New Eastern Outlook: Oblaci američkog „širenja demokracije“ sada lebde nad Hong Kongom

Zapadni mediji su uglas hvalili nedavno održane prosvjede u Hong Kongu. Isticali su da su prosvjedi “uzdrmali” vodstvo u Pekingu. Okupljanja su organizirana s ciljem da se izabrana vlada u Hong Kongu spriječi u usvajanju zakon o ekstradiciji koji bi dalje integrirao pravni sustav Hong Konga s onim kopnene Kine, omogućujući da osumnjičeni budu isporučeni kopnenoj Kini, Tajvanu ili Makau kako bi se tamo suočili s pravdom zbog zločina koje su počinili u bilo kojem dijelu teritorija Kine.

Prosvjedi protiv usvajanja zakona o ekstradiciji koriste se kao šire sredstvo suprotstavljanja kontinuiranoj reintegraciji Hong Konga s Kinom, uz argument da se moraju poštovati uvjeti “Jedna zemlja, dva sustava”, koje su nametnuli Britanci nakon vraćanja Hong Konga pod kineski suverenitet 1997. godine.

Hong Kong je jedan od teritorija koje je britanska kolonijalna sila otela Kini 1841. godine i od njime je upravljala skoro 150 godina, da bi je nevoljko prepustila Kini 1997. godine.

Uvjeti “Jedna zemlja, dva sustava”, koje su nametnuli Britanci, značili su samo teoretski povratak Hong Konga Kini. U praksi, Hong Kong je ostao trajna ispostava zapadnog utjecaja unutar teritorija Kine. Ekonomska i vojna moć Zapada 1997. godine Pekingu nije ostavila drugi izbor osim da prihvati ponuđene uvjete.

Angloamerički međunarodni poredak danas kopni, a Kina je postala druga najveća ekonomija na svijetu, spremna da, kada za to dođe vrijeme, preuzme poziciju SAD-a. Sa svom svojom ekonomskom i vojnom moći, Kina je postepeno iskorjenjivale ostatke britanskog kolonijalnog utjecaja u Hong Kongu, a zakon o ekstradiciji je najnoviji primjer ovog procesa koji je još uvijek u tijeku. Peking je povratio Hong Kong ekonomskim i političkim sredstvima. Projekti poput nedavno završene brze željezničke pruge između Hong Konga i kontinentalne Kine i mosta Hong Kong-Makao su pomogli da se poveća broj ljudi iz kontinentalne Kine, radnika, posjetitelja i poduzetnika, koji putuju u Hong Kong, ili tamo žive ili rade. S njima stižu i vrijednosti, kultura i politika kontinentalne Kine.

Izabranu vladu u Hong Kongu danas većinom čine otvoreno propekinške stranke i političari. Oni redovito i lako na izborima pobjeđuju takozvane “demokratske” i stranke za “nezavisnost” Hong Konga. Upravo je ta legitimno izabrana vlada Hong Konga nedavno predložila usvajanje zakona o ekstradiciji, što je činjenica koja se često prešućuje u zapadnim medijima.

Obojena ili narodna pobuna?

Nesposobna da spriječi usvajanje zakona legalnim putem, prozapadna opozicija Hong Konga je izašla na ulice. Uz pomoć zapadnih medija se stvara iluzija o protivljenju naroda zakonu o ekstradiciji i rastućem utjecaju Pekinga na Hong Kong. Ono što ne samo da se izostavlja već i aktivno negira jeste činjenica da su glavni oporbeni lideri, stranke, organizacije i medijske operacije direktno povezani s Washingtonom preko Nacionalne zaklade za demokraciju (NED) i korporativnih zaklada poput Otvorenog društva.

Odavno je otkriveno da opoziciju Hong Konga sponzoriraju Sjedinjene Države. To uključuje cjelokupni vrh takozvanog pokreta “Occupy Central” iz 2014. godine, poznatih i kao “Revolucija kišobrana”. Zapadni mediji su nedavne prosvjede protiv usvajanja zakona o ekstradiciji opisali kao nastavak “Revolucije kišobrana”, budući da ih vodi veliki broj istih organizacija, stranaka i pojedinaca.

Zapadni mediji su ranije negirali tvrdnje da Zapad stoji iza protesta. The New York Times je 2014. godine u članku “Neki kineski lideri tvrde da SAD i Velika Britanija stoje iza protesta u Hong Kongu”, tvrdio: „Lideri prosvjeda su rekli da nisu dobili nikakva sredstva od vlade Sjedinjenih Država ili s njom povezanih neprofitnih skupina. Oni tvrde da su ih kineski dužnosnici odlučili okriviti kao prikrivene inozemne sile djelomično i zbog toga što im je teško prihvatiti da toliko običnih ljudi u Hong Kongu želi demokraciju.“

Ipak, ono što tvrde vođe prosvjeda i ono što su dokumentirane činjenice su dvije različite stvari.

Članak u The New York Timesu priznaje da je Nacionalna zaklada za demokraciju u Hong Kongu 2012. godine dala 755 000 dolara i još 695 000 dolara 2013. „kako bi potakla razvoj demokratskih institucija“. Dio tog novca bio je namijenjen “razvoju građanskih kapaciteta, pretežno kod studenata, kako bi oni efikasnije sudjelovali u javnim raspravama o političkim reformama”.

Dok The New York Times i oporba u Hong Kongu negiraju da je ovaj novac otišao direktno u ruke prosvjednika, godišnja izvješća organizacija koje su ujedno i dio oporbe otkrivaju da jeste.

Oporbeni lideri Hong Konga koji dobivaju američku financijsku i svaku drugu podršku su Benny Tai, profesor prava na Sveučilištu u Hong Kongu i redovni suradnik Centra za komparativno i javno pravo (CCPL) koji se financira od strane američkog NED-a i Nacionalnog demokratskog instituta (NDI), koji se također nalazi pri Sveučilištu u Hong Kongu.

U godišnjim izvješćima CCPL-a za 2006. i 2007. godinu on je imenovan za člana upravnog odbora i na toj funkciji je bio sve do prošle godine. U godišnjim izvještajima CCPL-a od 2011. do 2013. godine, navodi se da je Nacionalni demokratski institut (NDI), podružnica NED-a, osigurao financijska sredstva za organizaciju kako bi ona “dizajnirala i napravila internetski portal “Modeli općeg prava glasa” na kojem javnost može raspravljati i davati povratne informacije i ideje o tome “koja bi metoda općeg prava glasa bila najprikladnija za Hong Kong”.

U godišnjim izvješćima CCPL-a za 2013. i 2014. godinu  Benny Tai nije naveden kao član upravnog odbora, već kao sudionik najmanje tri konferencije organizirane od strane CCPL-a i kao nositelj barem jednog projekta CCPL-a. Na najmanje jednoj konferenciji on je bio govornik, zajedno s drugom istaknutom osobom prosvjeda “Occupy Central”, Audrey Eu. Godišnja izvješća iz 2013. i 2014. također navode da NDI financira CCPL-ov portal “Osmisli demokraciju za Hong Kong”.

Joshua Wong, vođa prosvjeda “Occupy Central” i glavni tajnik stranke “Demosisto” je također na platnoj listi SAD-a. Dok su drugi pokušavali negirati bilo kakvu vezu s Washingtonom, Wong je doslovno otputovao tamo i primio nagradu za svoj trud od strane ogranka NED-a, Freedom Housea.

Audrey Eu Yuet-mee, predsjednica Građanske stranke, osim što je govorila na događajima u organizaciji CCPL-a i NED-a zajedno s Bennyem Taiem, na mnogo načina je povezana s američkim State Departmentom i njegovim NDI. Ona redovno sudjeluje na forumima koje sponzoriraju NED i NDI. Ona je 2009. godine bila istaknuta govornica na forumu javnih politika kojeg je sponzorirao NDI, čiji je formalni domaćin bio “SynergyNet”, također financiran od NDI-ja. 2012. je bila gost na događaju Ženskog centra, sponzoriranog od strane NDI-ja, povodom “Međunarodnog dana žena” čiji je formalni domaćin bilo Vijeće žena Hong Konga (HKCW), kojeg također financira NDI.

Martin Lee, jedan od glavnih lidera pokreta “Occupy Central”, je organizirao i predvodio prosvjedne marševe. On je, prema South China Morning Postu, također redovito držao govore, ali je, prije nego je došao na čelo pokreta “Occupy Central” u Hong Kongu, zajedno s Anson Chan bio u Washingtonu i uredima NED-a, gdje su zatražili američku pomoć.

Tijekom razgovora u Washingtonu pod nazivom “Zašto je demokracija u Hong Kongu bitna”, Lee i Chan su iznijeli ideju prosvjeda “Occupy Central” kojima bi tražili nezavisnost od Pekinga pred američkim auditorijom u kojem su bili predstavnici strane vlade od koje su, gle ironije, Lee, Chan i cijela opozicija itekako zavisni. NED je na kraju izdao priopćenje u kojem tvrdi da nikada nije sponzorirao Leea ili Chan, kao i da oni nisu vođe pokreta “Occupy Central”.

Međutim, 2015. godine, nakon što je završio prosvjed “Occupy Central”, Freedom House, podružnica NED-a, nije na svoj događaj u Washingtonu pozvala samo Bennya Taia i Joshuu Wonga, već i Martina Leea, predstavljajući svu trojicu kao “demokratske lidere Hong Konga”. Sva trojica su izašla na binu sa svojim potpisanim „žutim kišobranima“, predstavljajući svoju ulogu u prosvjedima “Occupy Central”, otkrivajući tako laži NED-a koji je negirao vodeću ulogu Martina Leea u ovim prosvjedima. Pored toga, više američkih diplomatskih prijepiski koje su procurile ukazuju da je Martin Lee godinama bio u bliskom kontaktu s američkom vladom i da je redoviti tražio i dobivao razne oblike pomoći. Drugi oporbeni lideri Hong Konga, uključujući  Edwarda Leunga i Raya Wonga, doslovno su bili uhvaćeni u tajnim sastancima s američkim diplomatama 2016. godine.

Odlaganje neizbježnog

Usprkos navodnoj masovnosti prosvjeda, treba imati na umu da su slični prosvjedi iz 2014. i 2016. godine također bili masovni i nasilni, ali nisu uspjeli izmamiti ustupke niti od izabrane vlade Hong Konga, niti od Pekinga. Zakon o ekstradiciji će proći, ako ne sada onda u bliskoj budućnosti. Proces reintegracije kojeg predstavlja će se također nastaviti.

Što Sjedinjene Države duže budu trošile vrijeme, resurse i energiju na otrcane taktike kao što su sponzorirane rulje i političke subverzije, to će imati manje vremena, resursa i energije da se na vrijeme prilagode novom međunarodnom poretku koji će se neizbježno pojaviti, usprkos svim naporima Washingtona da to spriječi.

Tijekom ovogodišnjem Šangri-la dijaloga, godišnjeg foruma na kojem se raspravlja o azijsko-pacifičkoj sigurnosti, Sjedinjene Države su ponovile svoje ideje kako će okružiti i obuzdati Kinu. Kako bi plan imao veću šansu, Sjedinjene Države će u svoje planove uključiti i države poput Velike Britanije i Francuske, posebno zbog neuspjeha Washingtona da okupi azijsko-pacifičke države u neku vrstu savezništva.

Rastući utjecaj Kine i njezin stil vođenja međunarodnih odnosa zasnovan na ulaganjima, razvoju infrastrukture i nemiješanju u unutarnja pitanja drugih država i kao takav je u suprotnosti s prisilnom neoimperijalističkom vanjskom politikom Zapada, koja, usprkos višestoljetnoj prednosti u startu, polako počinje zaostajati.

Prosvjedi u Hong Kongu su organizirani kako bi odložili neizbježan kraj “primata” Zapada nad Azijom, a posebno njegovih nastojanja da dominira Kinom. Ovi prosvjedi će nastaviti razotkrivati metode Washingtona s poticanjem političkih subverzija, kao i manipulativnu ulogu zapadnih medija u njihovom promoviranju i branjenju ovakvih demokratskih pobuna, kompromitirajući tako slične operacije koje se provode u drugim dijelovima azijsko-pacifičkog prostora, ali i cijelom svijetu.

Journal NEO