Hrvatski “suverenisti” pomogli Plenkoviću da zabije zadnji čavao u lijesu Ine

Početkom ovog mjeseca, 9. veljače, na gotovo svečanoj konferenciji za tisak je saborski zastupnik Hrvoje Zekanović iz stranke Hrast, bliske udruzi Željke Markić “U ime obitelji”, najavio stvaranje platforme Hrvatski suverenisti koja će sudjelovati na izborima za Europski parlament.

Hrvatski suverenisti je nova politička platforma koja okuplja stranke Hrast i Hrvatsku konzervativnu stranku, građanske inicijative “Istina o Istanbulskoj” i “Hrvatski bedem” te više udruga civilnog društva, koji će zajednički izaći na izbore za Europski parlament, stoji u priopćenju.

S obzirom na program, bilo bi logično da je u ovoj skupini i stranka “Neovisni za Hrvatsku”, ali su se Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih za sada suzdržali od službenoj uključivanja u platformu.

Hrvatski suverenisti za sebe tvrde da im je hrvatski suverenitet na prvom mjestu i nitko ga i ni pod kojim okolnostima ne smije dovesti u pitanje i to će nešto o čemu se ne raspravlja.

Predsjednik Hrasta Ladislav Ilčić je na predstavljanju platforme rekao kako hrvatski narod traži zajedništvo svih onih koji Hrvatsku vide kao suverenu državu. Smatra da će nova politička platforma postići odlične rezultate na predstojećim europskim a kasnije i hrvatskim parlamentarnih izborima.

Zastupnik Hrasta u Hrvatskom saboru, Hrvoje Zekanović, tada je rekao kako “hrvatski suverenist” znači “biti protiv Istanbulske konvencije koju nam nameće EU, protiv Marakeškog sporazuma koji je loš za Hrvatsku, za blokadu Srbije na putu u EU kako bi se konačno priznala agresija na Hrvatsku i platila ratna odšteta, kao i za obranu prava na život te obranu hrvatskog naroda u BiH i dijaspori”.

Posebno je zanimljiva izjava predsjednika Hrasta, Ladislava Ilčića, koji je rekao “kako je Plenkovićev HDZ skrenuo oštro ulijevo i Hrvatska je pod tim vodstvom postala jedan od najposlušnijih zemalja koje slijede globalističke ideje koje su vrlo često u suprotnosti s hrvatskim nacionalnim interesima, hrvatskim ponosom i vrijednostima koje hrvatski narod temeljno određuju kroz stoljeća”.

Zaista vrlo zanimljiva uvodna retorika takozvanih “hrvatskih suverenista”, uz malu opasku da je godinama poznato, iako se slabo spominje, da su svi ljudi koji gravitiraju oko Željke Markić i surađuju s njom na brojnim političkim projektima dobrim dijelom dužnici američke Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, hrvatske podružnice sličnih europskih i američkih vladinih organizacija, koja im je za trogodišnje razdoblje, od 2017. zaključno s ovom godinom, “pomogla” s ukupno  139 tisuća kuna godišnje, što je ukupno 417 000 kuna pomoći.

Iz tog i drugih razloga, ali prije svega zbog političkih ambicija čelnika konzervativnih nevladinih udruga, Zaklada Rhema, jedna od većih donatora brojnih kršćanskih udruga u Hrvatskoj, za 2019. godinu je obustavila financiranje udruga “Grozd” Ladislava Iličića i “U ime obitelji” Željke Markić.

Uopće nije sporno da jedna udruga civilnog društva s brojnim članstvom dobije novac od države kojoj uplaćuje doprinose i kojoj porezima puni proračun, ali u ovom slučaju ne možemo govoriti o “suverenizmu” i borbi protiv hobotnice Plenkovićeve Hrvatske demokratske zajednice.

Prvi pravi test “suverenizma” i maske su pale

Jedva da je prošlo 10 dana od spektakularne najave stvaranja novog suverenističkog bloka i jučer su pale maske. Čitava ova bulumenta ne samo da nije u stanju braniti interese hrvatskog naroda, kojeg može zabavljati morbidnim pričama iz Drugog svjetskog rata i poraća, nego nisu u stanju pročitati običan amandman na Zakon o Ini, koji je jučer usvojen zahvaljujući njihovoj pomoći.

Što se dogodilo?

Sabor je jučer  sa 74 glasova ‘za’ i dva’ glasa protiv izmijenio Zakon o privatizaciji Ine.

Saborska oporba je uoči glasanja izašla iz dvorane, tako da HDZ sa svojom većinom ne bi mogao donijeti kontroverzan zakon.

Plenkoviću su kvorum osigurali Zlatko Hasanbegović iz Neovisnih za Hrvatsku i Hrvoje Zekanović iz Hrasta.

Tako je usvojena izmjena Zakona o Ini mijenja se članak 10. koji je Hrvatskoj davao ekskluzivna prava vezana uz kontrolu nad promjenama u vlasništvu društva, pravo veta na određene odluke uprave te pravo prvokupa cjelokupne ili dijela imovine.

Ukratko, hrvatski suverenist, prema viziji Zlatka Hasanbegovića i Hrvoja Zekanovića, bori se protiv vjetrenjača i aveti prošlosti, ako se uopće bori, obzirom da s pozicije oporbe može govoriti što hoće, ali kada treba dokazati taj svoj suverenizam na pitanju od strateškog interesa, onda se daje neočekivana podrška ovom Plenkovićevom “komunističkom” HDZ-u.

Da nije žalosno, bilo bi smiješno, ali razloga za smijeh baš i nema, jer posljedice ove odluke nije teško zamisliti.

“Krenuli ste u ovaj mandat s pričom da ćete kupiti Inu, a danas završavate priču tako da će Hrvatska nepovratno izgubiti Inu”, probudio se čak i čelnik Mosta Božo Petrov, dodajući da je trenutak kada se usvoji zakon za Inu za ovu kompaniju potpisana smrtna presuda.

Oglasio se i SDP, čiji je čelnik rekao: “Ovaj zakon dolazi u saborsku proceduru po hitnom postupku, a indikativno je da dolazi nakon tajnog razgovora Plenkovića i Orbana i imat će pogubne posljedice za Hrvatsku, a pogotovo za radnike sisačke Rafinerije.”

Zastupnik Živog zida Branimir Bunjac poručio je kako “rudna blaga i tvrtku koja ih nadzire izručujemo strancima te se time čini nacionalna izdaja”, dodajući kako smo nekad pjevali “Ustani, bane Jelačiću”, a danas bismo mogli “Ustani, bane Khuen Hedervary”.

Kasnije je Bunjac na službenom Facebooku napisao: “Veliki “suverenisti” Hasanbegović i Zekanović danas su sačuvali kvorum HDZ-u da mogu donijeti zakon o prodaji INE d. d. Mađarima. To je veliki minus tzv. oporbe. Svi su kao protiv Plenkovića, ali u ključnom trenutku ipak mu daju podršku. Možda to netko naziva “politikom”, ali osobno su mi takve nedosljednosti neshvatljive”

Ivan Pernar, također iz Živog zida, na Facebooku je nakon glasanja kratko napisao: “Je li moguće?”

Netom prije je Pernar napisao: Plenković se predstavlja kao veliki prijatelj Bruxellesa i veliki europejac, a zapravo je veliki lažac. Uoči parlamentarnih izbora je rekao kako Molu neće dopustiti zatvaranje rafinerije u Sisku. (…) Cilj im je u konačnici privatizirati sve, cilj je sve resurse koje naša zemlja ima predati u ruke stranaca. Danas je prošao Zakon o privatizaciji Ine, odnosno njegove izmjene koje idu u tom smjeru i sve izmjene zakona ići će u tom smjeru.

Ako, recimo, mi u Zagrebu ne budemo htjeli privatizirati vodu, sada dolaze nove EU direktive i Bruxelles može reći “ne, nas ne zanima što vi hoćete” i može poništiti odluku lokalne samouprave. Do sada je Bruxelles rušio odluke Sabora i nama diktirao koje ćemo odluke donositi, a sada se to polako proteže i na jedinice lokalne samouprave, a time se potpuno negira volja građana, odnosno naroda koji živi u Hrvatskoj, kao i nas koji smo njihovi predstavnici.

I tako se priča o hrvatskoj Ini, koja od 1952. postoji kao Naftaplin, a od 1964. kao INA, Industrija nafte koja je integrirala trgovačka poduzeća Interpetrol i Croatiapetrol, bliži kraju. Ako ćemo ići dalje u povijest, INA je utemeljena 1883. puštanjem u pogon Rafinerije nafte u Rijeci i danas, nakon nešto manje od stoljeća i pol, uz sve grijehe prethodnih vlada, “hrvatski suverenisti” su zabili zadnji čavao u lijesu ovog nekada naftnog, plinskog i petrokemijskog diva čiji su proizvodi, ali i stručnjaci bili poznati i traženi diljem svijeta.

Ostaje nam “utjeha” i vjera u obećanje da će nas Zekanović, Hasanbegović i njima slični “braniti od totalitarnih režima”, 1000 izmišljenih rodova i nekakvih LGBTQUI pokreta i “hordi” izbjeglica i migranata s Bliskog istoka i iz Afrike. Ali nakon jučerašnjeg spektakla je logično pitati se možemo li im vjerovati?

Programi: Neovisni za Hrvatsku / H-rast

Dodijeljena i ukinuta sredstva za udrugu “U ime obitelji” i “Grozd”: Zaklada civilno društvo / Jutarnji.hr