Eksplozije na naftnim postrojenjima i kako potaknuti globalni sukob

Iran je organizirao napad na naftne tankere i infrastrukturu arapskih monarhija!? Upravo su do ovog zaključka došli neki političari nakon napada na naftovode i tankere koji su se posljednjih dana dogodili na Bliskom istoku. Što se zapravo događa i tko je organizirao te diverzije i kakve posljedice mogu prouzročiti? To je prvo pitanje, a drugo, tko ima koristi od ovih napada?

Saudijska državna naftna tvrtka Saudi Aramco zaustavila je protok nafte kroz jedan od naftovoda na istoku zemlje zbog napadom bespilotnim letjelicama s eksplozivima, izjavio je ministar nafte i mineralnih resursa Saudijske Arabije Khalid Al-Falih.

“Saudi Aramco je obustavio isporuku nafte kroz napadnuti cjevovod kako bi izvršio procjenu štete i popravio pumpnu stanicu kako bi naftovod nastavio s normalnim načinom rada i punim kapacitetom”, prenosi saudijska novinska agencija SPA.

Sve to snažno podsjeća na zavjeru i pokušaj da se stvori casus belli na prvom mjestu protiv Irana. Predsjednik Trump je već rekao “kako je čuje mnogo različitih stvari o Iranu” i iranski trag vidi u svim tim događajima.

Prema Al-Falihu, to je bio “kukavički napad”, teroristički čin i sabotaža, koji su usmjereni ne samo protiv kraljevstva, već općenito na sigurnost isporuka energije i svjetske ekonomije.

“Incident sugerira potrebu suočavanja sa svim terorističkim skupinama koje organiziraju takve sabotaže, uključujući Huti militante u Jemenu koji primaju pomoć iz Irana”, dodao je saudijski ministar. U ovom slučaju, proizvodnja nafte zbog napada dronova na naftovod, prema Al-Falihu, nije prekinuta.

U utorak ujutro je televizijski kanal Al-Masira, vlasništvo šiitskih boraca iz pokreta Ansarullah, naveo da su dronovi pokrenuli niz napada s područja Jemena na vitalne objekte u Saudijskoj Arabiji.

Prošlog tjedna je bilo nekoliko eksplozija na tankerima u luci Fujairah u UAE. Incident je nazvan “činom sabotaže”, a cilj su bili saudijski naftni tankeri.

Jemenski Huti borci su u više navrata organizirali sabotaže protiv infrastrukture Saudijske Arabije. Za jemenske borce su napadi na saudijsku infrastrukturu normalan oblik ratovanja, kao što je za Saudijce blokada Jemena i bombardiranje stambenih područja projektilima srednjeg dometa.

Druga stvar je što Rijad iz svega što se događa izvlači dalekosežne zaključke. Prije svega u odnosu prema Iranu. Mogli bi, naravno, posumnjati i da su Saudijce sami izveli napade na tankere i naftovod, ali je teško da su u stanju strateški razmišljati na višim razinama. Umjesto toga, oni bi možda radije digli u zrak nešto američko u regiji, okrivljujući za to šiite, izravno Irance ili jemenske borce, kako bi bili sigurni da će se Sjedinjene Države uključiti u vojni sukob s Iranom.

Rast cijena nafte iznad realne cijene potrošnje Kine, Indije i Japana također će imati poguban učinak, na same proizvođače nafte, kao i na potrošače, što na kraju može dovesti do opće globalne ekonomske krize. U Rijadu to ipak razumiju, stoga neće bombardirati vlastite naftovode radi njihovog “svetog rata protiv šiitskih otpadnika”.

Potpuno druga priča je koliko utjecaja ima Iran na vojne akcije jemenskih boraca. Europska i američka analitička tradicija smatra se da velike regionalne sile po definiciji kontroliraju manje grupe i pokrete. Ova paternalistička shema potpuno isključuje autonomiju ljudi na terenu i u njihovim granicama. Svijet se doživljava kao zloglasna šahovska ploča na kojoj se skupinama kao što su Hezbollah ili Ansarullah jednostavno upravlja protiv njihove volje. Drugi primjer je da je “Donjeck satelit Moskve”, što znači da nema potrebe razgovarati s vlastima i vođama samoproglašenih republika Donbasa. Međutim, stvari uopće ne funkcioniraju tako, bez obzira na veze Irana s nekima od pokreta u regiji.

Uzmimo primjer Iraka. Nedavno je šiitski klerik Moqtada Al-Sadr zaprijetio da će sa svojim ljudima, ako Washington ne prestane s uplitanjem u unutarnju politiku Iraka i ne povuče svoje trupe iz zemlje, napasti američko veleposlanstvo u Bagdadu. Jučer su američko veleposlanstvo u Bagdadu i konzulat u Erbilu pozvali sve Amerikance da napuste Irak, a izgovor je eskalacija u odnosima s Iranom.

Ali Moqtada Al-Sadr jeste šiitski klerik, ali je i arapski nacionalist koji je imao razdoblja vrlo dobrih i prilično napetih odnosa s Teheranom. Reći da Iran upravlja njegovim pokretom bi bilo smiješno. Međutim, za bilo što da se Amerikancima dogodi u Iraku bit će kriv Iran. Uopće nije važno što Moqtada Al-Sadr vodi svoju politiku i trenutno je potpuno neovisan o Iranu. Za zapadne analitičare je on šiitski klerik, bio je u Iranu godinama, posjećuje sveta mjesta i ima poznanstva u vrhu iranske vlasti slijedom toga izvršava zapovijedi Teherana, bez vlastite volje, strategije ili ciljeva.

Zbog takvog razmišljanja je pozornost uvijek usmjerena na “kontrolni centar”, u ovom slučaju na Iran. Uklanjanjem iranske prijetnje će Huti i Hezbollah, libanonski i irački, izgubiti potporu, a svi američki saveznici u regiji će odmah lakše disati. Ali  se praksi ne događa da bi netko u Teheranu ili Qomu rekao Hutima: “Braćo, zapalimo saudijski tanker ili naftovod”, a braća odmah, o primljenoj komandi, pokrenu napad dronovima.

Svijet je mnogo raznolikiji i kompleksniji od onoga kakvim ga vide zapadni stručnjaci. Posebno Bliski istok, ili u ovom slučaju Jemen, gdje postoje prave neovisne vojske izgrađene na plemenskim i vjerskim temeljima, koje su proteklih godina bile prisiljene preživjeti u uvjetima humanitarne katastrofe i vječnog nedostatka streljiva u borbi protiv vojske jedne od financijski najsigurnijih zemalja svijeta. Da, saudijska vojska, puna novca, uopće ne zna kako se boriti i poraziti Huti borce, skupine beduina koji s kalašnjikovima i ručnim bacačima desetkuju moćnog agresora.

Ali za um koji razumije samo engleski jezik, graditi priče i nizati činjenice u lancu, bez objašnjavanja njihove geneze, normalna je priča. Prije tjedan dana je u Saudijskoj Arabiji izgorjelo nešto važno za globalno gospodarstvo. Ne morate čak ni blokirati Hormuški tjesnac, što je noćna mora Washingtona, kako bi srušili Dow Jones, čak i više nego što se u utorak dogodilo zbog administrativnog slabljenja tečaja juana. Ovdje imamo i drugu priču. Ako Huti žele uvući Iran i SAD u rat, to mogu postići ovakvim metodama. Međutim, Ansarullah nema nikakve koristi od takvog rata, posebice sada kada se kreće prema luci Aden na jugu, a na sjeveru ulazi u Saudijsku Arabiju gdje hoće i kada hoće.

Zato u Washingtonu vjeruju da samo Rusija ima koristi od svega. Već su se pojavila navodno “povjerljivi izvori u Moskvi”, konkretno u ministarstvu vanjskih poslova, koji kažu da je rat između Sjedinjenih Država i Irana najbolji posao za Rusiju, jer će dovesti do konačnog gubitka američke globalne hegemonije. To jest, opet su krivi Rusi i tako su mislili dok se Mike Pompeo odmarao u Sočiju. Naravno da je ovo pretjerivanje, što zna svatko tko poznaje situaciju na Bliskom istoku i značaj Irana za Rusku Federaciju.

Teško da su Huti željeli izazvati veliki rat. Jednostavno, njihova djela, koja izvorno nisu globalne prirode, ali se mogu tumačiti na vrlo neobičan način i “na kraju će se voditi takve borbe za mir da neće ostati kamen na kamenu”, kao što je nekoć rekao Ustinov, ministar obrane Sovjetskog Saveza.

Bilo tko može napisati nekoliko perzijskih riječi na srušenom dronu, i to je sve. Na pomolu je svjetski rat. Jednostavno se stvori prikladna emocionalna pozadina, atmosfera oko niza čudnih događaja koji u praksi nisu ništa više od obrane male plemenske vojske koja nema kamo, osim da bombardira neprijateljsku infrastrukturu u pozadini s dronovima s kojima je vrlo lako upravljati.

Sve ostalo je pitanje političkih odluka. Povijest poznaje stotine primjera u kojima su regionalni sukobi izazvali mnogo veće ratove. Nema nikakvog razloga tvrditi da su Teheran ili Moskva zainteresirani za globalnu eksploziju na Bliskom istoku i zato se koriste Huti borcima. Ali manipuliranje informacijama, priča o eksplozijama naftne infrastrukture se može prikazati i na ovaj način. Od strane onih kojima rat treba, naravno.