S. Nariškin: Multipolarni svijet se mora razvijati, sa ili bez Zapada

Sergej Nariškin, od rujna 2016. direktor ruske inozemne obavještajne službe SVR, krajem travnja je na Međunarodnoj konferenciji o sigurnosti u Moskvi održao govor kojeg je teško zanemariti. Naime, tijekom tog govora Nariškin nije predložio ni više ni manje nego izgradnju globalne budućnosti bez Zapada, ako zapadne zemlje ne prihvate evoluciju svijeta prema multipolarnom sustavu. Ovdje je cjelovit prijevod njegovog govora.

“Naš se sastanak održava u izuzetno složenom međunarodnom kontekstu. Kvalitativno se razlikuje od prethodnih razdoblja “Hladnog rata” i kratkog trijumfa američkog unipolarizma. Sukob između svjetskih sila je u to vrijeme bio napet, ali općenito predvidljiv i uokviren nizom jasnih pravila.

U današnjem svijetu razina nereda i nesigurnosti ubrzano raste. Propao je stari odnos snaga, a pravila su revidirana ili uništena u svim područjima međudržavne suradnje. Glavni uzrok procesa kojem svjedočimo leži u oklijevanju takozvanog zapadnog svijeta, na čelu sa Sjedinjenim Državama, da prepozna nepovratnost procesa formiranja multipolarnog svijeta.

Želja euroatlantske elite da održi vodstvo, koje se do nedavno činilo neospornim, jasno je vidljiva.

Njemački filozof Walter Schubert je početkom XX stoljeća o Englezima rekao kako, za razliku od drugih naroda, gledaju na svijet kao na tvornicu i traže samo dobit i koristi. Nakon raspada Sovjetskog Saveza smo mogli promatrati kako su Amerikanci, povijesni i politički nasljednici Britanaca, izgradili i proširili svoju tvornicu, ili bolje rečeno, svoje poslovanje, a sada već dugi niz godina šire svoju dobit na globalnoj razini.

Mnoge zemlje, poput bivše Jugoslavije, kasnije Afganistana ili Iraka, okusile su taj ekonomski model. Ali početkom novog stoljeća je za atlantiste nešto pošlo po zlu”, rekao je Sergej Nariškin  krajem travnja na Međunarodnoj konferenciji o sigurnosti u Moskvi.

“Države i narodi počeli su podsjećati Washington na svoj geopolitički suverenitet na sve načine, uključujući gorke. Globalna financijska kataklizma iz 2008. godine otkrila je krhke temelje globalne liberalne ekonomije koju je izgradio Zapad.

Do sada nisu otkriveni novi izvori visokog i stabilnog rasta. U zapadnim zemljama stanovništvo nije bilo spremno na ozbiljne posljedice krize, niti na eksperimente svojih elita u području multikulturalizma i zamjene tradicionalnih identiteta. Dokaz za to je naglo jačanje antisistemskih, nacionalističkih i populističkih snaga.

Narodi šalju jasne poruke vlastima da se osjećaju prevarenima. Ali umjesto adekvatnog odgovora, elite mrmljaju o mitskom “stranom uplitanju” i organiziraju “lov na vještice”, podsjeća ravnatelj ruske inozemne obavještajne službe.

“Mnogi od spomenutih problema više ne bi bili relevantni da je zapadna elita naučila gledati na međunarodne odnose ne kao na “igru s nultim ulogom”, već kao sredstvo zajedničkog rješavanja nagomilanih problema. Međutim, globalno poslovanje ne može prestati rasti i dopustiti pad profita. Umjesto toga, radije će uništiti međunarodni pravni sustav i sigurnosnu arhitekturu, što je nepovoljno i nepraktično.

Potaknuti sebičnim razlozima, Amerikanci i njihovi poslušni saveznici sve više koriste silu kako bi na štetu multilateralnih ugovora obranili svoje interese. Oni otvoreno pokušavaju destabilizirati mnoge dijelove svijeta. I sve više djeluju ne samo bez poštivanja normi međunarodnog prava, nego i protiv zdravog razuma. Upečatljiv primjer je situacija u Venezueli, koju se sada cinično devastira prema istom modelu kao Libiju ili Siriju.

Bijela kuća govori o opasnosti od nekontrolirane imigracije, planira potrošiti milijarde na jačanje granice s Meksikom, a istovremeno pokreće novi građanski sukob koji uzrokuje novu humanitarnu katastrofu. I ovaj put gotovo sama.

Takva arogancija i sljepoća su neki od glavnih izazova međunarodnoj sigurnosti. Ovaj opasan kurs se nije ograničio samo na Venezuelu, koju Sjedinjene Države, sudeći po njihovom ponašanju, smatraju svojom pokrajinom. Pogledajmo SAD, Veliku Britaniju i njihove najodanije saveznike u NATO-u kako progresivno krše temeljna pravila i multilateralne aranžmane u pitanjima od ključnog značaja za stratešku stabilnost, kao što su kontrola naoružanja i oružje za masovno uništenje.

Oni krše načela slobodne trgovine, temeljne za globalni financijski i ekonomski sustav kojeg su sami izgradili. Proizvoljno tumače međunarodno pravo, napadaju teritorije suverenih država, ubijaju desetke i stotine tisuća civila i nameću sankcije geopolitičkim rivalima”, rekao je Sergej Nariškin.

“Sam pojam “prava” je postao šala nakon što su Britanci kao pravnu frazu uveli  “vrlo vjerojatnu”, a druge zapadne zemlje su to smatrale dovoljnim za masovno protjerivanje ruskih diplomata. Odluka Washingtona da prizna Jeruzalem kao glavni grad Izraela i Golansku visoravan kao teritorij židovske države, usprkos rezolucijama Ujedinjenih naroda, kao i jednostrano povlačenje Washingtona iz iranskog nuklearnog sporazuma, potkopava napore za stabilizaciju Bliskog istoka.

Nadalje, ugroženo je načelo upravljanja krizom kroz multilateralne pregovore. Naglasak na upotrebu sile, bez obzira na načela suvereniteta, teritorijalnog integriteta i neuplitanja u poslove drugih država, temeljni je element doktrine Trumpove administracije, uključujući strategiju nacionalne sigurnosti i američku strategiju za borbu protiv terorizma.

U tom kontekstu, mnoge regionalne sile se počinju ponašati agresivnije, oslanjajući se na silu za rješavanje dugotrajnih graničnih sporova ili za jačanje svojih vojnih i političkih pozicija. Rezultat toga je lančana reakcija, a mehanizmi kolektivnog odgovora su još više potkopani.

Promišljeno donošenje odluka zamijenjeno je impulzivnošću i prevladava sebičan pristup. Povećava se rizik od takozvanih “slučajnih sukoba”, koji su izazvani jednostranim i spontanim djelovanjem pojedinih aktera koje je teško predvidjeti. Sve više ljudi u svijetu je zarobljeno u sukobima različitih intenziteta. Stoga, čak i mala provokacija može biti dovoljna da pokrene globalnu krizu.

Sjetite se Prvog svjetskog rata. Mislilo se da je neka velika sila spremna nešto osloboditi, ali doslovno “to se dogodilo”, s desecima milijuna mrtvih, a neke sile su nestale s globalne geopolitičke karte. Prije sto godina su se čelnici država, kako bi opravdali svoje postupke, mogli se pozvati na nepostojanje međunarodnih pravnih mehanizama za rješavanje sukoba u ranoj fazi.

Danas takvi instrumenti postoje, ali ono što mi zovemo Zapad, a posebno Sjedinjene Države, stalno ih uništavaju, a da ne nude ništa novo, nego “udar na tlačitelje” ili prazne izjave o jačanju njihovog takozvanog univerzalnog liberalnog poretka, čiju realnost propituju i samo njegovi autori. Ta neodgovornost se vjerojatno objašnjava činjenicom da Sjedinjene Države nisu pretrpjele povijesnu traumu rata koju su pretrpjele druge nacije, posebice Rusija i europske zemlje”, vjeruje ravnatelj ruske obavještajne službe SVR.

“Rusija, koja je pretrpjela tri razorna rata u posljednjih 100 godina, nikad se nije umorila od traženja drugih članova međunarodne zajednice da rade zajedno kako bi se pronašla rješenja za nagomilane probleme. Nažalost, čak i u područjima gdje se odvijaju takvi pregovori, kao što su borba protiv terorizma ili informacijska sigurnost, zapadni partneri i dalje svoje ruke drže u džepovima. To, naravno, ne znači da s njima moramo prekinuti kontakte ili ih izolirati.

Dijalog se mora nastaviti, između ostalog i da bi se spriječio potpuni kolaps trenutnog međunarodnog sustava, koji ipak jamči stratešku stabilnost. U trenutnoj situaciji napetosti je potrebno slijediti put ne uništenja, već jačanja globalnih i regionalnih formata.

Zapadu, predvođenom Sjedinjenim Državama, nedostaje zrelosti i hrabrosti za kretanje u tom smjeru, tako će preostali centri moći biti prisiljeni planirati globalnu budućnost bez Zapada.

Kako bi se zamijenio zastarjeli liberalni univerzalizam, mora se pojaviti novi pravedan i stabilan svjetski poredak. On mora biti uspostavljen u uvjetima i oblicima koji će jamčiti zajedničko postojanje država i regionalnih zajednica ta da svatko za sebe zadrži pravo na razvoj.

Uvjeren sam da će neke snage zapadnih zemalja, svjesne rizika koji pogađaju međunarodnu zajednicu i koje su vođene temeljnim instinktom preživljavanja, biti više uključene u taj proces. Konture budućeg globalnog sustava još su obavijene maglom neizvjesnosti. Odgovor na pitanje hoće li se osigurati istinsko jedinstvo u različitosti ili će, još jednom, sve služiti kao pokriće za moć malog kluba odabranih uvelike ovisi o našem zajedničkom radu.

Moskovska konferencija je izvrsna platforma za taj rad i produbljivanje suradnje u području globalne i regionalne sigurnosti”, zaključio je Sergej Nariškin u svom govoru na Međunarodnoj konferenciji o sigurnosti koja se od 23. do 25. travnja 2019. osmu godinu za redom održala u glavnom gradu Ruske Federacije.