Iran vjeruje u Imranu Khanu, ali Pakistan mora uništiti teroriste ili će to učiniti gen. Sulejmani

Iranski predsjednik Hassan Rohani je primio telefonski poziv od pakistanskog premijera Imrana Khana kasno navečer 9. ožujka, što je bio njihov prvi kontakt od terorističkog napada na Iransku revolucionarnu gardu 13. veljače, kojeg je Teheran pripisao prekograničnim teroristima.

Tada su pakistanski teroristi ubili 27 vojnika Iranske revolucionarne garde, a vodeći zapovjednici IRGC su optužili pakistanske obavještajne službe za planiranje napada s terorističkom skupinom kojom upravlja Saudijska Arabija.

Imran Khan je nazvao Rohanija nakon što je u Islamabadu primio saudijskog ministra vanjskih poslova Adila Al-Jubeira. Ono što je znakovito je da je Al-Jubeir 11. ožujka trebao posjetiti New Delhi, a moćni saudijski ministar za naftu Kalid Al-Falih će 16. ožujka putovati u Mumbai, što bi se moglo nazvati njegovim drugim “poluslužbenim posjetom” Indiji. Tamo će vjerojatno prisustvovati vjenčanju sina indijskog industrijalca Mukesha  Ambanija, ali i razgovarati s indijskim vladinim dužnosnicima koji promiču poduzetnički pothvat između indijskog koncerna Reliance Industries i Saudijske Arabije.

Imran Khan nazvao je Rohanija u trenutku kada je saudijsko-pakistansko-iransko-indijski geopolitički četverokut dosegao neviđenu razinu složenosti u kojoj se miješaju nafta, krv, religija i politika, što se događa samo u tom dijelu svijeta.

Očigledno je Rohani izravno rekao Imranu Kanu da će, ako pakistanske terorističke skupine nastave s napadima protiv Irana, to “potkopati” odnose između dviju zemalja i Teheran će uspjeti identificirati sponzore tih terorističkih skupina. To je bilo izravno upozorenje  protiv skrivenih namjera Saudijske Arabije da destabilizira Iran iz Pakistana.

“Ne smijemo dopustiti trećim stranama da s takvim aktivnostima utječu na odnose između Irana i Pakistana”, dodao je Rohani.

Hassan Rohani je izvijestio da Teheran točno zna gdje se položaji prosaudijskih terorističkih skupina u Pakistanu i zapravo je podijelio informacije s Pakistanom, rekavši: “Čekamo vaše snažne akcije protiv tih terorista”.

“Svjedoci smo brojnih napada terorista koji se, nažalost, provode iz Pakistana. Naši susjedi se moraju suočiti s tim teroristima, čije postojanje nije povoljno za nas, za vas i regiju, a mi smo u potpunosti smo spremni surađivati s pakistanskom vojskom i vladom. Nastavak tih terorističkih aktivnosti s pakistanskog tla može ugroziti odnose između dviju zemalja”, upozorio je Rouhani i dodao “kako je Iran spreman nastaviti prijateljske odnose s Pakistanom”.

Bez sumnje se Rohanijeve primjedbe moraju promatrati u kontekstu rastućeg dojma u regiji da su Saudijci nedavno uspjeli učvrstiti članstvo Pakistana u anti-iranskom “arapskom NATO paktu” kojeg predvode Sjedinjene Države, koje su za taj korak spremne dati značajnu financijsku pomoć Islamabadu.

Ono što posebno zabrinjava Teheran je činjenica da se Saudijci dugo naseljavaju u pakistanskoj provinciji Balučistan, na granici s Iranom, što čine kroz atraktivne investicijske planove o Gwadaru i okolici.

Čini se da je Imran Kan bio pomirljiv, poručivši da će “vrlo brzo” imati dobre vijesti za Teheran, što je vjerojatno značilo da se može očekivati  pakistanska kampanja protiv anti-iranskih terorističkih skupina.

Zanimljivo je napomenuti da je Imran Kan predložio Rohaniju da posjeti Iran.

“Nadam se da ću uskoro posjetiti Iran”, kazao je pakistanski premijer. Rohani je pristojno odgovorio da bi Teheran pozdravio posjet.

Što je potaknulo Imrana Kana da probije led? Očito je da je Islamabad morao uzeti u obzir činjenicu da bi Iran u određenom trenutku mogao pokrenuti prekograničnu akciju protivi terorista sa sjedištem u Pakistanu, sa ili bez pakistanske suradnje. Iran ima jaku obavještajnu prisutnost u Pakistanu. Ako bi se Iran na pakistanskom teritoriju poslužio nekim “nevojnim preventivnim obavještajnim djelovanjem”, kao što je nedavno učinila Indija, to može stvoriti lošu situaciju. To bi moglo dobiti i sektaške konotacije, prije svega zbog prikrivenih napetosti u pakistanskom društvu.

Pakistan je u prošlosti bio područje saudijsko-iranskog suparništva, ali je velika igra u posljednjih nekoliko godina donekle ublažena. Ipak, uvijek se može ponovno rasplamsati, što bi naviše pogodilo pakistansku unutarnju sigurnost. Drugo, pakistanski ISI bi morao reagirati na aktivnosti Iranske revolucionarne garde, što bi moglo imati ozbiljne posljedice.

Islamabad je pažljivo poslušao strogo upozorenje generala Qassema Sulejmanija, legendarnog zapovjednika Quds snaga IRGC, koji predvodi tajne vojne operacije Irana u inozemstvu, a zaradio je izvanredan ugled u Siriji, Iraku i Libanonu. U stvari, ako bi se Quds snage okrenule na istok, sada kada Pakistan plovi prema afganistanskom finalu, to bi razorilo planove Islamabada u Afganistanu, a za generala Sulejmanija je provesti u djelo taj scenarij, sa svim milicijama koje mu “besposlene” sjede u Iraku i Siriji, doslovno dječja igra.

Treće, saudijsko-pakistansko-indijski trokut je u posljednje vrijeme postao “kinetički”. Došlo je do neravnoteže u odnosima jer Pakistan ima napete odnose s Indijom i Iranom, dok je New Delhi, na štetu Pakistana, pokušao povezati veze Indije i Saudijske Arabije sa suradnjom s Teheranom.

Značajno je što je Rohani dobio poziv od Imrana Kana, koji je upravo primio novog indijskog veleposlanika Gaddama Dharmendru.

Pakistan je danas do grla dužan Saudijskoj Arabiji, zahvaljujući ulozi financijskog čuvara koju je Rijad igrao za Islamabad. Ali Saudijci i dalje čuvaju dobre odnose s hindu nacionalističkom elitom, unatoč njihovoj antipakistanskoj i antimuslimanskoj ideologiji.

Indija ima ozbiljne prijedloge za Saudijce u smislu ulaganja, obzirom na povoljno okruženje za poslovanje i visoke prinose. Ne treba se čuditi što će Al-Falih predstavljati saudijsku kraljevsku obitelj na ceremonijama vjenčanja u Mumbaiju.

Stoga se Pakistan mora zapitati koje su stvarne saudijske namjere. S obzirom na to da je Indija njegov egzistencijalni neprijatelj, Pakistan osjeća potrebu za uravnoteženim odnosima sa susjedima i ublažavanjem rana od napada na iransku vojsku 13. veljače u Zahedanu.

Što Iran vjeruje, to je druga stvar, jer je pakistanski kredibilitet oskudan. Površnost Rohanijevih opažanja upućuje na to da Teheran ostaje oprezan, prij svega zbog dosadašnjeg iskustva s pakistanskim praznim obećanjima koja je dao i načelnik vojske.

Na kraju krajeva, bivši šef pakistanske vojske pomaže nesposobnim Saudijcima u pokušajima da stvore takozvani arapski NATO. Kad se Imran Kan odvezao limuzinom sa saudijskim princom, dao je snažnu poruku.

Poziv Imrana Kana Rohaniju sugerira da najvjerojatnije Kina nije bila zadovoljna nedavnim zahlađenjem odnosa Pakistana s Iranom. Izvješće kineskog ministarstva vanjskih poslova o nedavnom sastanku predsjednika Xi Jinpinga i predsjednika iranskog parlamenta Alija Laridžanija naglašava da Iran ostaje kamen temeljac kineskih regionalnih strategija u Perzijskom zaljevu.

Podsjetimo, sastanak u Pekingu između predsjednika Xi Jinpinga i predsjednika parlamenta Alija Laridžanija, što je neuobičajeno za kineski protokol, održan je samo tjedan dana nakon terorističkog napada u južnoj iranskoj pokrajini Sistan i Balučistan.