Posljednje oružje Washingtona – SAD će kažnjavati sve manipulatore valuta u svijetu

U više navrata u raznim analizama o raznim temama smo naveli kako SAD neće koristiti vojnu silu u sučeljavanju sa svojim geopolitičkim protivnicima. Trenutno je to moguće samo u Perzijskom zaljevu, ali ne kao planirani rat, nego više kao posljedica niza nepredviđenih događaja koji bi doveli do sukoba i eskalacije rata s katastrofalnim posljedicama. Čak se više ne planiraju i ne provode Obojene revolucije, barem ne intenzitetom kojim su poticane proteklih dvadeset godina, sve do posljednje uspješno provedene u Ukrajini.

Netko će reći da su posljednje proveden u Makedoniji i Armeniji, ali bi to i bilo samo djelomično točno. U Makedoniji je “Šarena revolucija” bila samo dio velikog sklopa aktivnosti, dok je Nikol Pašinjan, koji je dugotrajnim prosvjedima došao na vlast u Erevanu, potpuno neutraliziran i ne predstavlja nikakvu opasnost u smislu promjene vanjskopolitičkog kursa Armenije.
Našavši se u bezizlaznoj situaciji po pitanju statusa globalnog hegemona, vlasti u Washingtonu su posegnule za sankcijama, kaznama, carinama i ostalim alatima trgovinskog i ekonomskog rata koje primjenjuju protiv svih zemalja koje ne slijede njihov diktat. Na udaru su deklarirani neprijatelji kao Iran, Venezuela, Sirija i Sjeverna Koreja, ključni geopolitički rivali u globalnoj areni, Kina i Rusija, ali u konkurentske sile među saveznicima, prije svega Njemačka i zemlje Europske unije koje gravitiraju oko Berlina. Ako svima dodamo zemlje koje su zahvaćene sekundarnim sankcijama, nije pošteđen nitko.

SAD su se povukle na posljednju liniju obrane

Nakon svim zamislivih i nezamislivih zakona i izgovora pod kojima Washington može objaviti rat suverenim zemljama je ne tako davno usvojen Zakon za suzbijanje neprijatelja sankcijama (CAATSA). Međutim, on očito nije bio dovoljan za napade na suverene zemlje i sada je najavljen novi zakon preka kojem SAD sebi daju za pravo da kažnjavaju druge zemlje zbog navodnog manipuliranja njihovim valutama.
Zapravo, same Sjedinjene Države su glavni kriminalac, što je činjenica koju ne treba obrazlagati. U doba trenutnog slabljenja valuta zemalja u razvoju, Amerikanci su prvi zadali udarac Huaweiju. Koliko je puta ruska rublja dotakla dno pod utjecajem američkih sankcija? Na početku se strmoglav pad činio katastrofa za Ruse. Srećom, Vladimir Putin je na čelu Središnje banke Rusije ostavio Elviru Nabiullinu, koja je ostavila plutajući tečaj rublje, valuta je oslabila i potaknula domaću proizvodnju i izvoz, a posebno supstituciju uvoza. Ono što je trebalo oslabiti Rusiju je ojačalo ekonomiju i financijsku bilancu zemlje, što se, paradoksalno, dogodilo zahvaljujući agresiji Zapada. SAD nisu mogle kazniti Rusiju zato što je ostavila rublju da slobodno tone u odnosu na dolar. Nisu imali zakon. Ali će se sada i to promijeniti, iako neće imati puno veze s Ruskom federacijom, koja ima vrlo malu trgovinsku razmjenu sa Sjedinjenim Državama. Ali se zakon dizajnira za cijeli svijet.
Američko ministarstvo trgovine predložilo je uvođenje carina za robu iz zemalja koje umjetno umanjuju  vrijednost svoje valute u odnosu na dolar. Naravno, je li deprecijacija izazvana namjerno ili je posljedica  vanjskog pritiska na valuti, uopće nije važno. Ako to šteti američkim interesima, optuženoj zemlji će se uvesti carine.
Prema riječima američkog ministra trgovine, Wilbura Rossa, ova inovacija “stranim izvoznicima jasno pokazati da ministarstvo trgovine može nadoknaditi štete za američku industriju od deviznih subvencija u inozemstvu”.
“Strani narodi više neće moći koristiti monetarnu politiku na štetu američkih radnika i poduzeća”,  izjavio Ross za CNBC, koji je sav izgorio od brige za američke radnike.

Udar na “saveznike” i “partnere”

Ministarstvo sada mora samo definirati kriterije za podcjenjivanje nacionalnih valuta svake zemlje u svijetu, ali među prvima na popisu za provjeru nisu Kina ili Rusija, već nove carine prijete Japanu, Južnoj Koreji, Indiji, Njemačkoj i Švicarskoj.
Ranije je Wilbur Ross izvijestio da u Washingtonu sumnjaju da se manipulacijom nacionalnih valuta služi 12 zemalja, ali njihov broj bi se mogao povećati na 20. Među njima su, osim navedenih, Rusija, Vijetnam, Tajland, Indonezija, Irska i Malezija.
Nedostatak Kine na ovom popisu je lako objasniti. Trgovinski rat protiv azijskog diva je već u tijeku, a carine na kinesku robu su već uvedene, ovdje SAD ne trebaju nove alate, dovoljni su stari.
Nova inicijativa Ministarstva industrije i trgovine Sjedinjenih Američkih Država će vjerojatno oživjeti zbog rastućih međunarodnih trgovinskih kontradikcija. Sjedinjene Države već dugo prakticiraju usvajanje ekstrateritorijalnih zakona.
Pooštravanje uvoznih carina za brojne zemlje koje su optužene za manipuliranje tečajem značilo bi proizvoljnu regulaciju uvjeta bilateralne trgovine tako da se pogoduje američkim interesima. U ovom slučaju prigovori američkih trgovinskih partnera neće imati nikakvo značenje, jer je problem u tome što je američki dolar vodeća valuta međunarodnih plaćanja. Stoga će sve zemlje koje imaju znatnu trgovinu sa Sjedinjenim Državama biti pogođene carinama.
To bi Trumpu trebalo pomoći da ubije dvije muhe jednim udarcem. S jedne strane želi brzo i jednostavno prilagoditi trgovinu američkim interesima, dok s druge strane želi utjecati na monetarnu politiku zemalja koje su formalno neovisne o Sjedinjenim Državama.
Naravno, sve to proturječi temeljnim načelima međunarodne trgovine i pravilima Svjetske trgovinske organizacije, ali za Donalda Trumpa to uopće nije problem. On čak ne isključuje povlačenje Sjedinjenih Država iz WTO.
Što se tiče Rusije, kao što smo rekli, američke vlasti imaju malo argumenata za optužbe o manipulaciji rubljom, koju je guvernerka Nabiullina namjerno ostavila sa slobodnim tečajem.
Međutim, Sjedinjene Države nikada nisu prestale provoditi napade protiv Rusije i samo im treba novi izgovor za napad. Ukrajinski faktor ne postoji, adut sa svemoćnim ruskim hakerima je već odigran, avionska nesreća nad Ukrajinom i priča o Skripalima su iscijeđeni do zadnje kapi.

Kriteriji za kažnjavanje

Ranije je američko ministarstvo financija istaknulo tri kriterija po kojima se zemlja može pripisati broju “zlonamjernih manipulatora valuta”.
Prvo, to su volumen i učestalost valutnih intervencija koje provode monetarne vlasti pojedine zemlje. Drugo, vrijednost viška izvoza nad uvozom zemlje. Treće, važnost zemlje za vanjsku trgovinu Sjedinjenih Država.
U Rusiji izvoz u svijet premašuje uvoz, a  2018. se gotovo udvostručio. Prodano je ruske robe u inozemstvo za 450 milijardi dolara, a Rusi su kupili strane robe za 238 milijardi dolara. Međutim, činjenica da je trgovinska bilanca Rusiji bila pozitivna znači da je bila dobra i za rusku makroekonomiju. Rusija zarađuje više novca nego što troši na kupnju uvezene robe. Naravno, to stvara uvjetovan višak valute unutar zemlje, što utječe na tečaj rublje, ali bilo bi čudno da ruske vlasti uvedu ograničenja ruskom izvozu i osude se na gubitak samo zato što to Washington želi.
Dakle, ne mora ni postojati izravna bilateralna trgovina sa Sjedinjenim Državama. Dovoljno je da trgovinska bilanca neke zemlje šteti američkom poslovanju.
Središnja banka Rusije aktivno provodi devizne intervencije, a pozitivna platna bilanca prelazi 3% BDP-a. Samo prošle godine je volumen kupnje valuta iznosio je 4200 milijardi rubalja. Međutim, sa stajališta Banke Rusije, nije potrebna nikakva intervencija za manipulaciju tečaja.
“Središnja banka kupuje valutu za Ministarstvo financija samo u okviru proračunskog pravila koje je osmišljeno kako bi se osigurala neovisnost gospodarstva od cijena nafte i nije usmjerena na održavanje određene stope tečaja rublja. Nema apsolutno nikakvog razloga da nas optužuju da manipuliramo tečajem”, izjavila je guvernerka Banke Rusije Elvira Nabiullina u intervjuu za Izvestiju.
U okviru proračunskog pravila se superprofiti iz robnog izvoza ne troše, nego se akumuliraju kao rezerve i idu u Nacionalni fond. Riječ je o “sigurnosnom jastuku” koji će Rusima pomoći da prebrode još jednu krizu u globalnoj ekonomiji koju prati pad cijena nafte.
Zaključak je da su svjetske cijene nafte nešto na što Rusija ni na koji način ne može utjecati, te da se može samo pripremiti za pogoršanje situacije u svijetu u kojem su novi obrati iza ugla, temeljeni na cikličkoj prirodi svjetskog gospodarstva kojeg otprilike svakih deset godina pogodi recesija. Pitanje je samo kada će se ona dogoditi.

Prema američkoj logici, Rusija i sve druge optužene zemlje moraju potrošiti sve petrodolare koji ulaze u zemlju. To bi isprva čak moglo potaknuti rast i doprinijeti blagostanju stanovništva, ali kad izbije kriza ne bi bilo spasa.
Prema posljednjem kriteriju će Washington izuzetno teško moći optužiti Rusiju, zemlju s kojom nema ozbiljnu trgovinu. Istina, trgovinski promet Ruske Federacije s Amerikancima, unatoč svim agresijama i sankcijama, raste i dalje. Prošle je godine je porastao za gotovo 8% i bilateralna trgovina je iznosila 25 milijardi dolara. S druge strane, iako Rusija ima pozitivnu trgovinsku bilancu općenito, ako gledamo trgovinu sa Sjedinjenim Državama, tamo je izvoz gotovo jednak uvozu, svatko po 12,5 milijardi dolara.
Štoviše, za Rusiju su SAD partner koji ipak zauzima sedmo mjesto po udjelu u ruskoj trgovini, ali je Rusija kao trgovinski partner Sjedinjenim Državama od malog značaja. To ozbiljno smanjuje rizik od početka trgovinskog rata s Rusijom, ali za Moskvu Washington ima poseban pristup sankcijama.
Kina, kao najveći trgovinski partner Sjedinjenih Država, već je pretrpjela udar iz inozemstva u obliku carina na kinesku robu i udar na Huawei. Peking je nekoliko puta optužen za manipulaciju valutom. Ali se tako bilo koju izvozno orijentiranu zemlju u svijetu može smatrati manipulatorom valute, jer je takvim zemljama slaba lokalna valuta uvijek profitabilna. To je, na primjer, slučaj sa svim zemljama koje proizvode naftu. Ruske naftne tvrtke pokazale su se najprofitabilnijima u svijetu nakon pada rublje prethodnih godina, kažu analitičari FxProa.
Svaku deprecijacija juana Trump doživljava kao pokušaj potkopavanja američkog gospodarstva, da se u SAD proda više robe i time poveća trgovinski deficit zemlje. Tečaj juana se formira na aukcijama unutar zemlje, a njih kontrolira Narodna banka Kine i maksimalno dopušteno odstupanje od prosječne dnevne vrijednosti je 2%.

Koje su metode manipulacije valutama u rukama suverenih država?

Do 2007. godine su Kina i Rusija aktivno popunjavale zlatne i devizne rezerve, čime su držale stopu tečaja, ali je ta praksa ostala u prošlosti. Ranije se nešto slično moglo vidjeti u Japanu.
Danas središnja banka bilo koje zemlje smanjenjem kamatnih stopa može smanjiti kamate na nacionalnu valutu i pada prinosa na obveznice. Valutne intervencije, bez obzira u svrhu se provodile, također utječu na lokalnu valutu.
Ali to se smatra normalnom praksom. Držati tečaj pod kontrolom, unatoč impresivnom trgovinskom višku, je gotovo pravilo, iako je u određenom smislu umjetno stvaranje konkurentske prednosti za domaće proizvode.
Strogo govoreći, takozvane valutne manipulacije neovisnih država nisu i ne mogu biti manipulacije. Suverena zemlja ima puno pravo da regulira tečaj svoje nacionalne valute, a ako je potrebno da ga regulira vođena vlastitim interesima, a ne interesima Washingtona.
Prema tome, Optužbe protiv bilo koje zemlje da manipulira deviznim tečajevima su zapravo optužbe zbog provedbe neovisne ekonomske politike. Drugim riječima, navodne “manipulacije” drugih zemalja s vlastitim tečajevima su za Sjedinjene Države samo dobar izgovor za proizvoljnu regulaciju uvjeta i obujma međusobne trgovine.
Bolje rečeno, Sjedinjene Države će kazniti druge za ono što same bez imalo srama rade desetljećima.

SAD same manipuliraju dolarom

I Donald Trump aktivno manipulira dolarom. Američki predsjednik želi razvoj proizvodnje u zemlji i rast izvoza američke robe, a za to mu treba slab dolar. Trump kroz objave na Twitteru Tweetove i razne izjave vrši pritisak na  FED, pokreće trgovinske ratove i pokušavajući utjecati na naftne kvote i OPEC, a više je puta je pokušavao manipulirati tečajem dolara. Ispostavilo se da nije baš bio uspješan, ali to je druga priča.
SAD često manipuliraju dolarom i uvođenjem različitih oblika sankcija protiv neželjenih zemalja. Sjedinjene Države prestaju servisirati bilo kakve bankovne operacije u dolarima ili samo zaprijete da će uvesti te mjere, čime istog trenutka utječu na valute “nepoćudnih” zemalja
Na primjer, prošle godine je u travnju, nakon američkih sankcija protiv tvrtki Olega Deripaske, rublja počela oštro slabiti. Od kolovoza je započeo novi krug deprecijacije rublje, a opet su bile odgovorne SAD. Tako je rublja, koja ima slobodan tečaj, reagirala na prijetnju novim sankcijama protiv Rusije.
Slučaj Turske je također eklatantan primjer američke manipulacije valutom. Također zbog prijetnji sankcijama i raznim drugim oblika pritiska je turska lira prošle godine potonula, ali je Središnja banka Turske s nekoliko intervencija uspjela vratiti tečaj i prihvatljive okvire. No, gubici su bili enormni, a sve je posljedica novog vanjskopolitičkog kursa Ankare.
Danas su, zbog eskalacije trgovinskog rata, globalna tržišta ponovno pod pritiskom, a sva valutna tržišta u nastajanju su u “crvenom”. Rusija nije iznimka, iako rublja izgleda bolje od mnogih drugih valuta. Ipak postupno slabi. Tako Sjedinjene Države nesvjesno pomažu devalvaciju ruske valute, čime ruski izvoz na svjetskim tržištima postaje konkurentniji.
Trumpovi pokušaji da u oslabi dolar nisu uspjeli. Ali zašto bi Trump to učinio, ako može okriviti druge zemlje za manipulaciju i učiniti ono što misli da je korisno za američko gospodarstvo. No, hoće li novi val carina koji bi trebao preplaviti Japan, Južnu Koreju, Indiju, Njemačku, Švicarsku, Rusiju, Vijetnam, Tajland, Indoneziju, Irsku, Maleziju i druge, bez Kine, koja ima “poseban tretman”, sigurno biti vjetar u leđa američkoj ekonomiji i trgovinskoj bilanci? Trump je uvjeren da hoće, ali proglasiti rat cijelom svijetu istovremeno ne izgleda odluka mudrog državnika.