Nakon “Velikog Bliskog istoka”, Rusija i Kina uništili planove “Doktrine Monroe 2.0”

Kriza u Venezueli je jučer i prekjučer ušla u fazu koja najavljuje novi razvoj situacije. Naime, u Siriji su se prvi put u proteklih nekoliko desetljeća nasukali planovi Washingtona u svrgavanju vlade i okupaciji jedne suverene zemlje, ali su se dvije konkurentske supersile na stranu Damaska svrstale tek 2015. Rusija otvoreno vojnom intervencijom, a Kina prikriveno i pružajući Assadu pomoć u Vijeću sigurnosti, obavještajne podatke i ostalo što je Damasku trebalo da preživi. Sada vidimo sasvim drugačiji  scenarij i Moskva i Peking su stali na stranu legitimne vlade prije izbijanja sukoba.

Međutim, podsjetimo na nekoliko važnih događaja ovog tjedna.

“Rusija mora napustiti Venecuelu”, izjavio je Donald Trump, a potpredsjednik Mike Pence je rekao “kako je slanje ruskih trupa u Venezuelu nepoželjna provokacija i Washington poziva Moskvu da obustavi svu potporu Madurovom režimu i prizna zakonskog predsjednika Juana Guaidóa”.

Ovo podsjeća na američke pozive 2015. i 2016. da se povuku ruske postrojbe iz Sirije. Međutim, vlada vrlo jako uvjerenje da Rusija neće napustiti Venezuelu, kao što to neće učiniti ni Kina.

Rusija je već izjavila da je njezina vojska u Venezueli apsolutno legalno i prema sporazumima o vojno-tehničkoj suradnji dvije vlade. Stoga Rusija ne namjerava podržati niti dopustiti da se ostvare američki planovi za svrgavanje Madurove vlade, iako Sjedinjene Države kao odgovor “razmatraju sve opcije, uključujući uporabu sile”.

Kina je službeno podržala Rusiju u raspoređivanju vojske u Venezueli, navodeći da bi suverene zemlje Južne Amerike trebale same odrediti koga i zašto pozivaju i da surađuju s onima za koga smatraju da im je od koristi.

Osim toga, Kina je izričito izjavila da latinsko-američki poslovi nisu poslovi jedne zemlje i da Latinska Amerika nije američko dvorište. Sasvim je razumljivo da ne postoji mogućnost osuđivanja Rusije preko Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda ili izolacija Rusije u  međunarodnim tijelima pod pritiskom Sjedinjenih Država. Kina se namjerava boriti za svoj položaj u Južnoj Americi i protivi se pokušajima SAD da legitimiraju svoje fantazije o “Doktrini Monroe 2.0”.

Nove odredbe i zakoni Venezuele

Jučer je Juan Guaidó je službeno lišen dužnosti predsjednika venecuelanskog parlamenta, što otvara mogućnost njegovom uhićenju, ako prisilno bude htio ući u zgradu Narodne skupštine i dalje obnašati tu dužnost. Odlukom državnih tijela mu je zabranjeno da 15 godina obnaša državne dužnosti. Time mu je onemogućen pristup državnoj službi i pravo na podnošenje zahtjeva za bilo koju javnu dužnost, uključujući i sudjelovanje na izborima.

Usvojen je i novi zakon protiv govora mržnje kojim se ugrožavaju nacionalni interesi. Ovaj zakon omogućava sve one koji pozivaju na inozemnu intervenciju protiv vlastite domovine. Sjedinjene Države, Europska unija i neki članovi Organizacije američkih država su već osudili ovu odluku, ali kako praksa pokazuje, Caracas s potporom Kine i Ruske Federacije ignorira zahtjeve koji dolaze iz Washingtona i Bruxellesa.

Prisutnost ruske vojske u Venezueli se pravdana nastavkom vojno-tehničke suradnje u okviru već sklopljenih sporazuma. Venezuela još nema planove za kupnju novog oružja iz Ruske Federacije, ali je i ono koje ima dovoljno, a trenutno nema ni novca.

Vlada u Caracasu u kontraofenzivi

Juan Guaidó je najavio da ne priznaje izrečenu zabranu u 6. travnja je najavio “Marš slobode” protiv Madura. U vladi u Caracasu to nazivaju “pučističkim igrokazom”, tvrdeći da se ništa neće dogoditi, baš kao što su propale i dvije prethodne “velike mobilizacije” na koje je pozvao Guaidó.

Općenito, trenutni sustav mjera koje je odredio Caracas izgleda kao pokušaj kontraofenzive i da se države strukture očiste od pristaša neuspjelog državnog udara. Uz pokušaje podmićivanja vojske, sabotaže na elektroenergetskoj infrastrukturi, krađu novca i prebacivanje sredstava na računa oporbe na kraju se na “velikim marševima” koje je organizirao Guaidó dva oputa okupilo 20 do 30 tisuća ljudi u bogatim četvrtima Caracasa. U tom kontekstu, vlada u Caracasu i Maduro zaista nemaju nikakve potrebe da koriste metode Erdogana, koji je u čistkama, koje još traju, zatvorio na desetine tisuća ljudi za koje smatra da su na ovaj ili onaj način sudjelovali ili podržavali propali vojni udar u srpnju 2016. Veza između ova dva slučaja je što su i Erdogan i maduro imali neposrednu i izravnu podršku Rusije, Kine i Irana. Ne zaboravimo da se turski predsjednik u kritičnim satima vojnog udara navodno nakratko sakrio u iranskom zračnom prostoru, a bilo je napisa i da je sletio u Teheran.

Rusija i Kina su postavili “crvene linije”: “Doktrina Monroe 2.0” je mrtva

Rusija i Kina su ovog tjedna pojasnile da ih se mora uzeti u obzir i da su te dvije zemlje ključne za rješavanje krize u Venezueli. Crvena linija Rusije, koja se sada nalazi u “američkom dvorištu”, kao  duh raketne krize iz listopada 1962., plaši svijet. Analitičari i diplomati su i dalje su oprezni. Sjedinjene Države su izgubile Venezuelu, dok je Rusija postavila “crvenu liniju” u Južnoj Americi i na Karibima i tamo brani saveznike Washingtona, baš kao što je uništila američke planove u Siriji.

Uz fokusiranje na Venezuelu, Sjedinjene Države su prekinule desetljeća globalnog konsenzusa i postale prva zemlja koja je priznala suverenitet Izraela nad sirijskim Golanom okupiranim još od 1967. godine. Predsjednik Donald Trump potpisao je uredbu kojom se službeno priznaje izraelski suverenitet nad Golanskom visoravni, a to je mjeru pravdao nečim što je nazvao “iranskim agresivnim akcijama i aktivnostima terorističkih skupinama protiv Izraela”.

“To je nešto što se moralo učiniti prije nekoliko desetljeća”, rekao je Trump kada je potpisao predsjedničku deklaraciju, zajedno s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom u Bijeloj kući. Međutim, UN je upozorio da američka odluka nikako ne mijenja međunarodni status ovog područja koje je od Sirije oteto 1967.

Vraćajući se na latinoameričku i karipsku krizu, podsjetimo što je kineska vlada odgovorila Trumpovom savjetniku za nacionalnu sigurnost Johnu Boltonu.

“Latinska Amerika nije u vlasništvu nijedne zemlje niti je dvorište bilo koje države”, rekao je glasnogovornik kineskog ministra vanjskih poslova Geng Shuang.

Bolton je izjavio da “Sjedinjene Države neće tolerirati miješanje neprijateljskih stranih sila u zajedničke ciljeve Zapadne hemisfere”, što je izjavio kada su dva ruska vojna zrakoplova sletjela u Venezuelu. Washington inzistira na tome da su Latinska Amerika i Karibi američko dvorište i regija je Americi potrebna jer gubi korak u utrci protiv Kine i Rusije.

SAD potpuno zanemaruje činjenicu da su neke zemlje suverene i neovisne i da mogu i žele samostalno odlučivati s kojim će zemljama surađivati.

Vlada Sjedinjenih Država održava financijski blokadu Venezuele još od 2017. godine i zabranjuje transakcije s vladom u Caracasu i državnom naftnom tvrtkom PDVSA kojoj je zamrznuto sedam milijardi dolara i blokirana su sva plaćanja američkih tvrtki za venecuelansku naftu.

U studenom 2018. je Bijela kuća zabranila svojim tvrtkama obavljanje transakcija s venecuelanskim zlatom. Nesumnjivo je da kriza u Venezueli odgovara ekonomskim i geopolitičkim interesima Sjedinjenih Država, koje koriste pajaca od “predsjednika” Juana Guaidóa za provođenje svojih želja i pribjegavaju sekundarnim sankcijama protiv zemalja koje nisu u sukobu s ustavnom vladom Caracasa.

Sjedinjene Države su pokušale podijeliti svijet na sastanku u Rimu gdje su se susreli američki izaslanik Elliot Abrams i zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Sergej Rjabkov. Abrams je tražio “rješenje za Venezuelu” i htio postati protagonisti u borbi za svjetsku hegemoniju.

Ali dogovora nije bilo.  Nakon što je naglasio “nedopustivost” vojne intervencije u Venezueli, Rjabkov je izjavio kako je “razgovor bio težak, ali jednostavan” i dodao da “Rusija sada bolje razumije američke stavove o toj temi”.

Rusija je već izjavila da neće prihvatiti vojnu intervenciju u Venezueli i istog tjedna su u Venezuelu stigla dva ruska zrakoplova s vojnim osobljem i tehničkom opremom. Sjedinjene Države su shvatile da će morati sjesti s Putinom i pregovarati, a dijalog o Venezueli bit će središte tih pregovora. Pitanje je želi  li ruski vođa razgovarati na način kako pregovaraju Amerikanci?

Analitičari ukazuju na nedavna globalna zbivanja u vezi s Venezuelom koja jasno pokazuju da je zemlja danas protagonist povratka Hladnog rata, samo ovaj put ne postoje dva bloka, već tri – Sjedinjene Države, Rusija i Kina, uz rastuće napetosti zbog agresivne politike vlade Donalda Trumpa.

Na sastanku Organizacije zemalja proizvođača nafte u Bakuu u Azerbejdžanu, ministar nafte je izjavio kako je Venezuela prestala prodavati naftu Indiji i fokusirala se isključivo na prodaju nafte Kini i Rusiji. Istina je da je Indija pretrpjela napad iz Pakistana, kojeg je gotovo sigurno orkestrirala CIA, kako bi Indiju “uvjerila” da ne trguje s Venezuelom.

Međutim, kineska vlada je odbila izdati ulaznu vizu Ricardu Hausmannu, zastupniku Venezuele, kojeg je Guaidó imenovao u Interameričku razvojnu banku i trebao je nazočiti konferenciji u Kini. Zbog Guaidóovog neznanja, sastanak je otkazan.

Treba imati na umu da su glavni partneri Interameričke razvojne banke, koju predvodi kolumbijski neoliberal Moreno Ocampo, Sjedinjene Države s 30%, Argentina i Brazil s po 11%, Europska unija s 10%, sve izrazile bezuvjetnu potporu Guaidóu i Hausmannu.

U ovom svijetu geopolitičkog šaha se ne može zaboraviti da u Sjedinjenim Državama postoji velika unutarnja kontroverza oko navodne ruske intervencije na izborima 2016. godine, jer tužitelj Mueller nije pronašao nikakve dokaze o navodnoj zavjeri.

Venezuela je u međuvremeno potpisala ugovor s Rusijom za gotovo 300 milijardi dolara za isporuke nafte koja se plaća unaprijed, a drugi ugovor od 40 milijardi dolara s Kinom. Očito je da Washington nije zainteresiran za venecuelanski narod. Pokušale su oteti više od 300 milijardi barela najvećeg prirodnog naftnog “rezervoara” na svijetu.

Međutim, nedavna povijest pokazuje da Sjedinjene Države ne mogu pobijediti same. Točno je da su to uspjele učiniti sa saveznicima i kad se plijen dijelio. Ali je krajnji rezultat bio katastrofalan, na primjer u Iraku i Libiji.

Sjedinjene Države su izgubile diplomatski put, kojeg su u ovom slučaju od početka odbile, a nakon svega u geopolitičkoj logici ostaje samo rat. Međutim, više nemaju prostora za manevriranje u Ujedinjenim narodima, gdje Rusija i Kina imaju pravo veta. Ali čak i zemlje koje podržavaju SAD, poput Kolumbije, koja je pokušala sudjelovati u invaziji Venezuele, danas pokazuju najveću zabrinutost.

Venecuelanska vojna sila je superiorna kolumbijskoj, a sada je ojačana ruskom podrškom. Bogota se boji da sukob prijeđe sa sjeverne granice na kolumbijski štit i da konačno eksplodira u nekoj od njenih baza ili samim Sjedinjenim Državama.

Washington je svjestan da Venezuela, uz rusku i kinesku potporu, nije Panama ili Grenada, Irak ili Libija. Stoga će sljedeći dani biti presudni, ne toliko u smislu izravne američke intervencije, koliko zbog načina kojim vlada u Caracasu pravno misli očistiti ovaj kaos kojeg uzrokuju sada doslovno uličarska prevratnička opozicija na čelu sa samoproglašenim “predsjednikom” Guaidóom.