Ljubav u Susedgradu – podno Zagrebačke gore
Nekoć davno, prije mnogo godina, pod stjenovitim Susedgradom, živjeli su mlinar, mlinarica i njihov sin jedinac. Godinama su bili sretni i ničega im nije nedostajalo. Njihov sin se zaljubio u lijepu, siromašnu djevojku koja se zvala Janja, ali je to neko vrijeme skrivao od roditelja.
Jednoga dana je majka mlinarica rekla svome sinu kako je već odrastao i kako mu je vrijeme za ženidbu. Tada joj je sin priznao da je zaljubljen u lijepu djevojku koja se zove Janja i koja je vrlo bjeloputa. Mlinarica se jako razljutila i vikala je na sina jer se on, tako bogat, zaljubio u siromašnu djevojku. Tada je došao mlinar i zapovjedio mlinarici da šuti. Rekao je sinu da je njegova volja koju će djevojku uzeti za ženu i neka se slobodno oženi Janjom.
Vjenčanje
Na dan vjenčanja mlinarica je ostala u kući kuhati ručak za svatove. Bila je ljuta na sina i nije mu nikako mogla oprostiti što uzima siromašnu Janju za ženu.
Kad su svatovi došli pred kuću, mlinarica je stala na vrata i poviknula:
„Pogodi me strijela mahom ak’ mi Janja bude snahom! A ti, družbo, na toj stijeni kamenom se okameni!“
Kroz selo je protutnjila strijela i okamenila svatove i cijelo selo. Od tada je stari, vrletni Susedgrad – kamen.
Inače priču o ukletim ili okamenjenim svatovima u umjetničkoj književnosti najsnažnije je opjevao August Šenoa 1869. godine. Najstariju obradu ove srednjevjekovne priče dao je grof Ivan Sermage, nekadašnji gospodar Susedgrada, koji je 1819. godine na njemačkom jeziku objavio legendu o kamenim svatovima u austrijskim novinama.
