Stručnjak ruske novinske agencije FAN, povjesničar i publicist Nikolaj Starikov, napravio je komparativnu analizu ekonomske suradnje između Sovjetskog Saveza i prijeratne Njemačke s gospodarskim vezama moderne Rusije i europskih zemalja, što otkriva ulogu Sjedinjenih Država u svemu što se događalo nekada i sada.
Nakon svega bi se mogli zapitati što imaju zajedničkog američki predsjednik Donalda Trumpa i utemeljitelj totalitarne diktature Trećeg Reicha, Adolf Hitler? Nije mjesto za govoriti o dolasku na vlast na izborima, niti o činjenici da Treći Reich nije promijenio Ustav Weimarske Njemačke, što znači da je Drugi svjetski rat pokrenuo država koja je imala “demokratski legitimitet”.
Nepotrebno je komentirati apsurdne optužbe upućene Trumpu da je došao na vlast uz pomoć Kremlja, kao što diletanti koji slabo poznaju povijest ili revizionisti pokušavaju tvrditi da je Führer na vlast došao isključivo uz pomoć tadašnjeg komunističkog vodstva u Kremlju.
Nije riječi o tome, već o metodama i postupcima Trumpa i Adolfa Hitlera.
Naravno, jedan mali članak neće biti dovoljan da se da detaljna analiza cjelokupne politike dviju vođa, pa ćemo uzeti samo jednu karakterističnu pojedinost, delikatna sferu nafte i njenih derivata, koji onda, tridesetih godina dvadesetog stoljeća, kao i danas, u XXI stoljeću, čine snažan temelj za međunarodnu politiku.
Prvo se zapitajmo da li suradnja dviju zemalja u gospodarstvu čini njihove odnose manje napetima? Naravno. Vidimo da politički problemi odmah utječu na ekonomski promet. Uz loše političke odnose, ne postoji dobra gospodarska suradnja između zemalja.
Iz ove premise slijede logični zaključci:
a) ako želite uspostaviti politički dijalog između država, morate u potpunosti razviti trgovinske i gospodarske projekte;
b) ako, naprotiv, želite uništiti odnose i pogoršati ih, hrabro srušite trgovinu i zaustavite projekte u gospodarstvu.
Sada idemo do kraja dvadesetih godina XX stoljeća, kada je Adolf Hitler bio na čelu jedne od ozbiljnih, ali nipošto bezuvjetno vodećih stranaka Njemačke. Godine 1928. je osnovana sovjetsko-njemačka tvrtka za prodaju sovjetskih naftnih proizvoda na njemačkom području.
Poduzeće je dobilo naziv DEROP, što je bila kratica s njemačkog jezika za kompaniju Deutsche-Russische Oil Produktion. Nešto ranije je postojala tvrtka s imenom ne manje čudesnim za rusko uho, DERUNAFT, skraćeno od Deutsche-Russische Naphta Kompanie.
Ne ulazeći dublje u ekonomiju tog pitanja, recimo da je DEROP prodavao u Njemačkoj benzin i druge naftne proizvode proizvedene u SSSR-u. Čak je imao široku mrežu benzinskih postaja u zemlji. Značajno je da se “njemački partneri”, zajedno sa sovjetskim birokratima, nisu zamarali s imenom tvrtke i uopće nisu koristili naziv “sovjetska”.
To je dalo argumente današnjim revizionistima i apologetima Vlasova da pokušavaju dokazati da se Hitler navodno nije borio protiv Rusija, nego protiv boljševika. Ne, nacisti i njihovi gospodari su stvorili ratnu mašineriju za uništenje svega ruskog, a činjenica da u to vrijeme “ruski znači sovjetski” ne mijenja bit stvari.
Što znači suradnja između Njemačke i SSSR-a u naftnom sektoru? To se, naravno, nije odnosilo na cijelu ekonomiju, iako se ta komponenta ne može odbaciti. Obje su zemlje zapravo bile gubitnici u Prvom svjetskom ratu. Obje su bile zainteresirane za suradnju, budući da su i SSSR i Njemačka bile ili u izolaciji ili su bile zarobljene odredbama Versajskog ugovora.
Uspostavljanje ekonomskih odnosa je značilo i uspostavljanje političkih odnosa. Dugoročno, to bi ugrozilo svjetskog angloameričkog hegemona, uz mogućnošću gubitka kontrole nad Njemačkom, što bi Londonu i Washingtonu uskratilo mogućnost da ponovno zaustave Ruse i Nijemce. Između ostalog, jeftini sovjetski naftni proizvodi su prijetili rastućim tržišnim udjelom u Njemačkoj, posljedično i Europi, što je značilo da će na tržištu Starog kontinenta biti sve teže prodavati naftne proizvode iz “demokratskih zemalja”.
Što učiniti u ovoj situaciji? Dovesti političare na vlast koji će prekinuti suradnju u gospodarstvu, što će u budućnosti neizbježno dovesti do pogoršanja političkih veza, a zatim do rata između Berlina i Moskve.
Upravo su to i učinili. U siječnju 1933. je Hitler imenovan za kancelara Reicha. Međutim, njegovo imenovanje nije bilo posljedica pobjede nacista na izborima, koji nisu dobili više od 50% glasova.
Sljedećeg dana je Führer zamolio predsjednika Paula von Hindenburga da raspusti parlament. Izbori su zakazani za ožujak 1933. godine, a nacistički jurišnici su počeli razbijati svoje političke protivnike. Kao rezultat toga je u proljeće Njemačka imala potpuno drugačiju situaciju, sasvim drugačiji parlament i Führera na čelu zemlje.
Gotovo odmah po dolasku na vlast, Hitler je počeo prekidati suradnju sa Sovjetskim savezom. Zapovjedio je da se “zapali osinje gnijezde”, kako je doslovno nazvao DEROP sa svim gorivom. Započela su pritvaranja zaposlenika sovjetsko-njemačke tvrtke, uhićenja i ispitivanja. Napadači nisu samo devastirali benzinske postaje, nego su od savjesnih građana Reicha tražili da bojkotiraju “komunistički” benzin. Mnogi su prebijeni zbog neposluha.
Ubrzo su se umjesto “totalitarnih” i “agresivnih” benzinskih postaja podrijetlom iz Sovjetskog Saveza pojavile “demokratske” benzinske postaje američke tvrtke Standard Oil.
Dakle, što je zajedničko kod Hitlera i Trumpa?
Retorika koja prati akcije u gospodarstvu i politici. Danas Washington nameće svoj plin iz škriljca Europi pod izgovorom da je Rusija agresivna i totalitarna. Navodno se svugdje miješa i smeta svima. I tako bi Europljani trebali kupovati američki ukapljeni plin, iako je skuplji.
Smisao tih akcija nije samo i ne toliko u ekonomiji, koliko u politici. Prekid suradnje s europskim gospodarstvom, prvenstveno Njemačke i Rusije, potreban je da bi se pogoršali njihovi politički odnosi. To je bit onoga što se događa. Takav tijek događaja omogućit će Sjedinjenim Državama da zadrže kontrolu nad Europljanima kako bi ih se koristilo za vlastite ciljeve. Građanski rat u Ukrajini, kojeg je Washington pokrenuo uz oštre optužbe protiv Rusije, teži istom cilju.
Adolf Hitler, kojeg su angloameričke elite dovele na vlast, prikrio je svoje ciljeve prekrasnom retorikom o velikoj budućnosti njemačkog naroda. Za sve su mu bili krivi Staljin, komunisti, Židovi i SSSR. Prema zapadnim medijima, ruski predsjednik Vladimir Putin, ruske specijalne službe i Rusija su sada također krivi za sve.
Na kraju članka želim spomenuti još jednu činjenicu. Bez nje će slika tadašnjeg i današnjeg svijeta biti nepotpuna i iskrivljena.
Zašto je Sovjetski Savez dvadesetih godina ušao u neke čisto kapitalističke zajedničke pothvate, a nije to učinio nakon završetka Drugog svjetskog rata, početka takozvane “perestrojke”?
Jer su se u ranim dvadesetim godinama u SSSR-u provodile reforme. Tadašnji “mladi reformatori”, naravno, također s partijskim iskaznicama u džepovima, tvrdili su da država ne može učinkovito upravljati naftnom industrijom. Što nam trebaju drugi oblici vlasništva? I onda, prema uredbi Centralnog komiteta od 10. travnja 1923. godine, osnivaju se “industrijska poduzeća u državnom vlasništvu”, kojima država daje neovisnost u provedbi njihovih operacija, prema statutu koji je odobren za svaku od njih, a djeluju na temelju komercijalnog obračuna za profit.
Zapravo, to su bile preteče današnjih državnih korporacija. Dakle, za one koji žele razumjeti sadašnje i aktualne probleme ruske ekonomije, preporučujem čitanje o svim sličnim kompanijama kakve su bile DEROPE i DERAUNAFT, kao i o Naftnom sindikatu (Нефтесиндикат). Taj je ured osnovan za domaću i vanjsku trgovinu naftom u srpnju 1922. Na čelu mu je bio Valentin Andrejevič Trifonov, istaknuti trockist, oni koji se sada zovu liberali.
Čim uronite u vrlo blatne vode brojnih sovjetskih poduzeća povezanih s naftom, zlatom ili u inozemstvu, odmah ćete vidjeti oko njih ili na njihovom čelu mnoštvo “prijatelja” i suradnika Lava Davidoviča Trockog.
Sve se završilo, nažalost, kako je bilo prirodno. Primjerice, spomenuti Valentin Andrejevič Trifonov uhićen je u lipnju 1937., a ubijen 15. ožujka 1938. godine. Zanimljivo je da je slučaj Trifonova vodio poručnik NKVD-a po imenu Abakumov, koji će biti čelnik kontraobavještajne službe SMERŠ (СМЕРШ) za vrijeme Drugog svjetskog rata, a od 1946. do 1951. postaje ministar državne sigurnosti Sovjetskog Saveza.
Ali to je druga priča…
Nikolaj Starikov: FAN
ovaj prvi je financirao ovog drugog
da bi uvukli trećeg u igru i izbili na prvo mjesto
tako što su istisnuli dominantnog
Znali su onda, znaju i sada. Njemacka da se udruzi sa Rusijom, nema jace ekonomije i prosperiteta. Smetalo je svjetskim vladarima tada, a smeta i danas. Cim se te dvije zemlje pocnu priblizavati, netko se umjesa i napravi raskol…
Da je Hitler doveden na vlast u Njemačkoj s ciljem da napadne Sovjetski Savez i da se te dvije zemlje međusobno unište u interesu Velike Britanije i USA je dobro poznato. Ta igra, rat Rusije i Njemačke u interesu zapadnih sila odlično je upalila i u Prvom Svjetskom ratu, pa su se kreatori ideje sjetili to ponoviti, samo mnogo brutalnije. Sada se ta igra ponavlja i po treći put, problem je samo što to Nijemci ovaj put ipak razumiju, pa su radije vojno potpuno nesposobni.
A što Hitler i Trump nemaju zajedničkog? Pa kosu. I brkove.
Sličnosti između akter iz 30-ih godina sa današnjim postoji. Ali postoje i bitne razlike. Tada je Amerika bila u daleko boljoj i komotnijoj poziciji nego danas. Njemačka se nije oporavila od Versajskog ugovora i bila je na rubu unutarnjeg raspada. SSSR je bio industrijski inferioran razvijenim zemljama i slabo naoružan.
Sto godina poslije SAD su na rubu financijskog sloma. Dosadašnji saveznici ih napuštaju. Njemačka je industrijski div ali vojni patuljak što joj odgovar jer svejedno ne misli ratovati. Rusija je jača nego ikad. Ima nove bogate i utjecajne saveznike.
I na kraju, možda i presudno, teško da će se itko imali pametan danas upustiti u obračun sa nuklearno najmoćnijom državom. A Rusija to jeste.
Radi se o tome da Amerika ne bira sretstva da dostigne cilj da li su u pitanju nacisti, verski fundamentalisti, vojne hunte, monarhije, teroristi, ultra nacionalisti, jedini kriterijum je koliko se njihovo delovanje podudara sa Americkim interesima.
Tako je bilo i tad i sad.
Osnovna razlika onda i sad: 1941- amerika je bila ugodno izolirana na svom kontinentu, dok su se drugi klali u njihovoj režiji. 2019 – Rusija je u stanju spržiti usa u jedno popodne, dok istovremeno rješava krpelje iz susjedstva.
U skladu s time, ovo je sve režanje krezubog psa, ameri su svoje otpjevali. U Siriji su dobili direktno u zube, neće ni sa Venecuelom proći bolje, kako se čini. Eventualno možda okupiraju Nauru ili Tuvalu na par mjeseci, da pokažu kako su i dalje sila.
Pa sad, ako pogledamo, što je bio cilj Hitlera? Stvaranje Novog svjetskog poretka! Notorna činjenica! Jednako kao što je cilj i današnjih elita, kojih mač u rukama drži SAD!
Ako ćemo se vraćati nazad pogledajmo tko su bili financijeri Fuhrera, a tko su današnji glavni financijeri? Sve se zapravo vrti oko FED-a i nekoliko glavnih financijskih obitelji koji cijeli svijet drže u međusobno ovisnom položaju, a ako im se netko suprostavi lupi ga željezna NATO šaka uz zeleno svjetlo vijeća sigurnosti UN-a! Da su stvari izmakle kontroli potvrđuje činjenica da se već sad bombe bacaju i bez odobrenja UN-a, kao i sve veći broj privatnih vojski!!!
#WWG1WGA
Postoji jedna bitna razlika, amerikenjci nisu tako monolitni u odavanju povjerenja Fureru Trumpu, kako su svabe bile odane Fureru Hitleru.
Trump je najpozitivniji digađaj u zadnjih 30godina. Omogucio je oslobađanje Sirije, dedolarizacija, mijenjanje politickih odnosa. S time da je jedini americki predsjednik a i uopce politicar koji svojim biracima ostvaruje predizborna obecanja. America first idealan projekat, tako nesto treba i balkan tj iste zemlje. Di god ima disbalans uvoza uvesti trosarine potaknuti domacu proizvodnju. Balkanske drzave uvoze 90% proizvoda i usluga sve damping i sve u korist tkz laznih prijatelja
Zaboravili ste takozvane ,,Chicago boyse,, i njihovu šok terapiju koja je u devedesetim godinama prošlog stoljeća bacila Rusiju i sve zemlje bivšeg SSSR-a na koljena!Kada je u Rusiji na vlasti bila ona pijandura Jeljcin,kada je komad kruha koštao milijardu rubalja, kada je vladalo beznađe i kaos,kada su Rusi masovno umirali na ulicama od hladnoće i pothranjenosti a mafija vršila obračune u centru Moskve, kada su se najstrože vojne tajne SSSR-a masovno krale i završavale na zapadu,……kada je vladalo beznađe i kaos i kada nitko, ama baš nitko nije Ruse i Rusiju shvaćao ozbiljno tada je ta i takva Rusija bila ,,partner,, takozvanom ,,zapadu,,! Licemjerje i dvoličnost amerike i EU i njihovih vazala i sluga ,među koje se ,nažalost , ubraja i Hrvatska zaista nema granica! I onda se u tom kaosu i beznađu pojavio ,jedan tada mladi političar, bivši gradonačelnik Sankt Peterburga i postavio Rusiju na noge! Koja je poanta… Čitaj više »
Bez Trumpa sa Killary bi verovatno bili u 3. svetskom ratu i u Evropi sa 10 milijuna novih ilegalnih migranata! Trump je zaustavio globaliste u SAD i dao snage da to uradi i deo Evrope. Bez Trumpa nebi bilo danas na vlasti Orbana ni Salvinija. Sisali bi nam krv Merkel i Macron te ostala gadurija.
Da, duga priča, u mnogo čemu razvodnjena…
Svi imaju nešto zajedničkom, manje ili više.
Pogrešna strategija definira njihovo zajedničko svojsto, gubitnici
Ne bi Putin danas , opet , slao upozorenja da ovi ne spremaju nesto opasno.. Indikativno je da se nova oruzja najavljena prije godinu dana vec danas nalaze u serijskoj proizvodnji , i da je poocelo njihovo razmjestanje te sedam novih podmornica ulazi u upotrebu tri godine prije plana… Dakle ova zurba nije slucajna…
Oba su djeca istog roditelja za kojeg će zapaliti svijet. Zato su dileju krempitu i ustoličili da kao i njegov pobratim šiklgruber zapale lomaću sa nama. U onoj prošloj dileja šiklgruber je ustolićio rozmarinu bebu a u ovoj koja se sprema vatra iste će uz pomoć krempite iznjedriti paxkovrčavu………………nadam se da će ruski generali ustati i izvršiti sveobuhvatni preventivni udar, onako da sprijeće istrebljene rusa kao nacije…………26 milijuna su morali platiti zadnjom lomaćom da se organizatori iste umile stvoru koliko su mu sarkalnih žrtava prinjeli da beba rozmarina bude rođena………..
Mislim da je vrijedno spomenuti cinjenenicu da je vlasnik tvrtke Standard Oil bio John D. Rockefeller, te da su iz nje nastale ExxonMobil, Chevron, BP plc i Marathon Petroleum. Korice knjige su se promijenilie, ali sadrzaj je ostao isti.