Trumpovi ruski trolovi su obična glupost – Otkrijte svijet američkog cyber-rata i trolova

Iako je izvješće glavnog američkog istražitelja Muellera dokazalo da je afera Russiagate konstrukt Demokratske stranke i medija i nema nikakvih dokaza ruskoj upletenosti u američke izbore 2016. godine, protekle dvoje godine je bilo zanimljivo slušati lavinu optužbi na račun Moskve.

Svi se sjećaju kako je međunarodni dopisnik kanala CNN, Matthew Chance, dokaze o “tvornici ruskih trolova” u St. Petersburgu našao u kontejnerima za smeće, gdje je ispred jedne zgrade pronašao ostatke ambalaže računalne opreme, što je za njega bio dovoljan i “posebno uvjerljiv dokaz” da su “brigade trolova” Kremlja boravile i radile u tom objektu. U ovom konkretnom slučaju nisu pronađeni dokazi, ali to ne znači da Rusija, kao i sve druge zemlje koje si to mogu dozvoliti, nemaju posebne kibernetičke stručnjake i vojne jedinice koje rade da promociji njihove zemlje u inozemstvo. Prije nekoliko godina je, na primjer, objavljeno da je Erdoganova stranka AKP uposlila 9000 mladih ljudi koji svakodnevno, 24 sata na dan, svaki tjedan, svaki mjesec, godinama zaredom, promoviraju Tursku i politiku Erdogana na društvenim mrežama.

Međutim, koliko SAD ulažu i ove aktivnosti malo se govori. Odgovor je dao Leonid Savin u svojoj reportaži objavljenoj na ruskom portalu Oriental Review. Ali se Amerikanci ne bave promocijom njihove zemlje i vanjske politike Washingtona, kako bije prikazali u što boljem svjetlu, što je slučaj čak s Erdoganovom “kibernetičkom brigadom”, već tehnikama koje pomažu manipulirati javnom percepcijom, stvaranjem lažnih vijesti i lažnih tragova za naknadno procesuiranje potpuno nevine osobe, organizacije ili zemlje.

U tome se služe tehnologijama umjetne inteligencije, dok su na drugoj strani divovi Silicijske doline u Americi više ili manje uspostavili monopol nad društvenim i političkim inženjeringom putem društvenih medija, robota i raznih algoritama. Američke sigurnosne agencije se kreću se u istom smjeru, ali s mnogo agresivnijim ciljevima.

Agencija za napredne istraživačke projekte (DARPA) vodeća je u ovom području i već je izdvojila 2 milijarde dolara za razvojne projekte umjetne inteligencije u idućih pet godina.

Istraživanja u ovom području je DARPA pokrenula u srpnju 2018. i cilj joj je razviti alate umjetne inteligencije trećeg vala koji utječu na rasuđivanje i kontekstualnu svijest putem tehnologije koja kao umjetna gotovo sigurno ne razumije svijet kojeg pokušava opisati. To je glavni krovni projekt kojeg trenutno vodi DARPA.

Drugi projekt je usmjeren na automatizaciju izdvajanja znanstvenih spoznaja  i prikladno se zove Automatizirana selekcija znanstvenih spoznanja. Alat će automatski pronaći nove podatke i znanstvene resurse, analizirati ih za korisne informacije, usporediti nalaze s postojećim istraživanjima, a zatim generirati nove modele.

Postoje i programi vezani uz novu generaciju  neurotehnologija. Osnovna ideja je stvoriti neurološko sučelje koje se može koristiti za prevođenje misli u tekst, za telepatsko kontroliranje robota kao što su dronovi i tako dalje. Prijedlozi za razvoj istraživačkih laboratorija i projekata su uredu dostavljeni do 4. ožujka 2019. godine.

Sve u svemu, DARPA ima više od 20 programa posvećenih umjetnoj inteligenciji i više od 60 programa koji se odnose na kibernetičku sigurnost.

Umjetnu inteligenciju u cjelini agencija doživljava kao neku vrstu  suradničkog partnera koji joj može pomoći identificirati propuste i pogreške.

Završni događaj dvogodišnjeg natjecanja kojeg je DARPA pokrenula kako bi dizajnirala i izgradila računalne sustave koji bi blokirali napade ili pronašli i izolirali zlonamjerne kodove je održan u kolovozu 2016. u Las Vegasu. Konkretno, DARPA je nastojala jamčiti razvoj “arhitekture” za stroj umjetne inteligencije, koji su nazvali “sustavom kibernetičkog rasuđivanja”.

Naravno, sve se ovo provodi kao dio sveukupne strategije američke vlade. 11. veljače 2019. Donald Trump je potpisao je izvršnu naredbu prema kojoj bi savezne agencije koje se bave tehnologijom svoje projekte umjetne inteligencije trebale provesti gotovo dvostruko brže. To se zove Američka inicijativa umjetne inteligencije i dokument sadrži pet točaka:

• Ulaganje u istraživanje i razvoj umjetne inteligencije;
• Oslobađanje resursa umjetne inteligencije;
• Postavljanje standarda upravljanja prema vladavini prava;
• Izgradnja radne snage za umjetnu inteligenciju;
• Međunarodno angažiranje u zaštiti američke prednosti u području umjetne inteligencije (AI).

Ove točke jasno pokazuju američku želju da uspostavi monopoli i natjera ostatak svijeta da postane potrošač američkih proizvoda.

Samo dan nakon što je Trump potpisao izvršni dekret, Pentagon je objavio svoju vlastitu strategiju umjetne inteligencije koja se usredotočila na nedavno osnovani Zajednički centar za umjetnu inteligenciju (JAIC). Proračun tog centra za 2019. godinu iznosi 90 milijuna dolara.

Zanimljivo je da američki mediji spekuliraju da je takva konsolidirana odluka povezana s ubrzanim razvojem programa umjetne inteligencije u Kini, koja je u tom području već nadmašila Sjedinjene Države. Druga zemlja koja se prilično često spominje je Rusija, koja također nastoji steći prednost na terenu, iako Amerika naglašava da Rusija koristi zapadnu tehnologiju.

Za razliku od Bijele kuće, Pentagonova strategija AI se temelji na konceptu “usvajanja umjetne inteligencije usmjerene na čovjeka” i da ljudi igraju važnu ulogu u raspoređivanju i korištenju “promišljenih” i “odgovornih” upotreba umjetnih inteligencija. Iako se umjetna inteligencija može koristiti u razne svrhe, jasno je da se SAD prvenstveno ciljaju na moć i kontrolu, uključujući korištenje AI u suvremenim metodama ratovanja.

Razumljivo je da je otkrivanje ove dvije strategije u samo jednom danu pokrenulo lančanu reakciju.

SAD su 27. veljače objavile priopćenje u kojem se navodi: “Informacije su sve više oružje izbora među našim strateškim konkurentima.” Kao takve, snage ratne mornarice moraju djelovati kao potpuno integrirani dio Zajednice za informacijsko ratovanje (IWC), optimizirajući borbenu snagu integrirajući elemente Zapovijedanja i kontrole (AC2), Battlespace Awareness i Integrated Fires. Da bismo to postigli, moramo se udružiti sa svim elementima IWC – inteligencije, METOC-a, inženjera komunikacija, kriptologije i cyber ratovanja”.

Ratno zrakoplovstvo SAD-a također aktivno razvija sposobnosti informacijskih i kibernetičkih operacija. U  nedavnom intervjuu je general američkih zrakoplovnih snaga Robert Skinner, zapovjednik Kibernetičkog zapovjedništva zračnih snaga, rekao je za “informacijske operacije, elektroničko i cyber ratovanje, i ISR podrška, da su integracija, sinkronizacija i usklađivanje tih funkcija i zadataka unutar tih područja presudni za njihovu sposobnost da osiguraju da su sposobni u području informacijskog ratovanja i u području multidomena.

“Mislim da ih ne možete tretirati odvojeno. Kako napredujemo s vježbama i drugim forumima, svi smo došli do spoznaje da moraju biti sinkronizirani, bez obzira je li to pod jednim šeširom, pod njih više”, rekao je general Robert Skinner.

NATO je također govorio o potrebi povećanja izdataka za  kibernetičke operacije i to je pitanje prvo pokrenuto odmah nakon što je novi vršitelj dužnosti Pentagona posjetio sjedište NATO pakta u Bruxellesu 14. veljače.

Američko Kibernetičko zapovjedništvo ima zajednički projekt s Institutom za inovacije i sigurnost u Marylandu pod nazivom DreamPort. Riječ je o čvorištu na kojem se putem natječaja odabiru razne tvrtke koje sudjeluju na natjecanjima i prezentiraju prototipove svojih proizvoda u realnom vremenu. U osnovi, riječ je o praćenju i otkrivanju kibernetičkih prijetnji. IT tvrtke kao što su Booz Allen Hamilton, IBM, Crowdstrike, Splunk, LogicHub i Jazz Networks nedavno su sudjelovale u online igri za otkrivanje “loših aktera”. Jasno je da ovakvi događaji ne samo da pronalaze i štite od ranjivosti, već i od hakerskih napada i zlonamjernih internetskih aktivnosti koje se provode na daljinu.

Zato je govoriti o trolovima koji su vrlo odgovoran posao za Kremlj odrađivali s jeftinijih kućnih računala negdje iz predgrađa St. Petersburga obična glupost.

Na primjer, dovoljno je vidjeti kako to funkcionira pogledom na osoblje 624. operativnog centra, smještenog u Zajedničkoj bazi San Antonio – Lackland iz kojeg Pentagon provodi kibernetičke operacije.

FOTO – Osoblje 624. operativnog centra baze San Antonio – Lackland

Usput rečeno, Crowdstrike je poznat i po tome što je jedan od njegovih osnivača, ujedno i član Atlantskog vijeća i istraživačkog centra NATO pakta, Dmitri Alperovič, bivši građanin SSSR-a. On je praktično jedini izvor informacija američkih medija koji daje lirski ton o ruskim hakerima i hibridnom ratu kojeg Kremlj očito vodi protiv ostatka svijeta.

Iako su ove priče o Rusima zapravo lažne, SAD provode stvarne kibernetičke napade i to sami potvrđuju. Uzmimo kibernetički napad kojeg je provelo američku Kibernetičko zapovjedništvo (US Cyber Command) protiv ruske Agencije za istraživanje interneta, što je potvrdio Washington Post. To je izravna potvrda kibernetičkog upada na teritorij druge države. Mediji su ranije izvijestili da su NSA, Kibernetičko zapovjedništvo, FBI, CIA i Ministarstvo domovinske sigurnosti zajedno osnovali posebnu skupinu koja je trebala ili još uvijek treba otkriti rusko uplitanje u američke izbore i ometi taj proces. Do sada nijedna od tih agencija nije pružila nikakve dokaze o tom uplitanju.

Međutim, dok ruski trolovi zaista postoje u mašti male skupine zapadnih novinara i vazala Washingtona, u Sjedinjenim Državama postoje pravi trolovi koji potiču sve vrste akcija protiv Rusije, ali ne samo.

Tako je “Vojna koalicija” u Americi, skupina od 32 vojne i veteranske organizacije koja ima milijune članova, nedavno zatražila od Kongresa i federalnih agencija da “priznaju da je američka zajednica na meti stranih protivnika i da se odmah poduzmu mjere kako bi se zaštitila”. Sva ta buka, koja ima vrlo malo sadržaja, osim s napisima  zapadnih medija  i Alperovičevim subjektivnim stavovima i maštom, stvara iluziju da američko društvo podupire neprekidnu kibernetički rat i druge nevojne akcije protiv brojnih zemalja, prvenstveno Rusije, Kine, Irana i Sjeverne Koreje.

S druge strane, te su zemlje za SAD prijetnja, a toliko su zaostale da se u kibernetičkom ratovanju koriste s kućnim računalima proizvedenim prije nekoliko godina na Tajvanu, kako tvrdi genij istraživačkog novinarstva Matthew Chance.

S druge strane, Pentagon sa spomenutim sučeljem ima čovjeka-stroj, trola, kojeg može koristiti kao element političkog utjecaja. Sam pojam “trol” je u hakerskom žargonu nastao ’80-ih, a izraz “tvornica trolova” se pojavio tijekom ponovnog izbora Baracka Obame.

Prve tvornice trolova je stvorio američki PAC. To je relativno nov fenomen u političkom životu Amerike, a PAC je skraćenica za Politički akcijski odbor. Konvencionalni odbori postojali su i prije, ali su se razne organizacije pod imenom PAC počele pojavljivati 2010. godine, kada je Vrhovni sud Sjedinjenih Država ukinuo ograničenja korištenja ovih odbora u političke svrhe.

Za razliku od konvencionalnih političkih akcijskih odbora, koji ne mogu primati donacije veće od 5000 dolara od jednog pojedinca, doprinosi korporacija ili sindikata su ilegalni, PAC mogu prihvatiti neograničene doprinose od bilo koga. S druge strane, konvencionalni odbori mogu trošiti novac izravno na političku stranku i njezinog kandidata, dok se organizacije pod skraćenicom PAC bave neizravnim podržavanjem željenog kandidata i upuštaju se u kontrapagandu protiv njegovog protivnika. Drugim riječima, provode crnu propagandu.

U SAD-u je u 2010. registrirano samo 83 super PAC-a, no 2016. se taj broj povećao na 2395. To jasno pokazuje koliki je interes američkih kompanija i lobističkih grupa za “neizravan” utjecaj i manipuliranje percepcijom javnosti.

I upravo ovom svijetu treba zahvaliti za kovanje izraza “tvornice trolova”. Prethodna istraživanja o tvornicama trolova povezanih s Amerikom uključuju predstavljanje organizacije učinkovite internetske propagande vezane uz društvena pitanja od strane konzultanta iz Udruge stomatologa Kalifornije 2012. godine, te knjige novinarke Sharyl Attkisson objavljene 2014. u kojoj se navode brojni zločini i skandali unutar administracije Bijele kuće. Opisuje se agresivna PR taktiku i još agresivnije online prijetnje protiv Sharyl Attkisson dok je pokušavala provesti neovisne istrage. Usklađena struja uvreda i optužbi protiv novinara natjerala ju je da provede dodatnu istragu, što je dovelo do zaključka da to nisu bila emocionalna mišljenja pojedinih građana, već dio unaprijed planirane kampanje.

Također je poznato da je još jedan super PAC, Američki most 21. stoljeća, koji je u vlasništvu Davida Brocka i koji godinama podupire Clintonovu obitelj, potrošio milijun dolara na ispravljanje komentara korisnika na društvenim medijima. Američki mediji su ovu inicijativu nazvali operacijom “Troll Correct the Record”. Također je poznato  i tko je financirao Brockovu tvornicu trolova .

U međuvremenu, super PAC Pravo na uspon SAD-a senatora Jeba Busha je postao poznat po agresivnim trol-napadima na njegovog glavnog protivnika, senatora Marca Rubia. Novinarska istraga je kasnije pokazala da je super PAC Jeba Busha financiran od strane Kineza, što je izazvalo skandal.

U 2016.  godini je osnovan veliki Great America PAC, kako bi podržao kampanju Donalda Trumpa. Postavio ga je republikanac Eric Beach, stručnjak za politički marketing, a najveći donator ovog PAC-a je bio američko-izraelski poduzetnik i bivši izvršni direktor Marvel Entertainmenta, Isaac Perlmutter.

Trumpova protivnica, Hillary Clinton, također je imala svoj vlastiti super PAC pod nazivom Priorities USA Action, iako su ga osnovala dvojica bivših asistenata Baracka Obame, Bill Burton i Sean Sweeney, kako bi podržali njegov ponovni izbor. Uspjeli su prikupiti 60 milijuna dolara, a gotovo sve je, prema izvješću odbora o primicima i isplatama, potrošeno na interne troškove.

Clintonov super PAC financirao je brojne  oglase protiv Trumpa na društvenim medijima  kao što su Facebook, Instagram i Pandora.

Demokratima je pomogao u njihovoj borbi protiv Trumpa još jedan super PAC, Women Vote Project, koji nije napadao samo Trumpa, nego i konzervativne skupine koje se protive pobačaju i ilegalnoj imigraciji.

Ali dok se PAC kao organizacije uglavnom koncentriraju na gaženje konkurencije i povezane su s američkom unutarnjom politikom, stotine entiteta su stvorene za vanjsko emitiranje i blate druge zemlje i vođe koje se ne žele pokoriti političkoj liniji Washingtona.

Glasna borba protiv lažnih vijesti i raznih manifestacija autoritarnosti su postali novi izgovor za stvaranje krovnih organizacija povezanih s američkom vladom i sigurnosnim snagama, ali i njihovim europskim partnerima, koji zajedno pokreću relevantne projekte.

Jedan takav projekt je pokrenuo pododbor Atlantskog vijeća, think tank NATO pakta Centar za Euroaziju. Jasno je čim se da internetska stranica da se manipulira činjenicama.

Video na početnoj stranici internetske stranice govori: “Putin je 2014. napao Ukrajinu i proveo prvu aneksiju teritorija u Europi od Drugog svjetskog rata.”

Ali svi znaju da je prva aneksija nakon 1945. godine provedena 1989. godine, kada je Savezna Republika Njemačka anektirala njemačku Demokratsku Republiku Njemačku. U pravnom smislu nije bilo nikakvog referenduma na kojem bi se odlučivalo o tom pitanju. Druga aneksija i mijenjanje granica se odnosi na Kosovo, koje je odcijepljeno i pripojeno NATO području, ili Sjedinjenim Državama, ili čemu već ne, ali de facto nije neovisni teritorij čiji su građani na referendumu izrazili svoju volju. Ovaj su proces lokalne albanske vođe provele uz potporu NATO pakta, Sjedinjenih Država i zemalja tadašnje zapadne Europe. Ova internetska stranica, imena Disinfo Portal, u cijelosti je posvećena krivotvorenju činjenica kako bi se Rusija optužila za vođenje hibridnog rata protiv Europe.

Drugi izvor nazvan Polygraph predstavljen je internetskom stranicom koju su proizveli Glas Amerike i Radio Slobodna Europa. I ti dezinformatori ne odustaju od objava očiglednih laži. Na primjer, ruski privatnu novinsku agenciju RIA FAN nazivaju podružnicom državne novinske agencije Russia Today i povezuju je s Agencijom za istraživanje interneta, koju nazivaju “tvornicom trolova”.

Polygraph ima zasebnu stranicu na ruskom jeziku koja pruža alternativne interpretacije i opovrgavanja izjava ruskih vladinih dužnosnika i službenih tijela.

Od 2012. poznata nevladina organizacija Freedom House objavljuje izvješća o internetskoj slobodi, iako su na popisu sponzora ove NVO američki State Department, Google, Yahoo, Facebook i Twitter. Američko državno ministarstvo treba takva izvješća za redovite napade protiv drugih zemalja u području slobode govora i kršenju ljudskih prava.

Sličan projekt je čak pokrenut pod pokroviteljstvom EU, kojeg nadzire Radna skupina Europske službe za vanjsko djelovanje EastStratcom.

Američki State Department je osnovao Centar za globalni angažman, koji je 2018. godine dobio 40 milijuna dolara kako bi surađivao s raznim skupinama i nevladinim udrugama u stvaranju “pravog sadržaja”. Kao što piše na internetskoj stranici američkog State Departmenta, rad će uključivati “korištenje inovativnih tehnika za razmjenu poruka i podataka”.

Alternativna informativna stranica Moon of Alabama ironično je zabilježila u veljači 2018. da  je “State Troll Farm” primio ogromnu novčanu infuziju za borbu protiv “ruskog uplitanja”.

Međutim, gotovo nitko od brojnih analitičkih centara se nije ozbiljno bavio pitanjem “ruskog uplitanja”, a mišljenja onih koji izražavaju sumnju u te aktivnosti su obično prigušena.

Profesor Gerald Sussman sa Sveučilišta Portland naveo je u jednom od svojih članaka da je dopisnik New York Timesa Scott Shane bio jedan od rijetkih novinara iz većih medija koji je jasno izjavio da izvješće američke obavještajne agencije od 6. siječnja 2017. o ruskom uplitanju u američke izbore nije predočilo baš nikakve dokaze.

U istom članku, Sussman citira potpredsjednika Facebooka za oglašavanje, Roba Goldmana, koji kaže da Rusi uopće nisu kupili reklame za Trumpa, kako tvrde američki glavni mediji. U čemu je onda problem?

Prema Whitney Phillips, “vjerojatno je da u postmilenijskom digitalnom medijskom prostoru Amerike trolovi otkrivaju tanku i ponekad nepostojeću liniju između “trollinga” i senzacionalističkih korporativnih medija”.

“Osnovna razlika je u tome što je za trolove to slobodna aktivnost, a za korporativne medije to je poslovna strategija”, kaže Whitney Phillips.

“Kada su ideali profit, nelojalna konkurencija i potraga za kratkoročnim dobitima, trolling i manipulacije bilo koje vrste će se samo nastaviti razvijati. Bilo je slučajeva da su male skupine aktivista sa savršeno razumnim ciljevima kopirale taktiku velikih korporacija pomoću astroturfing tehnike, tj. umjetnog stvaranja javnog mnijenja. Uoči sljedećih američkih predsjedničkih izbora 2020. je logično pretpostaviti da će politički lideri zemlje imati iste neprijatelje kao i prije.

Geopolitica.ru / Oriental Review

Dokaze o ruskim trolovima CNN pronašao u kontejnerima za smeće u Rusiji (VIDEO)