stotinu ljudi da za njega rade mjesec-dva, ako treba i više, a da im ne plati ništa. On se zna snaći, zna procijeniti da u datim okolnostima neće biti kažnjen za to, i snalazi se. Zaradi tako bogatstvo, a kasnije, ako treba, on će i pomagati drugima do mjere do koje on procjenjuje da treba pomagati.
I riječ kontroverzni je vrlo poželjna. Umjesto da kažete za nekoga da je lopov, prevarant umjesto koga žiranti vraćaju kredite, a on radnicima ne plaća što rade za njega, vi kažete da je to kontroverzni biznismen. Eto, radi on velike stvari koje neki odobravaju, a neki osuđuju. A ko bi narodu ugodio?! Dovoljno mu je što mora misliti o svojim velikim poslovima, taman posla da razmišlja i o tome šta narod govori i šta misli!
Ima, dakle, raznih riječi. I dobrih i loših. I poželjnih i nepoželjnih. Samo treba paziti gdje, kada i kako ih upotrijebiti. Ako ih koristiš kako treba, ima nade za tebe. Ako ne – a, ko ti je kriv?!
Ponekad se karakter odmah prepozna i bez riječi kroz različite primjenjene tehnike.Kad su bili mladji:
priča se da je Bill kupio sladoled Hillary.Pocčela je lagano da ga liže
i onda ga je popušila?
Laž, kao ono što nije, može postojati samo u riječima sa samo jednom svrhom – da bi utjecala na ono što jest ili na što će biti. To znači da je laž sredstvo s kojim želimo utjecati na druge kako bi donijeli odluke u skladu s našim planovima., kraće alat za kreaciju budućnosti. Upravo zato je teško bilo komu ne latiti se tog alata. Svatko želi kreirati budućnost po svom. Ako je cijena za tu budućnost samo u riječima koje su besplatne, neutralne, ničije, svačije, zašto bi se itko odrekao tog alata? Zato što nije moralno, etično, nije u skladu s religijom, nije pošteno? Što od nabrojanog stvarno košta? Što je po akcijskoj cijeni s uključenih 30% popusta? Ništa! U tomu je privlačnost laži – besplatna je, nadohvat uvijek. Neki ipak rijetko posežu za tim alatom, tek u nužnim prigodama. Drugi se navuku na laž. Iskustvo sa svim čini svoje,… Čitaj više »
Lagati se uči od malih nogu. Pa lažemo roditelje ne bismo li izbjegli kaznu, a oni naravno znaju da lažemo pa nas opominju zbog laganja a ne zbog onog što smo učinili. Onda mi, iako još mali, zaključimo da je laž isplativa, da slijedi manja kazna, ako uopće ikakva, pa lažemo dalje. I naučimo se lagati. Mislimo da će drugi imati bolji dojam o nama ako slažemo da smo bolji i sposobniji nego jesmo, ili da je bilo drugačije nego jeste. Vremenom se toliko izvještimo da i sami zaboravimo je li nešto što smo puno puta prepričali laž ili istina. Povjerujemo sami sebi, a kako nam onda drugi neće vjerovati. Pa nađemo male trikove kako izbjeći laž a ipak ne reći istinu. Čisto da nas savjest ne peče. Meni jedan od najodvratnijih oblika laganja, najviše zbog supilnosti i smišljenosti, je prešućivanje. Znamo da bi to trebalo reći, da je to… Čitaj više »
Nekada kod nas nije bilo tako. Od davnina se prenosila izreka “vo se vezuje za rogove a čovek za reč”. I mene krajnje iritira kad čuje “snašao se”. Ali to je novijeg datuma, takva filozofija je prihvaćena tek kod grabeža 90tih, do tada se bar javno nije izlazilo sa takvim stavovima. Težak je to otrov, teška tema – moglo bi se o njoj pričati danima. Ali da skratim: Više puta sam preporučio fenomenalno delo “Princ Valijant” koje je koncetrat ljudske mudrosti i iskustva. U jednoj epizodi Valijant dobija zadatak da izvidi šta se dešava u susednom kraljevstvu koje počinje da se ponaša agresivno prema susednim. Ode tamo i vidi mnogo opasniju situaciju nego što je iko zamišljao. Valijant shvati da se ludi kralj mora odmah zaustaviti i da jedini izlaz da mu se zakune na vernost, pridobije njegovo poverenje i navede ga na grešku zbog koje će da strada. To… Čitaj više »
Laganje je svjesno govorenje neistine. Netko može govoriti neistinu, i pri tome misliti da govori istinu, pa se za njega ne može reći da laže…
Tačno tako. Sećam se kako se digla bura oko Brionskih transkipata. Svi su se pitali koji izdajnik ih je objavio, a ne i da li je to tačno.
Imamo mi na guglu lazi oni koji su svemirski narod.Isprali su mozak narodu,da jos uvjek biraju one koji suji lagali sedamdeset godina.