Vizija Latinske Amerike kao “američkog dvorišta” je znak mentalnog poremećaja

Novinari nisu suci i političari i zadaća je novinara izvještavati o činjenicama kada se za njih sazna i kada se potvrdi vjerodostojnost informacije.

U ovom konkretnom slučaju stalne prijetnje američke vlade Kini, Rusiji, Iranu i drugim suverenim nacijama da ne uspostavljaju odnose s Latinskom Amerikom ukazuju na psihopatološku viziju američkog vrha koja se temelji na uvjerenju da je ovaj kontinent njihova privatna i nesporna imovina i da nitko ne može stupiti na njega bez njihovog dopuštenja.

Nitko ne može sporiti da je znak mentalnog poremećaja smatrati da je sila i vojna dominacija Sjedinjenih Država nad Latinskom Amerikom Washingtonu dala  zakonska i legitimna prava intervenirati u poslove suverenih naroda i da im je to pravo dodijelio Bog, iako u ovom trenutku nitko ne zna gdje je on ili da je ikada iskazao takvo barbarstvo.

Osim što je ovaj način razmišljanja zbunjujući za svijet, vrijeđa ljudsku inteligenciju, on je ujedno i simptom neuravnotežene vizije u kojoj jedna zemlja sebi pripisuje moć koju ne posjeduje, a pravo na upotrebu te sile pravda uvođenjem “demokracije i prave slobode”. Međutim, nijedna zaista suverena zemlja i koja drži do svog dostojanstva neće dopustiti inozemnoj sili da okupira njezin teritorij i podjarmi njene ljude.

Jedan od najkonzistentnijih primjera strategije Washingtona trenutno su rat i genocid u Jemenu, gdje se eksperimentira biološko oružje, pregovara se o oružju, eliminiranju se cijele generacije djece, a narod je izložen gladi, sve u cilju uspostavljanja plodnog tla za terorizam.

Nepromjenjivi položaj Kine je odjeknuo u svijetu i upozorio da Latinska Amerika nije vlasništvo Sjedinjenih Država, negirajući presudu američkog nacionalnog savjetnika za sigurnost Johna Boltona, koji je rekao da neće tolerirati prisutnost Rusije ili Kine u Venezueli.

Kao odgovor Boltonu su dva ruska vojna zrakoplova sletjela u Međunarodnu zračnu luku Simon Bolívar, noseći stotinu vojnika pod vodstvom generala Vasilija Tonkoškurova, načelnika Glavnog zapovjedništva ruskih kopnenih snaga, čime se jasno pokazalo da će se SAD, ako žele pokrenuti intervenciji, morati suočiti s posljedicama kao u Vijetnamu, Siriji i svugdje gdje su poraženi.

Sa svoje strane, glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova, Marija Zaharova, na svom računu na Facebooku je napisala: “Želim podsjetiti Johna Boltona da kao velika zemlja u Zapadnoj hemisferi prestane uznemiravati stanovnike Venezuele, a da druge zemlje Istočne hemisfere imaju čitav niz bankovnih struktura koje otključavaju milijarde venecuelanskih dolara na njihovim računima i Venecuelanci će moći kupiti lijekove i hranu bez pomoći ljubaznog Washingtona.”

Kuba je, nakon što je pobijedila Sjedinjene Države, pokazala da Latinska Amerika nije dvorište Donalda Trumpa ili bilo kojeg američkog ili europskog diktatora. Osim toga, ponosni narodi se protive vojnim režimima koji su priznati kao genocidni u Čileu i Argentini, gdje su Prljavi rat i Operaciju Kondor provodili uz instrukcije sa sjevera i američke vojne obrazovne institucije “Escuela de Las Américas” u kojoj su odgojene generacije diktatora koji su dobivali činove “časnika”, ali su umjesto časnih vrijednosti učeni sadizmu, uz posljedična ubojstva i otmice cijelih autohtonih naroda, ljudi i suverenih vođa.

Konačni zaključak je da je Kina branila prijateljsku suradnju s drugim zemljama i podržavala načelo slobode naroda u kojem svaka zemlja i njezini ljudi sami moraju rješavati svoje probleme. Rusija i Kina naglašavaju da će nastaviti suradnju s vladom Venezuele, bez obzira na to što se dogodilo nakon pokušaja državnog udara.

Nažalost za nasilnu opoziciju i agenture transnacionalnih elita, Guaidó se pokazao kao fijasko i nije dobio međunarodnu potporu niti je uspio znatno destabilizirati društvo Venezuele. On je jadna marioneta i trbuhozborac sektora koji vole rat i prodaju oružja, onih koji uvijek imaju koristi od oružanih sukoba. Čak ni Trumpa ne može jamčiti da će, uz sve opcije na stolu, Rusija izaći iz Venezuele. Možda, ali Washngiton prvo mora povući trupe iz svih zemalja koje je uništio, gdje ih nacionalne vlade ne žele, a onda i iz onih u kojima američke okupacijske snage zbog kompleksa manje vrijednosti smatraju prijateljskim snagama.

Američka uprava hitno mora zatvoriti sve vojne baze u Latinskoj Americi, njih više od 75. Ako se to ne dogodi, to znači jasnu vojnu okupaciju i gaženje ustava tih naroda.

Ako predsjednici suverenih zemalja ne podržavaju ovu nacionalnu sramotu, SAD pokreću mašineriju i odabiru aktere koji su im skloni ili koje prisiljavaju na poslušnost, koji ona pokazuju svoju ideološku i duhovnu pokornost.

Sarkastična, ali možda istinita izreka, kaže da, kada bi Venezuela proizvodila samo povrće, ne bi imala nikakav politički sukob. Međutim, Venezuela ima ono što ima, mineralna bogatstva, od kojih naftu, zlato, dijamante i koltan, nezamjenjiv u nuklearnoj utrci, stoga je postala točka interesa i razaranja.

Međutim, čini se da sve ukazuje na to da će, unatoč golemoj mržnji koja se stvara u zapadnim medijima, suverenitet Venezuele ostati netaknut.

Iako je istina da u Latinskoj Americi postoje vazalske i Washingtonu naklonjene vlade, na sreću po čovječanstvo je svijet prestao biti američka kolonija. Stoga je zrak kojeg udišemo mnogo čišći. Kada američka i transnacionalna vladajuća elita shvate da su suradnja i solidarni odnosi najbolji alati razvoja, čak će i svemir počivati u miru. Ako to ne shvate, tim gore po njih.