Moskva se zahvaljuje na sankcijama – Nakon oporavka poljoprivrede na redu je Arktik

Sankcije su dale iznimno pozitivan doprinos razvoju našeg gospodarstva, izjavio je prvi zamjenik guvernerke Središnje banke Ruske Federacije Sergej Švecov tijekom “Foruma razmjene – 2019”.

“Živimo u zanimljivom vremenu i kojem grmi sa svih strana, a naši ljudi ne staju. Mislim da su upravo sankcije dale iznimno pozitivan doprinos razvoju našeg gospodarstva, što je čudno”, rekao je, dodajući “kako u tom smislu Rusi čak mogu zahvaliti sankcijama”, prenose RIA Novosti.

Među prednostima ruske ekonomije je naveo njezinu konsolidaciju, kao i započetu supstituciju uvoza, kao i puno bolje makroekonomske pokazatelje.

“Opterećenje dugom, odnos unutarnjeg i vanjskog duga, javni dug u odnosi na BDP, omjer rezervi prema ukupnom dugu i trgovinska razmjena, svi ovi makroekonomski pokazatelji izgledaju vrlo dobro i to ulijeva određeno povjerenje”, kazao je Švecov, iako dodaje da sankcije same po sebi čine element nepovjerenja i nepredvidivosti.

Podsjetimo se da su sankcije protiv Rusije počele nametati 2014. godina, a službeno su izgovor za njihovo uvođenje bili događaji u Ukrajini za koje su zapadne zemlje počele optuživati Rusiju. Od tada je praktično svaka akcija Rusije koja je bila usmjerena na zaštitu njezinih interesa u vanjskoj politici bila uzrok novog kruga sankcija.

Međutim, odgovor Rusije je omogućio da se gospodarstvo održi na odgovarajućoj razini, čak i da se razvije.

Sankcije su doista imale i još uvijek imaju pozitivan učinak na rusku ekonomiju, odjednom i u nekoliko smjerova. Prvo, potaknule su mnoge ruske poduzetnike, uključujući i one koji su se našli na udaru sankcija, da ne izvlače novac u inozemstvo, već da više ulažu u domaće gospodarstvo, jer u inozemstvu mogu biti lišeni svog novca pod bilo kojim izgovorom, dok u Rusiji puno sigurnije mogu voditi svoje poslove.

Drugo, sankcije su omogućile rukovodstvu Rusije da uvede protusankcije, odnosno da se uvede niz protekcionističkih mjera za zaštitu domaćeg tržišta od strane robe, što je dovelo do brzog rasta brojnih industrija, među kojima su neke sasvim nove, a neke su iz ostataka sovjetskih ruševina nikle iznova, uključujući proizvodnju hrane i laku industriju.

Kada ništa nije dovelo do urušavanja ruske ekonomije, sada se razmatra masovno sankcioniranje energetskog sektora. Međutim, sada je ruski prioritet razvoj energetskih polja u arktičkim tundrama i malo je vjerojatno da će bilo kakve sankcije zakočiti ovaj razvoj. U tom smislu je najbolji pokazatelj proboj kompleksa Yamal LNG i razvoj novog Arktik LNG 2, koje kompanija Novatek razvija s francuskim i kineskim partnerima i već su, uz LNG sektor Gazproma, potisnuli SAD na tržištu ukapljenog plina Europe i Azije.

Nakon diversifikacije uvoza i poljoprivrede na red dolaze energenti Arktika

Ne događa se svaki dan da se igra ping-pong na Arktiku. No, na ruskom teretnom brodu RZK “Constant”, Charles Xelou i drugi nisu imali što drugo raditi osim igrati stolni tenis, gledati TV ili uživati u sauni. Brod je nosio građevinske materijale za novo postrojenje za ukapljeni prirodni plin na udaljenom poluotoku Yamal, ali je put kroz Karsko more uz sjeveroistočni prolaz bio potpuno zamrznut. Ledolomac je morao čekati još nekoliko tjedana, tako da je posada imala dovoljno vremena za odmor i zabavu.

Ovo dvogodišnje iskustvo ilustrira izazove s kojima se Rusija suočava u razvoju resursa Arktika. Serija fotografija “Ima plina pod tundrom”, koju je izradio Xelou, govori o izgradnji nove tvornice u uvjetima stalnih aktivnosti hladnog i brodskog transporta duž sjeveroistočnog prolaza.

Otprilike 22 posto neotkrivene nafte i prirodnog plina na Zemlji se nalazi u arktičkoj regiji. Od početka ’60-ih godina prošlog stoljeća je na Arktičku otkriveno više od 60 velikih polja, od kojih 43 u Rusiji. Donedavno su ti resursi bili nedostupni zbog debelog sloja leda i visokih troškova rada u nerazvijenoj regiji.

No, situacija se mijenja, otapanje leda olakšava bušenje i otvara nove pomorske rute, kao što je sjeveroistočni prolaz, koji prepolovljuje vrijeme puta od Europe do Azije i izbjegava gusare. Naravno, prepreke su i dalje led osam mjeseci godišnje, noć koja traje tri mjeseca i ekstremno niske temperature od oko -45 stupnjeva Celzija, da ne spominjemo krhki okoliš. No, Rusiju, čije je gospodarstvo djelomično ovisi o izvozu energije, to ne zaustavlja.

“Rusija je povijesno bila teritorijalna i sila s prirodnim resursima, što je ostala do danas. Želja za ovladavanjem arktičkim resursima i rutama ide ruku pod ruku s ambicijama Kremlja da projektira svoj utjecaj i status velike sile izvan njezinog teritorija”, kaže stručnjakinja za energiju i autorica knjige “Nova geopolitika prirodnog plina”, Agnia Grigas, članica Atlanskog vijeća iz Litve.

Što bi moglo biti prikladnije za te svrhe od Jamala, doslovno “kraja svijeta” u lokalnom nenskom jeziku? Autonomna pokrajina Jamal-Nenec je veća od Teksasa i prema ruskoj državnoj naftnoj kompaniji Gazprom ima 32 polja prirodnog plina, čije se rezerve procjenjuju na 47 000 milijardi kubnih metara.

Upravo je ovdje Novatek upravo izgradio svoju tvornicu Yamal LNG vrijednu 27 milijardi dolara. Projekt je financirao ruski Novatek, a dioničari su kineska vlada i francuskog plinski gigant Total. Postrojenje ekstrahira prirodni plin iz tla, s dubine od nekoliko stotina metara i hladi ga do tekućeg oblika kako bi bio lakši za transport. Radeći u punoj snazi, kompleks može proizvesti do 18 milijuna tona LNG-a godišnje i otpremiti ga tankerima duž sjeveroistočnog prolaza u Europu i SAD.

“Putin je obećao da će Rusija postati vodeći izvoznik LNG-a, a Yamal LNG je živi dokaz”, kaže Agnia Grigas.

Charles Xelou je za projekt čuo prije četiri godine, kada je živio i radio u Rusiji. Projekt je ujedinio njegovu ljubav prema ekstremnim klimatskim uvjetima i znanja iz područja ekološkog inženjerstva. Stoga je kontaktirao Novatek, a tvrtka mu je dopustila da dokumentira izgradnju postrojenja.

U šest putovanja u Yamal je dokumentirao prolaz ledenim terenom na motornim sanjkama, amfibijskom vozilu sa šest kotača koje voli Putin, brodom, ali ne samo ovim koji je privremeno zaglavio u Karskom moru. Stručnjak je sjeveroistočnim prolazom plovio i na novom tankeru ledolomcu “Christophe de Margerie” vrijednom 320 milijuna dolara, koji može ploviti kroz 2 metra debeo led. Riječ je o jednom od 15 plovila posebno dizajniranih za Yamal LNG i demonstrira odlučnost Rusije da se nosi s izazovima Arktika i da svoje energente izvozi širom svijeta.

Za Charlesa Xeloua je ovo putovanje bilo značajno i zbog toga što je brod prevozio LNG od Yamala do njegove rodne Francuske, gdje sada živi.

“Čini se da je tako daleko, ali kad uključite plin da prokuhate vodu za tjesteninu, taj plin može biti iz ruske tundre”, kaže Charles Xelou u kratkoj izjavi za portal Wired.

Arktik će Rusiji dati 100 milijuna tona nafte

Kroz razvoj klastera Vankor, polja Lodočno, kao i niz projekata u Južnom Taimiru, do 2030. proizvodnja nafte u ruskom arktičkom području može doseći 100 milijuna tona.

Prvi čovjek Rosnefta, Igor Sečin, govorio je o stvaranju arktičkog klastera na sastanku s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

Arktički klaster je osmišljen kako bi se ostvarila zadaća koju je prethodno postavio predsjednik, a “uputa” Kremlja je bila da se Sjevernom pomorskom putu  do 2024. godine osigura tranzit tereta od 80 milijuna tona godišnje. Do 2030. godine bi proizvodnja nafte u ovom klasteru mogla doseći 100 milijuna tona, rekao je Sečin.

Konkretno, ovaj zadatak se može riješiti razvojem vlastitih obećavajućih projekata, kao što su klaster Vankor, depozit u Lodočnom, kao i niz projekata u Južnom Taimiru.

“Na primjer, imamo zajednički projekt “Jermak” s kompanijom BP, te obećavajući Zapadno-Jerginski čvor. U sljedećoj fazi, kada se potvrde baze resursa, imovina Taimira smještena na području Katange može biti uključena u klaster u nastajanju, za RIA Novosti je rekao Sečin.

Tvrtka već pokušava privući strane partnere i interes su pokazali investitori iz jugoistočne Azije i sa Zapada. Izgledi za razvoj Arktika su ogromni. Bogat je resursima, ima oko 90 milijardi barela nafte i 47 000 milijardi kubnih metara prirodnog plina. Od toga je na ruskom teritoriju 48 milijardi barela nafte i 43 000 milijardi kubnih metara plina.

Razvoj Arktika Rusiji može dati prednosti u području energije i obrane za mnogo godina. Tijekom 2018. se tranzit duž Sjevernog pomorskog puta uspio udvostručiti i dosegao je 20,2 milijuna tona tereta.

Vrijednost Sjevernog pomorskog puta za Rusiju teško je precijeniti. Ovaj se put posebno koristi za izvoz mineralnih sirovina, ali Kremlj planira ostvariti dobit i pružanjem usluga i opreme za prolazak putem stranim brodovima. Program “Socio-ekonomski razvoj Arktičke zone Ruske Federacije za razdoblje do 2020.” predviđa povećanje teretnog prometa duž ovog puta do 63,7 milijuna tona godišnje, kao i povećanje tehničke opremljenosti Sjevernog pomorskog puta na 40,5%. Za ostale zemlje je SMP atraktivan jer je jeftin. Ako se bude mogao koristiti tijekom cijele godine, onda bi za Aziju mogao biti najbrži i najjeftiniji put u Europu.

Vraćajući se na početak, logično je zaključiti da su zapadne sankcije probudile ruskog medvjeda iz zimskog sna, tijekom kojeg je uspavano preživljavati topeći naslage nafte i plina i prodajući resurse. Sada, nakon što je zbog diversifikacije uvoza oživio poljoprivredni sektor, koji je potaknuo povećanu proizvodnju poljoprivrednih strojeva, mehanizacije i petrokemijskih proizvoda, nastanak nekih novih prerađivačkih industrija i izradu prehrambenih proizvoda, na red je došao Arktik. Sankcija će svakako biti, ali se Središnja banka Rusije za sada na njima zahvaljuje, jer one stare i svaka nova bude inat i potiču rusko vodstvo na pronalaženje odgovore, što je u konačnici dovelo do oporavka ruske ekonomije.

Američki LNG u Europi – Netko iz “čudnog razloga” manipulira podacima