NED, Soros i drugi su u Armeniju od 1997. uložili milijarde bez ikakvih rezultata

Armenija s novom vladom Nikola Pašinjana očito nije ispunila očekivanja zapadnih sponzora. Vladajuća koalicija ”Moj korak” nije revidirala niti otvara pitanja članstva Armenije u Euroazijskoj ekonomskoj uniji, sigurnosnom savezu ODKB, statusa ruskih vojnih baza u zemlji i bliskih veza s Teheranom. Zapadni pokrovitelji smjene vlasti u Erevanu nikako ne mogu biti zadovoljni rezultatima svoje dugogodišnje kampanje, ali se još uvijek ne predaju.

“Soroseva Zaklada Otvoreno društvo i slične organizacije imaju za cilj oblikovati dnevni red unutarnje i vanjske politike Armenije”, rekao je na tiskovnoj konferenciji 13. veljače Tovinar Kostanijan, stručnjak javnog kluba “Glas naroda”.

Prema njegovim riječima, povijest dodjele bespovratnih sredstava armenskim nevladinim organizacijama od strane Soroseve zaklade ne počinje danas, već ima duboke korijene.

“Problem se nije pojavio jučer. Zaklada, koja se zove Otvoreno društvo Armenije, djeluje u našoj zemlji od 1997. godine”, rekao je Kostanijan.

Prikazao je detaljne informacije o financijskoj potpori armenskim nevladinim udrugama od strane Soroseve zaklade za 2018. godinu. Posebno je spomenuo da je, primjerice, 26. prosinca 2018. studentski pokret “Restart” primio 20 000 dolara od Otvorenog društva. Možda zvuči malo, ali je riječ o jednokratnoj potpori koju je “Restart” dobio samo od američkog milijardera i samozvanog “filantropa”.

“Ova informacija je iz otvorenih izvora. Svatko može pristupiti internetskoj stranici zaklade i proučiti je. Uz svaku bespovratnu pomoć također se spominje svrha njezine dodjele. U slučaju pokreta “Restart”, to je promicanje i jačanje samog pokreta“, kazao je Kostanijan.

Drugi stručnjak kluba “Glas naroda”,  Glasa kluba, Arman Gukasijan, dao je detaljne informacije o aktivnostima fondova u Armeniji kao što su američka Nacionalna zaklada za podršku demokracije (NED), Europska zaklada za podršku demokraciji (EED) i američki Nacionalni institut za demokraciju (NDI).

Uz USAID, te veći dio takozvanih međunarodnih organizacija i američko veleposlanstvo u ovom slučaju u Erevanu, ove organizacije su uspjele stvoriti moćnu mrežu utjecaja na unutarnju i vanjsku politiku, ali Armenija “nekim čudim” nije pošla putem Gruzije i Ukrajine.

Gukasijan je kazao kako je studentskoj inicijativi “Restart” u lipnju 2018. novac poslala Europska zaklada za podršku demokraciji, a američki NDI je tijekom prijevremenih parlamentarnih izbora u Armeniji u cijelosti financirao završnu debatu između najviših dužnosnika zemlje.

“Što je ovo, ako ne i uplitanje u unutarnje poslove Armenije? Pružiti potporu studentima u organiziranju prosvjednih akcija unutar svog sveučilišta. Siguran sam da se ta sramota mora okončati zakonodavnoj razini”, kazao je Gukasijan.

Prema riječima stručnjaka, armenske nevladine organizacije su samo 2018. dobile više od desetak milijuna dolara, i to od samo ova četiri zapadna fonda.

U međuvremenu su u brojne zemlje, kao što su Mađarska, Rusija, čak i Izrael, zabranile aktivnosti Sorosevih zaklada, jer tamo vlada uvjerenje da se američki milijarder kroz njih upliće u unutarnje poslove tih zemalja.

“Sjedinjene Države, čiji je Soros građanin, također razmišljaju o suspenziji aktivnosti njegove zaklade. U tu svrhu se čak organiziraju prosvjedi i prikupljaju se potpisi”, kazao je Gukasijan.

U 2018. godini je Soroseva zaklada brojnim armenskim nevladinim udrugama dodijelila bespovratnih sredstava u iznosu od oko 3 milijuna dolara.

Nevladina organizacija Udruga informiranih građana je dobila i sredstva od Zaklade Otvoreno društvo Armenija.

“Potpora ove organizacije iznosila je 400 000 dolara. Organizacija ima izrazito antiruski stav i protivi se članstvu Armenije u Euroazijskoj ekonomskoj uniji i sigurnosnom savezu ODKB. To nije ništa drugo nego uplitanje u našu unutarnju i vanjsku politiku”, naglasio je Gukasijan.

Stručnjaci predlažu hitno uvođenje nove zakonske regulative, koja će obustaviti aktivnosti takvih fondova u Armeniji.

“Moramo shvatiti da Soroseve neprofitne organizacije rade protiv interesa naše zemlje. Kako jedan i isti fond može biti prijetnja zemljama poput Rusije, Mađarske, Izraela i drugih, a da pritom ne nanosi štetu Armeniji?”, za kraj se retorički upitao Arman Gukasijan.

Ipak, čak i uz sav ovaj novac koji se troši za provedbu gruzijskog i ukrajinskog scenarije u Armeniji, zemlja ni pod ovom vladom nije znatno promijenila vanjsku politiku. Početkom ovog mjeseca je Pašinjan učinio korak više, iako s obzirom na brojnu armensku manjinu u Siriji to ne bi nikoga trebalo čuditi.

Međutim, vlada i ministarstvo obrane u Erevanu su u međunarodnu humanitarnu misiju u Siriju odlučili poslati 83 vojna stručnjaka. Armenski vojni liječnici i stručnjaci za razminiranje će biti smješteni u Aleppu, gradu pod kontrolom sirijske vlade i među ruskim kolegama.

Na prigovor State Departmenta je Nikol Pašinjan odgovorio kako se misija provodi u skladu s međunarodnim pravom i humanitarnog je karaktera.

Armenija je prva od zemalja Ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODKB) odgovorila na poziv za pomoć Siriji koje je uputio ruski ministra obrane, general Sergej Šojgu.

Kada je 2011. godine izbio oružani sukob velikih razmjera u Siriji, pogođena je armenska zajednica u arapskoj zemlji. Sirijski Armenci su sudjelovali u borbi protiv radikalnih islamističkih skupina, a 2012. je britanski The Daily Telegraph objavio “kako su sirijski kršćani prvi put uzeli oružje”.

Armenija je iz Sirije primila i 22 000 izbjeglica, što nije malo za zemlju od 3 milijuna stanovnika.

Tijekom rasprava o razlozima pridruživanja Armeniji ruskoj humanitarnoj misiji mnogi govore o političkom pritisku Moskve, kao odlučujućem faktoru koji je odredio izbor Erevan. Očito je da diplomatska suradnja podrazumijeva i određene pritiske, ali ovo definitivno nije ruska inovacija.

Inače, kako se može protumačiti nedavna misija američkog predsjednika Johna Boltona u Erevanu ili perspektiva armensko-iranskih i armensko-ruskih bilateralnih odnosa?

Američki State Department je jučer priopćio je kako ne podržava humanitarnu misiju Erevana u Siriji.

Izjava američkog State Departmenta je doslovno smiješna: “Ne podržavamo suradnju između Armenije i Rusije u provedbi ove misije.”

Postavlja se pitanje zašto SAD nisu kritizirale Erevan za sudjelovanje u vojnim, a ne humanitarnim misijama na Kosovu, u Iraku i Afganistanu?

Odgovor očigledan, jer je glavni problem suradnja Armenije s Rusijom, koja igra vodeću ulogu u geopolitičkim pitanjima koja je nekoć “rješavao” Washington.

Humanitarna misija i geopolitička pozadina

Očito je da su na izbor armenskog rukovodstva 2013. utjecali i faktoru kao što su povećana nestabilnost u Siriji i moguće sudjelovanje u sukobu ne samo Sjedinjenih Država, već i Turske. Od tada je prošlo više od 5 godina. Vlada u Erevanu se promijenila, mnogi od onih koji su donosili političke odluke su napustili izvršnu vlast i Narodnu skupštinu.

Međutim, kako je novinar David Petrosijan rekao, “vlast se jeste promijenila, ali ne i geografija Armenije”.

Zato su jučer oni koji su postavili pitanja o legitimnosti sudjelovanja zemlje u raznim misijama podržali humanitarnu misiju u Siriji, što objektivno doprinosi jačanju armensko-ruskih strateških odnosa.

Nije slučajno što je ruski ministar obrane Šojgu najavio da je Armenija “prva zemlja koja je odgovorila na ruski poziv da zajedno pomognu sirijskom narodu”.

Ostale države članice bloka ODKB imaju oprezniji stav o Bliskom istoku. Naravno, ruski saveznici ne osuđuju aktivnosti Rusije, ali se ne žure pružiti punu potporu. Odluka Armenije je u tom kontekstu bez presedana.

Očito je da odluku o raspoređivanju misije u Aleppu ni unutar Armenije od mnogih neće biti prihvaćena. Neki armenski političari i aktivisti u početku spomenute hobotnice nevladinih udrugama su zabrinuti da bi akcije u Siriji mogle uzrokovati nezadovoljstvo Sjedinjenih Država.

Ali armenske vlasti imaju vlastitu logiku. Podupirući Rusiju u Siriji, Erevan pokušava pomoći što je više moguće armenskoj zajednici koja tamo živi.

Također je primjetna želja da dobije potporu Moskve u sukobu u Nagorno-Karabahu, te da se stabilizira povjerenje među zemljama. Psihološki učinak “Baršunaste revolucije” je u Moskvi bio puno veći od stvarnih posljedica smjene vlasti i sada postoje komplikacije u razumijevanju motiva jedne i druge strane. U svakom slučaju, proruski novinari u Armeniji tvrde da je sirijska misija Erevana još jedan primjer uspješne vanjske politike Pašinjanovog tima.

No, postavlja se pitanje je li Nikol Pašinjan mogao učiniti drugačije, obzirom da je itekako svjestan da Armeniji bez ruske zaštite neće pomoći ni EU ni SAD, a što se tiče ekonomskog napretka od hipotetskih eurointegracija, dovoljno je pogledati Ukrajinu.