U većini kućanstava dnevno se stvara ogromna količina prljavoga rublja, pa se mora učestalo prati kako ne bi došlo do “raspada sistema”. Jer puna košara prljavog rublja kao da djeluje izravno na osjećaj krivice. Ovo se čini kao Sizifov posao, koji nikad do kraja nije dovršen. Jer čim odjeću operete, osušite i složite, stvara se novi. Evo jednog jednostavnog “prekidača” koji će vam pomoći – ne baš da zavolite ali – da bar prestanete mrziti pranje.
Manja košara za rublje će vas natjerati da perete češće. Jer ako imate koš velikoga kapaciteta, nekada se skuplja do vrha pa vam ostavlja puno posla kojeg morate odjednom odraditi, odnosno dva do tri pranja u istome danu. Manja kompaktna košara ima i kapacitet za otprilike jedno pranje, a kada se nakrca, nema druge nego da ju se pod hitno isprazni. Još ako kupite neku koja lijepo izgleda, manje ćete se frustrirati oko cijele te obaveze.
Ako imate veliku obitelj, pokušajte kupiti veću košaru koja ima pregrade za sortiranje. Tako odvajate odjeću po tipu pranja i po bojama. Ujedno tako stvarate manje gomile. Osim toga, sve je rublje već unaprijed sortirano pa ne morate svaki put probirati kroz pojedine komade prljavog i često ne baš mirisnog rublja.
Još jedan način da razdvajate odjeću za pranje je da izbjegnete činjenicu da za svakog člana obitelji imate posebnu košaru. Ako imate zajedničko mjesto za odlaganje, prije će se napuniti i zadatak pranja će se sastojati samo od jednoga segmenta. Manje hrpe prljave odjeće i manje vremena koje provedete na njezino sortiranje i pranje učinit će taj zadatak manje opterećujućim i neće vam pomisao na njega svaki put izazivati stres.
Hm…pa što je ovo?
Majke i bake su im prale na ruke, a one dobijaju ‘stres’ od stavljanja veša u mašinu?
Ako ja perem na ruke…a u čijoj familiji se znalo za pranje veša unajmljivati posebnu sluškinju…
S vremenom, ljudi se pomire s tim da neki kućanski posao ne vole…
možda zvuči glupo, ali ja ne volim – slagati papire. Ide mi to na živce. A i fali mi polica…
Neki ne vole – peglati…