Povjest vinarstva kroz DNA izvučen iz sjemenki sa arheoloških nalazišta

Znanstvenici su otkrili kako se sorta grožđa koja se i danas koristi u Francuskoj, u proizvodnji vina, može pratiti 900 godina unatrag do samo jedne pradavne biljke.

Kako bi usporedili grožđe od danas i ono pradavno istraživači su, uz pomoć opsežne genetske baze modernih trsova, odlučili napraviti test. Testirali i usporedili 28 arheoloških sjemenki s francuskih nalazišta iz željeznog doba, rimskog razdoblja i srednjovjekovnog razdoblja.

Koristili su slične metode testiranja drevnog DNK koje se inače koriste u praćenju ljudskih predaka. Tim istraživača iz Velike Britanije, Danske, Francuske, Španjolske i Njemačke, je tako nacrtao genetske veze između sjemena s različitih arheoloških nalazišta, kao i veze s modernim sortama grožđa.

Odavno se sumnja da neke sorte grožđa koje se danas uzgajaju, osobito poznate vrste poput Pinot Noir, imaju točnu genetsku podudarnost s biljkama koje su uzgajane prije 2000 godina ili više. No, do sada nije bilo načina za testiranje neprekinute genetska linija iz tog doba.

Jedan od istraživača, dr. Nathan Wales sa Sveučilišta u Yorku rekao je: “Iz našeg uzorka sjemenki grožđa pronašli smo 18 različitih genetskih potpisa, uključujući jedan set genetski identičnih sjemenki s dva rimska nalazišta udaljena više od 600 km, a datiraju još prije 2000 godina.“

Ove genetske veze, koje su uključivale “sestrinski” odnos sa sortama koje se danas uzgajaju u alpskim regijama, ukazuju na vještine vinara, koji su kroz povijest, upravljali vinogradima s modernim tehnikama.

Jedno arheološko sjeme grožđa iskopano iz srednjovjekovnog nalazišta u Orléansu u središnjoj Francuskoj bilo je genetski identično sa Savagnin Blanc. Što znači da ta sorta raste najmanje 900 godina kao isječak iz samo jedne pradavne biljke.

Smatra se da je ova sorta (koja se ne bi trebala zamijeniti sa Sauvignonom) popularna već nekoliko stoljeća, ali se danas ne konzumira izvan svoje lokalne regije.

Grožđe se još uvijek može naći kako raste u francuskoj regiji Jura, gdje se koristi za proizvodnju skupih boca vina Vin Jaune, kao i u dijelovima srednje Europe, gdje se često naziva Traminac.

Iako ova vrsta grožđa danas nije toliko poznata, postojanje 900 godina genetski identične biljke sugerira da je ovo vino bilo posebno.  Dovoljno posebno za uzgajivače grožđa da ga u takvom obliku zadrže stoljećima, usprkos promjenama političkih režima i unapređenju poljoprivrede.

Na temelju spisa rimskog autora i prirodnjaka, Plinija Starijeg i drugih, znamo da su Rimljani imali napredna znanja o vinarstvu. Oni su, također, odredili specifična imena za različite sorte grožđa, ali do sada nije bilo moguće povezati njihova latinska imena s modernim sortama.

“Sada imamo priliku koristiti genetiku kako bismo točno znali što su Rimljani uzgajali u svojim vinogradima.” rekao je jedan od istraživača.

Od rimskih sjemenki, istraživači nisu mogli pronaći identičnu genetsku kombinaciju sa suvremenim sjemenkama, ali su pronašli vrlo bliske odnose s dvije važne obitelji grožđa koje su se koristile za proizvodnju visokokvalitetnog vina.

To uključuje obitelj Syrah-Mondeuse Blanche. Syrah je danas jedna od najzastupljenijih vrsta grožđa na svijetu.

Druga obitelj je Mondeuse Blanche, koja proizvodi visoko kvalitetno vino AOC (zaštićeni regionalni proizvod) u Savoyu, kao i Pinot- Savagnin  obitelj gdje je  Pinot Noir je “kralj vinskog grožđa”.

Za vinsku industriju danas, ovi rezultati mogli bi baciti novo svjetlo na vrijednost nekih sorti grožđa. Čak i ako ih danas ne vidimo u popularnoj upotrebi, nekada su ih ljubitelji vina visoko cijenili, pa su možda i vrijedni nego na prvi pogled.

Ovo istraživanje su financirali:  Dansko vijeće za neovisna istraživanja, Danska nacionalna zaklada za istraživanje i Francuska nacionalna agencija za istraživanje, a objavljeno je u Nature Plants.