Internet kao opasno oružje

Obitelj je odlučila provesti ugodnu večer u restoranu. Umjesto ugodnog druženja uz razgovor i smijeh sve se pretvorilo u bjesomučno pregledavanje mobitela. Muž je napeto pregledavao sportske rezultate nezadovoljno prevrćući očima, žena uspoređuje meni s informacijama s interneta i  što kažu „influencerice“ i prijateljice, usputno prateći objave poznatih ljudi na Instagramu, djeca broje „lajkove“ po društvenim mrežama odgovarajući na besmislene upite, objave brzinom munje, tipkajući na tipkovnici brže od mnogih administrativnih djelatnika.

Nestrpljivo iščekujući večeru objavili su lokaciju gdje se nalaze, uz stavljanje „emotikona“ oduševljenosti. Umjesto uživanja u večeri, toplog razgovora i druženja sve se pretvorilo u jednu virtualnu zajedničku večeru na kojoj se više razgovaralo putem interneta nego uživo.

Na ovom blagom primjeru vidi se moć interneta  kao vrlo važnog medija za kontrolu i manipuliranje  ljudima.  Prema britanskom Telegraphu svaka osoba u Velikoj Britaniji prosječno bude online 24 sata na tjedno, a jedna petina ljudi na internetu bude 40 sati tjedno. Kao nekada gorljivi zastupnik interneta ovaj podatak me zastraši, jer znajući mogućnosti manipulacije koje internet kao medij može raditi postavljam si pitanje: Da li se većina ljudi polako ali sigurno pretvara u programirane mašine?

Odgovor bi se mogao dati na primjeru Hrvatske i Balkana. Ljudi koji su živjeli ili žive na ovim prostorima su doslovno pogubljeni stalnim sijanjem negativnih  informacija i gube tlo pod nogama, stoga ni u kom slučaju nisu spremni zajedno nešto mijenjati na bolje, a kamoli se suočiti s problemima i pomiriti i ponovno spojiti ljude.

Fascinantna je većina koja na vijestima preko interneta mašta kako je među bogatima, prati žutilo, razbacivanje novcem, crnu kroniku, dok žene preko Facebooka i Instagrama analiziraju status i novčanu moć izabranika. Ako zaključe da ispunjava kriterije, zaljubljuju se, ali na kraju, polako ali sigurno, žive sve lošije i lošije. Barem ja tako mislim. Možda griješim.

Ja se divim ovom modernom sustavu koji ljudima velikim djelom putem interneta toliko nabija komplekse da mnogi počinju živjeti virtualni život. Nema prijateljske pomoći u nevolji, iskrenog osmjeha i podrške žene ili muškarca, pozdrava na ulici s pitanjem: „Što ima, hajmo na kavu“, srama od loših namjera, djela prema sugrađanima. Nema zajedništva, a sve je pretvoreno na obično preživljavanje pojedinca i „nabijanje na nos“ nekakvog uspjeha posebno u virtualnom svijetu gdje su svi zajedno sretni, uspješni, bez problema putuju svijetom i samo nižu poslovne i životne uspjehe.

Moć manipuliranja, kontrole i izopćenja nepodobnih

Zamislite da među ljudima možete poticati osjećaj krivnje, sreće, straha ili uspjeha običnim slikama na internetu, koje ne moraju ni biti stvarne, ugasiti svaku konstruktivnu i kulturnu raspravu , kazniti „nepodobne“ tzv. baniranjem, izopćenjem, i to samo zato što žele iskrenu, kvalitetnu i kulturnu raspravu s argumentima. Nažalost to rade mnoge internetske stranice ili društvene mreže  koje su izravno, preko vlasti, ili neizravno preko nevladinih organizacija, elite ljudi i korporacija povezane sa sustavom. One danas provode politiku koja izgleda više kontrolirana nego u eri medija kada su vladali televizija, radio i tisak.

Cilj je stvoriti sukob „lijevih“ i „desnih“ , „vjernika „ i „nevjernika“, „kapitalista“ i „komunista“ i uvući što više ljudi u njega kako bi se sve zajedno uplašilo od zajedničkog rješavanja problema i mijenjanja uspostavljenog sustava koji, po mom osobnom mišljenju, svijet vodi u kolaps.

Treba onemogućiti stvaranje boljeg svijeta, jer toliko „različitih“ ljudi ne mogu zajednički djelovati, donositi odluke i samo se mogu dijeliti na „njihove“ i „naše“.

Današnje formiranje čovjeka kao osobe, građenje njegova intelekta i ponašanja je usko povezano s pretjeranim korištenjem interneta. Od prvih godina djeca se bombardiraju video uracima, koriste se strani izrazi, prate trendovi koje nameću „zvijezde“ i kako odrastaju, nažalost, sve manje poštuju sebe, kulturu svog kraja i život „običnih ljudi“.

Nekada to može biti dobro. Mladi čovjek se lakše odlučuje na odlazak za boljim poslom i samostalnim građenjem karijere, lakše prihvaća druge jezike i kulture, ali je to često vrlo destruktivno za društvo, obitelj, državu i na kraju za pojedinca.

Pojedinac pod pritiskom „javnosti“, interneta i straha od gubitka anonimnosti, svog ugleda, polako ali sigurno postaje čovjek u „stadu“, obični pasivni promatrač svega lošeg u svijetu, spreman pognuti glavu i jednostavno svemu okrenuti leđa.

Kako se to postiže? Kako vlast, sustav i elite uspijevaju u tome?

Nitko ne voli biti sam protiv svih. Posebno ne javno i ispasti „crna ovca“, ma koliko bio u pravu. Ako se neki  i ohrabre i stanu iza svojih stavova, uvijek postoji metoda eliminacije u vidu ismijavanja, ponižavanja, psovki, izbjegavanja, ogovaranja u stvarnom i virtualnom životu i na kraju isključenja ne samo iz društvenog života nego i virtualnog, uz popularne banove i neprikazivanje komentara.

Kada realno pogledate današnje komentare na većini mainstream internetskih stranica, razina dopuštene diskusije se sve više pretvara u nekulturno psovanje, dijeljenje etiketa i sve smješnijih teorija koje su produkt tajnih službi. Svaki otpor koji se budi se pokušava omalovažiti ili naprosto maknuti s interneta, bilo zakonima, zabranama, zaštitom „autorskih  prava“ i drugim oblicima cenzure.

Polako ali sigurno, po uzoru na moderni nacistički režim, ljudi dobivaju Ministarstva istine, a vlast zatvara i plaši ljude koji stanu na čelo bilo kakvog oblika otpora.

Najbolji primjer ovoga su prosvjedi Žutih prsluka u Francuskoj, gdje je pokret toliko ocrnjen i medijski blokiran na Zapadu da su morali pribjeći prelasku s Facebooka na mnogima nepoznatu društvenu mrežu VK.com.

Ljudima se nameće mišljenje kako se ništa ne može promijeniti, a ljudi zatim polako ili idu u krajnost s nepovjerenjem u sve, mržnjom, željom za osvetom, ili bježe od stvarnosti, problema i jednostavno traže izlaz iz bilo kakvog zajedničkog društveno-političkog djelovanja. Mediji počinju određivati tko su društvene elite svijeta, kada treba prosvjedovati, a kada ne, kada organizirati radne akcije, a kada ne, koje su „prave vrijednosti“, a koje nisu.

Život u ružičastom virtualnom svijetu

I tako se „mali čovjek“ u strahu povlači u sebe, sve manje ga zanimaju ljudske vrijednosti „starog“ doba, društveni razvoj, javna rasprava, djelovanje i cjelokupni napredak, a sve više gleda samo na sebe i pokušava se predstaviti „kako je uspio u životu“. Nove generacije čak ni ne prolaze fazu straha i bježanja od starog života. Od samog početka, nažalost, uče kako postati dio sustava, indoktriniraju se, i tako je sve manje mladih koji žele bolji svijet i boriti se za njega. Važno je samo brzo uspjeti, obogatiti se ili dobiti diplomu i zaposliti se u onoga tko ponudi više, i tako postati visoko rangirani dužnosnik korporacije, države ili gdje već. Nažalost malo ih uspije, ali moć sustava je prebacivanje krivnje na „neuspješnog pojedinca“.

Kako bi se ispunio život i nametnuli novi „ideali“ razne zvijezde, „influenceri“, kakve li glupe riječi, te poznate ličnosti nameću putem interneta nove duhovne , moralne, kulturne vrijednosti koje doslovno degradiraju društvo i pojedinca, a rezultat je da je sve manje onih koji propituju činjenice i imaju svoj stav.

Primjetan je i porast lošeg i nekulturnog ponašanja u ljudi, koji pod velikim utjecajem psovki, pornografije i rastrošnosti preslikavaju nečije ponašanje ili kupe iste frustracije ljudi koji ih prosipaju putem komentara. Ovaj problem pogađa društvo i izrazito je puno primjera

Sve veće korištenje najružnijih psovki u javnosti i međusobnim razgovorima. Internet je kroz igre, komentare na novinskim portalima i društvenim mrežama postao medij na kojem je psovka usavršena do krajnjih granica. Tzv. clickbait, zarada na pristupanju portalu, stalno stvara sukobe bez normalne rasprave, koja ljude zarazi trolanjem i opstruiranjem suprotne strane…

Sve je veća opsesija za pornografijom, koja nam kroz svoje uratke nameće katastrofalne vrijednosti i postaju „normalni“ incest, zoofilija, te suptilna pedofilija, jer je ona „hard core“ još uvijek zabranjena zakonom. Uvijek je toga bilo, ali toliko javno i svima dostupno nikada.

Nametanjem „modernih“ vrijednosti mladi se više gotovo i ne zaljubljuju, nego se privlače na temelju financijskog i poslovnog stanja ili slika na internetu. Pazi se što se o kome priča i piše, jer sada više nisi javan samo u svojoj okolici, nego i u cijelom svijetu. To dovodi do velikog problema, jer bez ljubavi nema ni obitelji, a bez obitelji ni novih naraštaja. Već se priča o „bijeloj kugi“ koja je zahvatila najrazvijenije nacije, baš one koje „slučajno“ najviše vremena provode na internetu, koje uglavnom orijentirane samo na materijalno, karijeru i nametnute vrijednosti iz medija i virtualnog svijeta.

Današnji je imperativ: „Ako nemaš novca ne planiraj obitelj. Ne sanjaj budućnost nego radi i sav se posveti tome da uspiješ!“.

Dizanje ega se odvija putem društvenih mreža, uz bespotrebno stalno pregledanje sadržaja i nezadovoljstvo u slučaju da nema potvrde objave mnogobrojnim „lajkovima“. Utjecaj “lajka“ na internetu je toliki da ljudi često kroje svoje mišljenje na temelju komentara. Koliko ste puta čuli priču „To je loš film, loša knjiga,… pročitao sam komentare ne vrijedi ga pogledati, pročitati“. Komentar neke poznate osobe dovodi većinu do uspoređivanja, kopiranja što dovodi do kompleksa manje vrijednosti, apatije od „stiska zaostalog“ kraja.

Projiciranje negativnih vijesti služi da čovjek sve gleda kroz prizmu lošeg i stoga je nesposoban mijenjati bilo što.

Internet kao usluga, a ne opsesija

Denzel Washington je izrekao možda najbolju rečenicu opisujući današnji internet i uređaje s kojima mu pristupamo.

„Da li Vi koristite uređaj ili uređaj koristi Vas? Da li ga možete ugasiti bar na jedan dan?“, pitao je retorički američki glumac.

Internet nije način života. To je vrlo dobra usluga za obavljanje posla, stvaranje kontakta i opuštanje u slobodno vrijeme. Kada internet postane način života, on postaje opasno oružje koje u ljudima uništava kreativnost, stav i osjećaj sigurnosti.

Zato, kada se probudite, umjesto da se uhvatite mobitela ili računala, prvo poljubite voljenu osobu, obiđite svoju djecu uspavanu u krevetima, osmislite poslovna rješenja koja će donijeti osmjeh vašem kolektivu, kontaktirajte prijatelja za kavu i stvarno druženje, jer te stvarne akcije stvaraju uspomene, sjećanja i čine Vas boljim, a internet iskoristite za stvaranje boljih rezultata, kontakte, kvalitetnu raspravu s nuđenjem rješenja i, naravno, za odmor.

Svijet će se onda činiti puno ljepšim, a lošim ljudima i današnjem sustavu koji počiva na pohlepi ćete se puno lakše oduprijeti i suprotstaviti.