S našim životima su povezani mnogi ljudi. Susrećemo se, rastajemo, nekada iznenada, nekada očekivano.
S nekim ljudima smo bili neko vrijeme skupa i mislili smo da ćemo cijelog života biti u kontaktu, družiti se, a oni su odjednom nestali iz našeg života i nikada ih više nismo vidjeli ili ih vidimo jednom u nekoliko godina. Neki su iznenada preminuli. Jedna moja školska drugarica se utopila u prvom razredu gimnazije. Dan prije toga nisam mogao ni pomisliti da je nikada više neću vidjeti. Neki školski drugovi iz osnovne škole su odselili i nikada se više nismo vidjeli ni čuli, a moguće je da se i ne vidimo do kraja života, mada sam vjerovao da ćemo uvijek biti tu negdje, pri ruci jedni drugima. Bar pola kolega sa studija, s kojima sam četiri godine dijelio gotovo svaki dan, nakon studija nisam sreo. Od društva iz armije, malo kog sam ikada više vidio, a spavali smo u istim sobama i po cijele dane provodili zajedno, kao da smo obitelj.
S druge strane, za neke ljude nismo ni znali da postoje. Živjeli smo godinama bez njih i nismo osjećali nikakvu prazninu niti to da nam baš takve osobe nedostaju. A onda su se one pojavile kad smo ih najmanje očekivali i ostale trajno uz nas. Recimo, bračni drug. Preko dva desetljeća sam proživio i ne znajući da moja buduća supruga postoji, a onda sam je slučajno sreo i nismo se rastajali više nikada, gazimo skupa već peto desetljeće. Na kraju, bračne drugove i pokopaju zajedno kad umru. Da se, recimo, moj otac sad vrati među žive i vidi neke svoje potomke ne znajući da su to oni, baš bi se začudio kad bi shvatio da neki među njima pričaju njemu nepoznatim jezikom, da ih ima i crnoputih, da su iz različitih zemalja i da su po mnogo-čemu drukčiji nego što je on očekivao da će biti.
I prijatelji su nam različiti. Neke imamo još iz djetinjstva i s njima ostajemo bliski do kraja života. A neke steknemo kasnije, na poslu, kroz razne sportske ili društvene aktivnosti ili ko zna kojim pukim slučajem. Osjetimo neku bliskost s njima i ostanemo povezani kao da se znamo cijeli život. Prijatelji su nekada vrlo slični nama, a nekada toliko različiti da nikome nije jasno šta nas to povezuje. Jer i različitosti nekada povezuju, dopunjuju nas, daju nam odgovore na pitanja koje ne možemo dobiti od onih koji misle isto kao mi.
Život je baš nepredvidiv što se tiče kontakata među ljudima. “Čudni su putevi Gospodnji”, kaže jedna izreka, i baš je nekada iznenađujuće koji će nas put dovesti do osobe s kojom ćemo se trajno povezati ili koji će nas put odvesti od bliske osobe koju ćemo izgubiti.
… i onda kad pomisliš da znaš šta će slijedeće dogoditi, tada si najčešće u krivu … to se zove paradoks života. Nekoj posljedici prethodi cijela đungla međusobno isprepletenih uzroka, od koji nam je tek manji dio vidljiv i razumljiv. Onog većeg dijela najčešće nismo ni svjesni.
U stvarnosti je tek rijetkim ljudima život nepredvljiv. Uglavnom je predvidljiv. Mjesto rođenja, obitelj u kojoj se rađaš nisu oslobađajući čimbenici, nego ograničavajući.. Onda je tu i genetika, okolina ono što određuje sustave vrijednosti koji opet vode predvidljivim putevima. To je na razini koju vidimo. Na onoj koju ne vidimo, koja nam se tek ponekad pokaže kroz shvaćanje ‘tako nam je bilo suđeno’, stvari su još kompliciranije. Život odrađujemo. Kao kaznu i kao nagradu, uhvaćeni kao individualizirana svijest u ljudskom tijelu. Između onog što doista jesmo (tko smo) i onog kakvi smo, što postajemo je prostor kojeg rijetki uspiju premostiti. Taj prostor je moguće prijeći samo pogonjen voljom. Ona je potrebna za promjenu smjera, iskorak iz predviđenog, ne samo predvidljivog. Sve oko nas je usmjereno protiv postojanja naše izvorne volje. Valja nam rano usaditi uvjerenje kako smo mali, nemoćni, nesposobni promijeniti stvari. Okolina oko nas jest nešto u što uranjamo… Čitaj više »
Život je stvarno nepredvidljiv………
https://www.glasistre.hr/pula/esad-bajramovic-kobra-svakodnevno-je-dolazio-na-stadion-cekao-nocu-nogometase-na-povratku-s-gostovanja-pomagao-na-treninzima-i-na-kraju-postao-dio-kluba-581706
Jedina osoba koju čovjek cijelog života ima uza sebe jest on sam.
Ivo!
Naprotiv vrlo predvidiv, ako ima i najmanju sansu da krene po zlu, krenuti ce po zlu.
Tri puta mjerim i tri puta odrezujem a ono svaki puta sve krace.
Nekima je itekako predvidljiv! Npr.; potomcima obitelji Rotshield, Morgan, Rockfeler itd.
Ne brinite, masoni mali i veliki ce se uvijek pobrinuti da radite duze za manje novaca.
Da vam kamate budu vece i da ste uvijek u dugu. Cak i djeca ne rodjena su vec u dugu. Paradox ali tako .
Vrlo je to jednostavno,što se tiče predvidivosti života..a u isto vrijeme i nije..ako shvatite samo u obzir univerzalni zakon uzroka i posljedica , lako se uvidi da prošle radnje uzrokuju sadašnje stanje i buduće dogadaje u čovjekovom zivotu,a sadašnjost ima potencijal,da kroz svijesnost izmijeni budućnost,ali u većini slučajeva ne onako kako se misli,da se neće dogoditi ono što ste već proizveli u prošlosti,i dolazi na naplatu…već u stavu o tome( kako gledate na to dok vam se dogada)jer krivo gledanje(npr. Osudivanje da vam se to nije trebalo dogoditi,protivljenje tome,osjecaj zrtve itd.) opet uzrokuju takve nove situacije u zivotu,sve dok ne shvatite ‘igru’….postoji mogućnost da vam se,usred istinskog pokajanja,izbriše to sto treba da se desi..ali to se vrlo rijetko dešava.Autor govori o ljudima koji vam dolaze na zivotni put,i ostavljaju trag u vasim zivotima…mozda je to tesko shvatljivo,ali svatko tko vam ostavlja jak pecat,muz,zena,porodica,djeca,bilo kroz dobra ili losa iskustva sa njima…su… Čitaj više »