Nakon sukoba i pokušaja proboja “humanitarne pomoći” 23. veljače kroz prijelaze Cúcuta-Táchira i Paracaima – Amazonas, za sada su napetosti na venecuelanskoj granici s Kolumbijom i Brazilom popustile
Ideja, vjerojatno zamišljena od strane posebnog Trumpovog izaslanika Elliotta Abramsaa, bila je eskalacija do točke sukoba u kojoj bi vlada Nicolasa Madura mogla biti kriminalizirana, što bi dalo opravdanje za agresiju od strane Washingtona i Bogote.
Različite verzije potvrđuju da su iza paljenja kamiona na graničnom mostu Francisco de Paula Santander bili pripadnici kolumbijskih paravojnih snaga, a to je trebao biti “casus belli” za vojnu intervenciju u Venezueli, baš poput iračkog “oružja za masovno uništenje” i “Gaddafijevog bombardiranja civila” u Libiji.
Sljedeći korak koalicije protiv Venezuele je bio sazivanje sastanka takozvane Grupe Lima jučer u Bogoti, koji je sazvan od američkog potpredsjednika Mikea Pencea, koji je prisustvovao na konklavi.
Na sastanku, koji je dijelom bio pokriven od korporativnih medija, bio je vidljiv nedostatak konsenzusa o mogućoj vojnoj intervenciji koju bi predvodio Pentagon i čini se da su svi bili protiv Ivana Duquea i Mikea Pencea.
Prije sastanka je bjegunac iz Venezuele Antonio Ledezma dao izjavu u kojoj je zatražio od svog partnera Juana Guaidóa da na sastanku zatraži “humanitarnu intervenciju na temelju odgovornosti za zaštitu (R2P)”, što je američki “pravni” pristup koji se koristio u bombardiranju SR Jugoslavije i Libije. Time se još jednom potvrdila spremnost venecuelanske proameričke opozicije da kao jedinu moguću promiče američku “vojnu opciju”.
Unatoč tim uzvicima, dio američkog i latinoameričkog establišmenta ne podržava operaciju ovog tipa. Tog je mišljenja i José Miguel Vivanca, direktor za Latinsku Ameriku Human Rights Watcha
Isto tako je i Europska komisija, preko glasnogovornice EU za vanjske poslove, Maje Kocijančič, izrazila “vrlo jasnu volju da se mora izbjeći vojna intervencija”.
Ovo odstupanje pokazuje promjenu plana na sastanku Grupe Lima i polarizirane stavove o sukobu u Venezueli.
Duque, Guaidó i Pence, tim redoslijedom, održali su prazne govore temeljene na medijskoj fikciji i psihološkim operacijama.
Kolumbijski predsjednik je govorio o uspjesima i nastavku “diplomatske opsade” protiv venecuelanske države i dao svoju riječ da će se poduzeti snažne mjere za rušenje “režima” u Caracasu.
“Situacija u Venezueli nije dilema između rata i mira, prava dilema je nastavak tiranije ili trijumf demokracije, ljudskih prava i sloboda”, rekao je Duque, koji je dodao “kako 23. veljače nije bio poraz, jer se potvrdila predanost u pružanju humanitarne pomoći”.
Juan Guaidó je apelirao na donošenje odluka unutar Grupe Lima.
“Donosimo odluku između demokracije i diktature, između masakra i spašavanja života”, rekao je Guaidó.
Dok je bjegunac od pravde držao svoj govor, a Mike Pence se pripremao za svoj, američko ministarstvo financija je najavilo nove sankcije protiv četvorice Madurovih guvernera koji su odgovorni za komercijalne morske luke i pomorsku blokadu.
Svojim teokratskim stilom se američki potpredsjednik osvrnuo na najnovije financijske akcije Washingtona i najavio isporuku 56 milijuna dolara Grupi Lima, koju je Trump nazvao “velikim pobjednicima slobode”. Pence je dao potporu Guaidóu i spomenuo da su događaji od 23. veljače bili borba “između demokracije i diktature”.
Stoga je od zemalja regije zatražio da “zamrznu imovinu dužnosnika Venezuele i prebace ih Guaidóu”, a zatim da zatraže da pripadnici vojske Venezuele prihvate “velikodušnu amnestiju” Narodne skupštine.
Na temelju “false flag” operacija na granicama je svu krivnju prebacio na vladu u Caracasu.
“Kolumbija je naš najvažniji partner u regiji i svaka prijetnja suverenitet i sigurnosti ove zemlje će se suočiti s odlučnim odgovorom Sjedinjenih Država”, rekao je Pence.
To može značiti samo traženje potpore za međunarodnu vojnu intervenciju dva najagresivnija aktera u regiji, Kolumbije i Sjedinjenih Država.
Termin “regionalna prijetnja”, koja je na kraju potkopala deklaraciju Grupe Lima, preuzeta je iz Južnog zapovjedništva Pentagona, čija izvješća Senatu izražavaju namjeru za intervenciju u Venezueli, opisujući latinoameričku zemlju kao “narkodržavu odmetnika koji su u savezu s organizacijama kao što su kolumbijski ELN i libanonski Hezbollah”.
Sve veće optužbe da vlada u Caracasu koristi “paravojne” ili “neregularne oružane skupine” mogu biti motiv za iskorjenjivanje navodne “sigurnosne prijetnje regiji”.
Izjave različitih nacionalnih predstavnika u Grupi Lima su ukazale da su zemlje regije sklonije drugim aktivnostima nego vojnoj intervenciji u Venezueli, što se na kraju odrazilo u konačnoj deklaraciji koja isključuje intervenciju i fokusira se na “diplomatski i financijski pritisak”.
Zapravo je potpredsjednik Brazila, general Hamilton Mourao, rekao da njegova zemlja neće sudjelovati u vojnoj avanturi koju sponzoriraju Sjedinjene Države. Osim toga, brazilsko ministarstvo obrane je izvijestilo da je postiglo sporazum s ministarstvom u Caracasu kako bi se spriječile daljnje epizode nasilja u kojima su sudjelovale oporbene skupine koje su napale venecuelanske sigurnosne snage.
Međutim, “sve opcije su još na stolu”, kako tvrde Guaidó i Bijela kuća.
Da su Guaidó i njegov tim odustali od plana “dostave humanitarne pomoći”, razočarali bi sve one koji su povjerovali da će napokon doći željena vojna intervencija s američkim zastavama.
Najava da je Washington sazvao novu sjednicu Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda kako bi razgovarao o pitanju Venezuele bi za Rusiju i Kinu značilo da će morati iskoristiti pravo veta i obraniti od intervencije strateškog saveznika u latinoameričkoj regiji.
Postoje scenariji da se sve provede iz Kolumbije i preko plaćenika koje podržavaju kolumbijska vojska, Južno zapovjedništvo i NATO, ali to je mač s dvije oštrice za Guaidóa, obzirom da bi takva agresija ujedinila “nacionaliste” i “chaviste”, iako su i potonji pristaše unitarističkog “bolivarskog nacionalizma”.
Sjedinjene Države će najvjerojatnije pokušati produžiti pomoć Guaidóu tako što će slučaj “humanitarnih kamiona” predati Vijeću sigurnosti UN-a, navodeći razne epizode “zločina protiv čovječnosti”, pokazujući slike od 23. veljače kao nasilje koje traži veću izolaciju Venezuele.
S druge strane, čelnik Vijeća Amerika, Eric Farnsworth, upozorava da bi vojna akcija razbila “međunarodnu koaliciju” protiv “režima” Bolivarske Republike.
Sve ovo je očigledan znak da vojna intervencija nema potrebnu potporu i Grupa Lima odbacuje ovu inicijativu.
Mislim da su vremena R 2 Protect davna prošlost, kao da bi Ameri ikoga pitali jel mogu ili ne mogu ići na vojnu opciju
Što god se amerikanci budu vise *trudili* oko venecuele to ce se više pokazivati njihova nemoc.
bilo bi prikladno prikazati mišljenja I drugih aktera o ovome sastanku grupe lima a ne samo blebetanja američkih pacova. što misli maduro, kolumbija, bolivija, oporba u brazilu, rusija, kina itd. ovako opet nas ubacujute u neku matricu. tipa mi smo protiv intervencije ali za smjenu “diktatora” madura a zapravo istina je da je većina protiv intervencije ali I protiv promjene legitimnih vlasti venezuele na čelu sa madurom ps. s obzirom da nitko normalan neće besplatno ratovati za američke nacionalne interese a nisu uspjeli izazvati građanski rat u venezueli ostaje jedino direktna intervencija amerike. s obzirom da amerika nemože zauzeti venezuelu blickrigom ostaje nam samo moguća vojna avantura amerikanaca u venezueli ali tek tamo negdje pred predsjedničke izbore u americi kada bi trump trebao eventualno da dio biračkog tijela koji je neopredjeljen ili pripada desnijem krilu demokrata da pridruži svome biračkom tijelu. ali to bi bila akcija od nekoliko tijedana kojom… Čitaj više »
Kako im se obilo o glavu što su na svu silu pokušali javnosti utrpati ovu krticu, Guaidoa. Sa svakim danom, planovi im se sve više pretvaraju u prah.
Guaidoom su napravili takvu uslugu nesposobnom, korumpiranom, Maduru da to nisu istine.
Narod bi se trebao ujediniti, zgaziti Guaidoa, a onda tražiti ponovne izbore da skinu i Madura.
Da USA nisu utjecale na svibanjske izbore 2017.g, tražeći od opozicije da ih bojkotira kako bi mogli nasilno utrpati ovog beskičmenog slinavca Guaidoa, timarenog u USA od strane NED-a (National endowment for democracy) i da nisu sankcijama zaprijetili Falconu ako ne povuče kandidaturu, Maduro bi izgubio.
Beogradanka Svetlana Dojcinovic, za “Novosti”, sa mosta “Simon Bolivar” na prelazu izmedu Venecuele i Kolumbije. Ljudi su preplašeni, ima povredenih, a cuju se i pucnji. U vazduhu se oseca miris rata. Ljudi su preplašeni. Situacija je napeta, stalno su prisutni incidenti. Na mostu “Simon Bolivar”, na granicnom prelazu izmedu Venecuele i Kolumbije, u toku su sukobi demonstranata, koji su iz Venecuele prebegli u Kolumbiju i venecuelanskih vojnih snaga i policije. Ima i povredenih demonstranata. U jednom trenutku su se zaculi i sporadicni pucnji iz pištolja sa strane vojske i policije. Ovako, ekskluzivo za “Novosti”, sa lica mesta situaciju na granici izmedu Venecuele i Kolumbije opisuje foto-reporterka i sociolog Beogradanka Svetlana Dojcinovic, koja sa foto-aparatom tokom godine obilazi svet i beleži najaktuelnije teme. Tako se obrela i u kolumbijskom gradu Kukuta, na mostu “Simon Bolivar”, granicnom prelazu, ka kome su trenutno uprte oci cele planete. – Venecuela je duboko podeljena zemlja.… Čitaj više »
Brazil ne želi ustupiti svoj teritorij za agresiju (barem dok njihov instalirani predsjednik ne intervenira – ako može). Znači ostaje pitanje kolumbijske drogirane kuje čiju granicu treba zapečatiti da ni muha ne prođe.
Iz svake je Penceove rečenice očito kako mu Kolumbija nije samo glavni strateški saveznik, nego i snabdjevač.
Objasniti prosjecnom covjeku modus operandi deep statea prije 29 godina bila bi nemoguca misija. Danas postoje dugorocne studije konkretnih primjera diljem svijeta, pa homogenost vise ne znaci jednoumlje. O tempora, o mores, vape amerikanci, nisu ni banane sto su nekad bile.
Madurovi su dani odbrojani, da je pametan iskoristio bi momenat i napustio državu, Guaido je predstavnik naroda i jedini predsjednik Venezuele a Maduro ako neće milom sletit će silom, koji je to frajer odbio humanitarnu pomoć koju je SAD doveo na granicu, nitko, niti će to uspjet Maduru
Ovo me podsjeća na vaterpol, najgrublji sport….iznad vode se sve vidi šta se radi ali pod vodom ne vidimo kakva se surova borba vodi. Mallo je koji znaju kakva se gruba borba vodi oko Venecuele.
Nista od ovoga nema pada Venezuele. Izgleda da se svakim danom sve vise pokazuje nemoc Amerike.
Puc….puc…ožež..ožež;đes ti vidio rata brez Amerikanaca!??
Zbilja su kibicovali još rata;dovlače vojsku, huškaju jedne na druge pa vidjećemo šta će biti.
Cijela zavrzlama oko Venecuele svodi se na sljedeće: ako venecuelanska nafta padne šaka Rusiji/Kini gotovo je s petrodolarom. Situacija je tim opasnija jer američki Židovi dobro znaju da tada prijeti krah njihovim bankarskim dinastijama. Prvi sramežljivi indikator razvoja situacije bio je Erdogan sa svojom procjenom da je isplativije odigrati na Madura nego na Guaidoa. Ali Erdo je tu samo promatrač. Puno više će o sudbini amero-židovskih bankara reći potezi koje će povući ona saudijska somina. On je lakmus papir.
Sve je dobro dok su neredi s druge strane granice. Pametno bi bilo da snimaju situaciju na granici. Jedno da se pokaže ko stvara nered i dokumentira a drugo, danas-sutra možda se uđe u trag aktivistima i kolovođama.
U roku godinu dana mora izbiti rat u americi. Jednostavno nema izlaza iz bankrota. Nako toga bi trebalo doci vrijeme da se odobri proizvodnja i upotreba svih novih izuma i patenata. Prognoziram propast proizvodjacima telefona i autoindustrije. Stigli su do maksimuma,
nema dalje ovako .
Naravno da je Kolumbija strateski partner SAD. Kolumbija je najveci proizvodzac kokaina i najvaznija zemlja za drogiranje americkog naroda. A Venecuela je nevaljala jer nedaje naftu amerikancima da raspolazu kako im volja.