Ništa tako dobro ne ilustrira neuspjehe politike ograničavanja Rusije kao pokušaj da se zemlju pritisne kroz plinovode i trgovinu oružjem, posebice sustavima S-400. S “mudrom” bugarskom vladom u to vrijeme je Washington uspio blokirati Južni tok, da bi dobio Turski tok. Pokušala se spriječiti isporuka sustava S-400 turskoj vojsci, što je dovelo do poboljšanja veze između Moskve i Ankare. Sada se pokušavaju iskoristiti tema S-400 kako bi izvršio pritisak na Indiju i izazvale podjele između Rusije i Irana. Međutim, rezultat će biti upravo suprotan očekivanjima Sjedinjenih Država.
Usput, podsjetimo da je Donald Trump kao poklon indijskom premijeru Narendri Modiji za pobjedu na nedavno održanim parlamentarnim izborima u zemlji ukinuo status povlaštenog trgovinskog partnera Sjedinjenih Država i ukinuo Indiji status zemlje u razvoju. Nove mjere iz ove odluke će stupit će na snagu 5. Lipnja, a one znače carine na indijske proizvode koji se izvoze u SAD.
“Utvrdio sam da Indija nije uvjerila Sjedinjene Države da će osigurati pravedan i razuman pristup svojim tržištima. Prema tome, prikladno je ukinuti Indiji oznaku zemlje korisnice u razvoju od 5. lipnja 2019.”, izjavio je Trump u proglasu u petak navečer.
Ovaj se “poklon” sigurno neće svidjeti indijskom premijeru, iako se nekakva mjera upozorenja Indiji od strane Washingtona mogao očekivati, prije svega zbog pregovora s Iranom kako osigurati isporuke nafte i dogovora s Rusijom oko moguće isporuke sustava S-400 indijskoj vojsci
S-400 postaje najjače rusko geopolitičko oružje. Ne vojno, već konkretno političko sredstvo za promjenu ravnoteže snaga u svijetu. Točnije, sustav S-400 je pokazatelj kako se mijenja situacija na svjetskoj šahovskoj ploči.
Sama činjenica prodaje ruskog protuzrakoplovnog raketnog sustava bilo kojoj zemlji je mnogo ozbiljnija stvar koje od jednostavnog slijevanja milijardi dolara u ruski proračun i produbljivanja vojno-tehničke suradnje s određenom zemljom.
Nakon što su SAD prošle godine donijele Zakon o suzbijanju neprijatelja Sjedinjenih Država putem sankcija (CAATSA), kojim Kongres obvezuje vladu da se suprotstavi izvozu ruskog modernog oružja, Washington je istog trenutka počeo prijetiti zemljama koje su se odlučile kupiti ove sustave.
Stvar je američko vodstvo posebno bolna kada to učine njihovi saveznici ili oni koji s ozbiljnim vojnim ugovorima povezani s Amerikom. Ali takav pritisak dovodi do činjenice da su te zemlje prisiljene donositi suverene odluke ili se pokoriti zahtjevima Washingtona, ne dobivši ništa zauzvrat.
Kako su u Turskoj i Indiji na vlasti nacionalističke vođe, koji popuštanje smatraju znakom slabosti, SAD se suočavaju s otporom i velikim gubitkom imidža globalne supersile.
Jedna je stvar kada se slabljenje nečijeg utjecaja odvija u tišini, a sasvim drugo kada kao odgovor na ultimatum SAD dobiju odgovor: “Ovo nije vaš posao”.
To jest, politika aktivnog suprotstavljanja prodaji sustava S-400 dovodi do toga da Sjedinjene Države ne štete Rusiji, nego sebi.
I sada, gotovo u isto vrijeme, imamo tri vijesti o sustavima S-400, od kojih dvije potvrđuju taj trend.
Turska i S-400
Prva se tiče činjenice da su Sjedinjene Države u biti priznale uzaludnost prijetnji Turskoj, koja bi ovog ljeta mogla dobiti S-400. U razgovoru s Erdoganom je Trump pristao osnovati zajedničku tehničku radnu skupinu koja bi proučila kompatibilnosti zrakoplova F-35 i sustava S-400.
Washington je time učinio prvi korak u odustajanju od svojih prijetnji da će Ankari isključiti iz opskrbe zrakoplova F-35 i sudjelovanja u njegovom proizvodnom programu. Već nekoliko godina SAD aktivno vrše pritisak na Tursku da odbije kupiti S-400, prijeteći raskidom ugovora za F-35 i raznim drugim kaznama, uključujući dovođenje u pitanje članstvo u NATO paktu, iako Sjevernoatlantski savez više treba Turke nego Turska NATO.
Ucjena Turske nije dovela ni do čega. Erdogan nije namjeravao popustiti. Zbog toga se Trump morao povući i odučio je djelovati oprezno. Sada će se Amerikanci morati složiti s obećanjima Turske da će F-35 i S-400 rasporediti u različita područja zemlje, tako da se zrakoplovi ne nalaze u području pokrivanja raketnih sustava. U stvari, imamo potpuni poraz Washingtona.
Indija
Druga vijest odnosi se na drugi ugovor o prodaji sustava S-400 Indiji. Ovdje SAD također pokušavaju omesti sporazum. Ako su ranije na temu sporazuma, kojeg su potpisali Putin i Modi, uglavnom govorili američki kongresmeni, sada se oglasio State Department, iako kroz izjavu anonimnog visokog predstavnika, ali više nego specifično.
Kako piše Times of India, glasnogovornik State Departmenta izjavio je novinarima kako se ne slaže s time da odluka Delhija da kupi S-400 iz Moskve “nije bitna”.
Ovaj se predstavnik nije složio s mišljenjem da indijska kupnja S-400 iz Rusije neće imati nikakvih posljedica sve dok ova zemlja povećava kupnje oružja iz Sjedinjenih Država, piše Times of India.
“Ne slažem se s tim. S-400 je važan jer postoje sankcije prema Zakonu o suzbijanju neprijatelja Sjedinjenih Država putem sankcija. To je također važno jer takve zalihe ometaju buduću visokotehnološku suradnju”, kazao je dužnosnik State Departmenta za indijski list.
Sporazum o kupnji S-400 mogao bi dovesti do toga da Sjedinjene Države uvedu sankcije u skladu sa zakonom CAATSA, kojeg je američki Kongres usvojio kako bi se suprotstavio kupovini oružja iz Rusije.
Dužnosnik je napomenuo da će, ako Indija odluči kupiti ruski sustav S-400, to imati ozbiljne posljedice za bilateralne vojne veze.
“Možete vidjeti vrlo ozbiljne razgovore koji se odvijaju s našim NATO partnerom Turskom. Isti problem će nastati ako Indija odluči kupiti sustav S-400. Ne miješamo sustave koji koriste najmodernije tehnologije. Kupnja S-400 stvara određene prijetnje. Stoga se oko toga sada pregovara s Turskom”, dodao je američki dužnosnik za list Times of India.
Napominjući da ne postoje izuzeća od zakona CAATSA, dužnosnik je rekao da postoji odredba koja dopušta predsjedničku definiciju.
“Svaki će se slučaj pojedinačno razmatrati. Ali čini mi se da je glavno pitanje smjer u kojem idu indijski vojni odnosi. S kim će dijeliti najmodernije tehnologije i sustave podrške, jer neke odluke isključuju druge”, rekao je glasnogovornik State Departmenta.
“Budući da pregovaramo o isporuci borbenih zrakoplova i drugih modernih sustava naoružanja, odluka Indije o nabavi S-400 će utjecati na te rasprave”, dodao je.
Indija, čiji najveći partner u naoružanju ostaje Rusija, posljednjih je godina sklopila vojne ugovore sa Sjedinjenim Državama za 18 milijardi dolara. Sada joj SAD počinju prijetiti odbijanjem isporuke oružja, iako time profit gubi američki vojno-industrijski kompleks.
Međutim, vojno-tehnička suradnja s Delhijem Washingtonu treba ne samo iz financijskih razloga. Glavni je cilj približavanju Indiji u okviru američke politike obuzdavanja Kine u azijsko-pacifičkoj regiji. Misliti da će Indija, koja je već šest desetljeća najbližom vojno-tehničkom suradnjom vezana za Rusiju, demonstrativno odbaciti već potpisani sporazum s Moskvom, znači da u Bijeloj kući ne razumiju ništa o geopolitičkom razmišljanju indijske političke elite. Zašto onda SAD pritišću Indiju, čak i anonimno? Nema racionalnog odgovora na to, osim što američke elite jednostavno ne mogu šutjeti, čak i kada je to najisplativija opcija.
Iran i S-400
O ovoj smo temi naširoko pisali i prije svega treba reći da još nje bilo zahtjeva od strane Irana za kupnjom ovih ruskih sustava. Ali to je treća vijest iz ovog bloka, jer se ne rado o običnom kupoprodajnom ugovoru. Naime, Bloomberg je izvijestio da je Rusija odbila opskrbiti Iran sustavima S-400. Bloomberg je naveo čak i neke pojedinosti o tome kako sve to navodno učinjeno.
U Moskvi su vijest opovrgnuli, ali je ova medijska provokacija postigla željeni cilj. Bilo je potrebno ubaciti klin između Teherana i Moskve, igrajući na činjenicu da je prije deset godina Rusija, nakon što je izašla u susret Sjedinjenim Državama i Izraelu, zamrznula isporuke S-300, iako je ugovor s Iranom već bio potpisan.
Ali sada je situacija sasvim drugačija. I to ne samo zato što su se odnosi Rusije sa Sjedinjenim Državama promijenili. Od 2015. godine su Rusija i Iran “braća po oružju” u Siriji, a isporuke najmodernije verzije sustava S-300 je završena u jesen 2016. godine. Političke veze Moskve i Teherana su također postale bliže.
Iran je na granici pridruživanja Šangajskoj organizaciji za suradnju kao punopravni član. Trenutni pokušaj američkih vlasti da raskinu “iranski sporazum” neće uspjeti. Rat u Siriji će se završiti, a ako Iran bude trebao S-400, to je strogo obrambeno oružje i dobit će ga.
Ali do sada nije bilo zahtjeva, prema tome ni “odbijenice” iz Moskve. No, proteklih tjedana je bilo više ozbiljnih pokušaja da se unese nemir u odnosima između dviju zemalja. Posebno su impresivni naslovi u stilu “Ugovor za isporuku S-400…”, iako nikada nije bilo nikakvog ugovora.
Osim toga, za SAD je najbolnija činjenica da će u vrijeme kada se postigne sporazum o isporuci S-400 Iranu ti sustavi već biti u Turskoj i Siriji, a možda i Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Obje ove zemlje već su izrazile interes za kupnju ruskih sustava protuzračne obrane. Štoviše, ugovor sa Saudijcima je potpisan još 2017. godine, ali nisu dogovoreni konkretni datumi i to je ostavljeno za daljnje pregovore. Rijad može kupiti i sustave Patriot, ali se nisu pokazali kao učinkoviti tijekom napada koje su sa zastarjelim projektilima na zaljevsku monarhiju proveli jemenski borci.
Putinova posjeta Saudijskoj Arabiji je zakazana ove godine. Više je nego vjerojatno da će tijekom tog susreta biti objavljeno kada će Saudijci dobiti S-400 ili će odustati od posla. Ako se Rijad odluči za ruske sustave, a zbog cijene i kvalitete S-400 postoji visoka vjerojatnost za sklapanju sporazuma, hoće li SAD kralja Salmana i prestolonasljednika Muhammeda također kazniti zbog suradnje s Rusijom? To bi bio zanimljiv rasplet, obzirom da Saudijci u Washingtonu ne vide vladara svijeta još od Obaminog vremena. Ipak su obećali Trumpu da će ti američkog oružja vrijednog gotovo 100 milijardi dolara. No, koje oružje i kada, to su stvari koje će se raspravljati naknadno i kada Rijad do kraja plati ono koje je kupio u vrijeme Obame.
S obzirom na broj zemalja koje su zainteresirane za opskrbu sustavima S-400, glavni ograničavajući faktor su ruske proizvodne mogućnosti. No, koliko su sada “ograničene” mi to ne znamo, ali će rasti zajedno s rastućim utjecajem Rusije u svijetu i padom utjecaja Sjedinjenih Država, koji same i na sve načine pridonose vlastitom padu.
Samo ovog tjedna su SAD uvele nove carine Meksiku, Indija je skinuta s liste povlaštenih partnera u trgovini, Kongres će raspravljati nacrt zakona o sankcijama protiv svih koji sudjeluju u projektu Sjeverni tok 2, najavljene su sankcije europskim zemljama, kompanijama i osobama koje koriste ili su sudjelovali u izradi sustava Instex za trgovinu s Iranom, Huawei je stalna tema američke uprave, pokušava se zaustaviti prodaja ruskih S-400 i još mnogo toga. Točno, SAD kao suverena država na sve to imaju pravo, ali ćemo već do kraja ove godine vidjeti je li to razumna i uspješna politika ili će potkopati ostatke američkog utjecaja u svijetu.
Zato i nije bilo nikakve narudžbe iz Irana. Tko bi odbio prodati čisto obrambeno oružje i dobitietiketu nesigurnog dobavljača. već suse izvukli s gluposti Medvedeva kad je zamrznuo ugovor…… Ali Bloomberg zna najbolje.
Pa šta čemo…. Kao što bi rekao američki stabilni genije, sa partizanskim imenom Covfefe….. ” So much winning…”
Može li uopće biti bolje reklame za s-400 od ove koju rade amerikanci za taj PZO sistem. Svaki normalan čovjek si pomisli ako ga se ameri, kao najveća svjetska sila, toliko boje mora da je dobar.
S 400 je sustav protiv koga nema adekvatne odbrane a Rusija već uvodi u naoružanje S 500.
Shvatljiva je duboka zabrinutost SAD-a za krah imperije, koji se neminovno približava.
Sve manje konkurentni na svjetskom tržištu, sankcijama i carinama neče uvečati svoju produktivnost niti smanjiti tuđu.
Poluga vojnog zastrašivanja, bazirana ne na ratnicima na zemlji, več na avijaciji postaje sve krhkija širenjem sustava S-400. Trn u peti za koji nemaju iglu kojom bi ga izvukli.
Rast prodaje S-400 i naprednijih sustava usko je vezan sa padom prodaje borbenih aviona i opreme.
Opet problemi sa IP-om pa mi se brišu komentari ili?
A ja budala mislio da je s-400 namijenjen rusenju neprijateljskih aviona i naivno cekam da konačno taj s-400 sruši neki izraelski avion koji bombardira siriju
Kauboji će se razlitati kao govno na kiši
Nezaposlenost u USA najmanja u zadnjih 50 godina.Drugi mandat zagarantiran.America is great again.
Taj sustav je ultra moderan i opasan za sve protivnike. Zato ga se SAD i boje. jer da je to “kanta” ne bi im bilo stalo.
S 400 je prava mašina( monstrum ubica ).Skida sve sto leti.. zato je velika panika kod seronja Amera. Nemogu unistavati druge zemlje i pljackati ako postoji S400 . A naravno jos i masine koje stite njega su: Pancir S1 -SM, Tor M2, Tunguska M1 ,Buk M2. To je prava kombinacija..😊
S-400 jednostavno ne vidi B-2, F22 i F35. Znaju to Rusi jako dobro. Znaju to i Ameri. Pored toga razvijen je sustav kako pasivan, tako i aktivan, koji bez problema neutralizira i uništava svaki PZO sustav poput Ruskog. Onaj koji se imalo razumije u takve radarske sisteme zna kako ih teorijski neutralizirat. Sada je ta teorija pretvorena u praksu. Radarski odrazi nabrojanih zrakoplova su veličine bumbara do manjih prica poput vrabaca. Niskofrekventni segmenti S300 i S-400 koji imaju Rusi doduše mogu bolje zapaziti Stealth zrakoplove, ali ne mogu ih gađati. Čak da i ispali raketu prema cilju, vjerojatnost pogotka se svodi na max.12%, jer sama raketa ne može u završnoj fazi pratiti cilj, kao i bazni sustav. U milimetarskom području meta je nevidljiva i to je veliki problem za S-300 i S-400. F-35 može svojim osjetljivim senzorima u realnom vremenu stvorit kvalitatnu 3D sliku radarskog pokrivanja svakog radara, vidjet svoje… Čitaj više »
Problem je što mora biti ugašen ili u hladnom pogonu. Izrael je rekao a to će i napraviti ako upale S-300 i počne skenirat nebo, uništit će ga, a imaju sa čime. Upravo to Rusima ne bi pasalo, jer bi se onda dokazalo da ne vrijede ništa. Zato okakav “Status Quo” paše svima. Osnovne razlike između S-300 i S-400 nema. Rade na istom principu. Na istom pricipu radi i S-500. Izraelski F-35 tamo rade jako veliki posao, samo što se o tome malo zna. Rijetko netko piše o tome, a svakodnevno polijeću i slijeću. Navodno da je njih 12 bilo stalno u zraku za vrijeme trajanje pjesme Eurovizije. Sada ih je gore konstantno 4.