Prije zaustavljanja Rusije na Arktiku NATO prvo mora naučiti kako poraziti hladnoću

Kao odgovor na jačanje Rusije na Arktiku su zemlje NATO pakta provele su operaciju “Nanook-Nunalivut” u Kanadi, piše The New York Times. Prema američkom listu, vojnici saveza su se vlastitim iskustvom uvjerili kako najveći neprijatelj na dalekom sjeveru nisu ljudi naoružani najsuvremenijim oružjem, već ekstremne hladnoće. S tim se problemom u početku susrela i ruska vojska, koja je zbog tih uvjeta počela proizvoditi pješačka oružja od posebnih materijala, ne od metala koji se pri polarnim hladnoćama lijepi za koću i uzrokuje teške ozlijede, a pripadnike specijalnih snaga se biralo među autohtonim narodima sjevera, koji znaju kako preživjeti u polarnim uvjetima. Proces stvaranja pješačkih snaga za arktičko područje u ruskoj vojsci traje već nekoliko godina i većina problema je uklonjena. No, čini se da SAD i Kanada tek sad počinju obraćati veću pozornost na ove poteškoće.

Otapanje leda na Arktiku dovodi do nestanka nekad neprobojne barijere, zbog čega se Rusija se našla na “pragu” Kanade i sada potkopava koncept “sjevernoameričke tvrđave”, koja je dugo vremena smirivala zapadne vojne stratege, piše The New York Times.

S obzirom na ozbiljnost situacije, NATO žurno pokušava uhvatiti korak s Rusijom na dalekom sjeveru. Prošlog mjeseca je stotine vojnika Sjevernoatlantskog saveza, uključujući Francusku, Norvešku, Finsku i Švedsku, zajedno sa svojim kanadskim kolegama sudjelovalo je u vježbama “Nanook-Nunalivut”. Ti su manevri, između ostalog, osmišljeni kako bi pomogli saveznicima da sustignu rusku borbenu spremnost u ekstremno hladnim uvjetima.

“Rusija povećava svoju vojnu prisutnost na Arktiku”, kaže glasnogovornik NATO pakta Dylan White, navodeći kao primjer novu flotu ruskih ledolomaca, sustava naoružanja i radara. Prema riječima dužnosnika, zapadni vojni savez “blisko prati ovo nagomilavanje ruskih snaga”.

U međuvremenu, podsjeća list, Moskva je već rekla kako polaže pravo na Sjeverni pol. 2007. je poslala je dvije minipodmornice kako bi na dnu postavile rusku zastavu od legure titana. Prošlo je 12 godina, ali taj “trik” još uvijek uzrokuje nezadovoljstvo kanadskih časnika.

U igri su i veliki ekonomski interesi. Vađenjem minerala i zbog pomorskog prometa, 20% ruskog BDP-a dolazi iz Arktika. Kada je riječ o manevriranju u regiji, Moskva očito zaobilazi Sjevernu Ameriku. Za usporedbu, Sjedinjene Države s Arktika dobivaju manje od 1% BDP-a, skreće pozornost The New York Times.

“Vojne ambicije” Moskve na Arktiku su se također povećale. Ne tako davno je Ministarstvo obrane Ruske Federacije pozvalo izvjestiteljske skupine u bazu na otoku Kotelni da se “pohvali ” protu-brodskim projektilima i sustavima protuzračne obrane koji su pucali na ciljeve obuke.

Rusija je također proširila svoju flotu ledolomaca na više od 40 brodova otvorila vojne baze na Arktiku, koje su bile zatvorene od kraja Hladnog rata. Osim toga, medijima su izvijestili da se ruske specijalne snage uvježbavaju za potencijalni sukob u regiji Arktika.

Na nedavnom Međunarodnom arktičkom forumu je predsjednik Vladimir Putin najavio opsežan program koji uključuje izgradnju novih luka i infrastrukture potrebne za jačanje Rusije na dalekom sjeveru. A ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, koji je bio prisutan na događaju, rekao je: “Ne vidimo niti jednu temu na Arktiku koja zahtijeva pozornost NATO-a.”

U telefonskom razgovoru je kanadski ministar obrane Harjit Sadjan jasno stavio do znanja kako se NATO ne namjerava predati u “ledenom prostoru”.

“Želimo da Rusija zna za što smo sposobni. To joj neće dopustiti da poduzme agresivnije korake”, kazao je dužnosnik.

Selo u uvali Resolute Bay, kojeg lokalni Inuiti nazivaju “mjestom gdje ne izlazi sunce”, kanadska vlada je 1953. odredila kao polaznu točku za zauzimanje Arktika. Kanada je nastojala zauzeti ovaj teritorij prije Moskve.

“Danas je u uvali Resolute Bay druga najsjevernija vojna baza Kanade. Dok se Rusija nije pojavila na horizontu, vojnici naoružani drevnim puškama su čuvali područje od polarnih medvjeda”, piše NYT.

Ove je godine ta baza postala polazna točka za operaciju “Nanook-Nunalivut”, koja je trebala obučiti NATO vojnike vještinama opstanka u Gornjem Arktiku. Drveće ovdje ne raste, a sam teren odlikuje se “nemilosrdnom bjelinom” i bijeli snijeg se stapa s bijelim nebom. Oko bijelog mora su i bijele zemlje, piše The New York Times.

“Mislio sam da znam što je prava zima. Ali kad sam došao ovamo, shvatio sam da nemam pojma o njoj”, rekao je potpukovnik Aaron Williams, zapovjednik prve bojne Kraljevske kanadske pukovnije.

Prema riječima kanadskog časnika, on pokušava objasniti svojim podređenima da su u arktičkom ratu među dvjema neprijateljskim snagama, jedne su one koje su naoružane modernim oružjem, ali su one vjerojatno najmanja prijetnja. Najveća opasnost je vrijeme.

“Nemoguće je boriti se bilo gdje ako ne možete preživjeti hladnoću”, objašnjava potpukovnik Williams.

Jednostavni zadaci su pažljivo osmišljeni svaki dan. Noćni izlet na toalet znači da vojnici moraju obući mnogo slojeva zimske odjeće prije nego što se “izvuku u ledenu hladnoću”. S obzirom na ove i brojne druge nevolje, većina vojnika i ne pomišlja da izađe van.

“Vremenski uvjeti postaju glavna tema razgovora, kao zasebna cjelina. Kad se vojnici probude, razgovaraju o tome koliko je hladno, ili odlaze u krevet razmišljajući o tome koliko će biti hladno kad se probude”, ističe se u članku.

Tijekom vježbe je istraživačica Wendy Sullivan-Kwantes pronašao tragove ozeblina na najmanje 80 vojnika. Uglavnom su to bile ozlijede ruku, nogu i ušiju. Prema mišljenju sugovornika američkog lista, glavni izvor problema su rukavice kanadske vojske, koje dobro zadržavaju toplinu, ali ograničavaju kretanje. Zbog toga su vojnici koji su morali popraviti pokvarene motorne sanjke čak palili vatru kako bi mogli otvoriti svoje dlanove.

“Mnogi troše vlastiti novac kako bi kupili udobnije rukavice”, dodaje Wendy Sullivan-Kwantes.

The New York Times zaključuje kako će NATO vojnici, prije nego počnu razmišljati o tome kako zaustaviti Rusiju na Arktiku, prvo morati poraziti hladnoću.

NYT