Kraj temeljnih vrijednosti EU je i njezin kraj?

Nakon financijske krize u Grčkoj, vala izbjeglica i raširene prakse donošenja europskih zakona isključivo lobiranjem, današnja se preispituju tumačenja nekih temeljnih vrijednosti EU, a kritičari se često automatski svrstavaju da desnu stranu kut. Prijeti li Europskoj uniji „budućnost“ bez zajedničke ideje i filozofije?

EU se voli predstavljati kao zajednica vrijednosti kako bi se suprotstavila optužbama da je hladna ekonomska unija. “Sloboda, demokracija, jednakost, vladavina prava, tolerancija i solidarnost” se kao temeljne vrijednosti navode na internetskoj stranici EU. Zajednička ideja i filozofija nužni su za preživljavanje, jer nas povijest uči da nacionalne države i federacije država propadaju kada se predodređene, temeljito ambiciozne i romantične ideje istroše i ljudi prestanu vjerovati u njih.

Grčka financijska kriza – Kraj solidarnosti

Kada je 2009. godine eksplodirao grčki državni dug, morale su uskočiti i “pomoći“ ostale zemlje EU, a u tri paketa spašavanja je u bolesni grčki državni proračun upumpano više od 270 milijardi eura. Međutim, nevjerojatnih 77 posto tih potpora je otišlo u financijski sektor, spašavajući korumpirani grčki bankarski sustav, a fondovi nikada nisu stigli do grčkog stanovništva. Stručnjak za burze Dirk Müller kritizira da su tijekom pregovora o dugu između EU i Grčke skrivene nevjerojatne eksploatacije nafte i plina na kojima leži Grčka.

On izvješćuje o pregovorima između tadašnjeg predsjednika Kostasa Karamanlisa i Rusije o razvoju tih ogromnih plinskih polja prije nego što je eksplodirala dužnička kriza. Njegov nasljednik Giorgos Papandreou tada je djelovao, prema Mülleru, kao marioneta Sjedinjenih Država i imao je sve alate da uzrokuje razlaz Grčke s Europom.

Većina političara EU je šutjela o tim pozadinama financijske krize u Grčkoj i odlučila je sve svaliti na loše upravljanje grčke vlade. Ono što je ostalo je nezadovoljstvo građana EU, kao i samih Grka, što je dovelo do kraja solidarnosti među državama članicama.

Izbjeglički val – Kraj vladavine prava i tolerancije?

U 2015. milijuni izbjeglica su došli u Europu kako bi pobjegli od bijede u svojim regijama. EU je pozvala države članice na otvaranje granica. Mnogi kritičari izbjegličke politike u to vrijeme vjeruju da se njom okončala vladavina prava, jer je svaka država dužna zaštititi svoje vanjske granice.

Stručnjak za pravne znanosti Michael Kloepfer istaknuo je 2015. godine da je Angela Merkel svojom odlukom “Mi to možemo učiniti” prekršila njemački ustav i važeće zakone. Prema pravilima odgovornosti vlade, Merkel uopće nije bila odgovorna za tu odluku, nego federalni ministar unutarnjih poslova ili savezna vlada u cjelini.

Čak se nije primijenio ni argument izvanrednog stanja, jer njemački ustav ne poznaje rečenicu “potreba ne poznaje zakone”. Umjesto toga, kancelarku obvezuju i ustav i zakoni.

Kao dio ove politike, u Njemačku je 2015. došlo više od milijun izbjeglica i na početku su ih dočekali s otvorenim rukama. EU je djelovala u skladu sa svojim temeljnim vrijednostima, ali kada su neki migranti iskoristili tu toleranciju, raspoloženje u populaciji brzo se promijenilo.

Konačno, uvedene su gornje granice, ili kvote, umjesto da se pomogne istinski ugroženim izbjeglicama. Slogan “Mi stvaramo politiku” je završio očajničkim uvođenjem gornjih granica prihvata broja imigranata. Berlin je uspio potkopati dva kamena temeljca zajedničkih vrijednosti – vladavine prava i tolerancije.

Lobizam – Kraj demokracije i jednakosti?

EU je oduvijek patila od demokratskog deficita, budući da građani EU ne biraju izravno ni Europsku komisiju ni Vijeće EU. U razgovoru za Frankfurter Rundschau je Hans Jürgen Urban, član uprave IG Metall, kritizirao činjenicu da u EU nema demokracije, zbog čega je pokrenuo inicijativu “Obnova Europe”.

Naime, 90 posto zakona EU koji pogađaju 500 milijuna njenih građana usvajaju se iza zatvorenih vrata u “trijalogu” između Vijeća EU, Europskog parlamenta i Europske komisije. Prije ili tijekom pregovora, a ti se dokumenti i popis sudionika ne objavljuju, sve je tajno.

Trenutno je u Bruxellesu više od 25 000 lobista, tvrdi Transparency International, a oni „savjetuju“ stručne skupine o pregovorima o trijalogu.

“Nijedan sustav koji sebe naziva demokratskim to vjerojatno neće prihvatiti”, kaže Tom Bunyan, direktor britanskog pokreta za građanska prava Statewatch .

Novinar Matthias Heitmann uvjeren je da se stanovništvo mora potaknuti na sudjelovanje u političkim aktivnostima u EU.

“Od kraja Drugog svjetskog rata povijest europskog ujedinjenja oblikovana je idejom sprječavanja rata i nacionalizma kroz suradnju na najvišoj razini. Ali je političarima osiguran prostor koji nije pod izravnom demokratskom kontrolom naroda. Cilj je bio olakšati zajedničko djelovanje, ali u isto vrijeme je ovaj sustav pregovaranja otvorio put korupciji i lobiranju, i nije nimalo demokratski“, kaže Matthias Heitmann

Kraj vrijednosti – Kraj EU?

Sličan raspad vrijednosti kojeg istraživači vide u EU mogao bi se naći i u procesu propadanja multietničkih država Rimskog Carstva i Sovjetskog Saveza. Povjesničar Ralph Bollmann u svojoj knjizi “Pohvala Carstvu” vidi “gubitak vrijednosti, pad nataliteta, migracije i sigurnosne probleme” kao glavne razloge propasti Rimskog Carstva.

Malo prije raspada Sovjetskog Saveza se u brojnim ruskim gradovima na Volgi i u Tatarstanu mogao vidjeti s “Kazanski fenomen”. Tada se vidio pad vrijednosti zbog sve veće migracije s Kavkaza u ruske gradove, pojavili su se etnički sukobi i formirane su kriminalne bande koje se više nisu bile predane sovjetskim vrijednostima.

Osim toga, zbog preuranjenog i nimalo postepenog otvaranja prema Zapadu, nastao je određeni “ideološki vakuum i gubitak zajedničkog neprijatelja”. Ovakav razvoj događaja iskoristili su lideri kriminalnih bandi kako bi regrutirali nove članove. To je, između ostalog, dovelo do sustavnog uništavanja sovjetskog sustava koji je tada već propadao.

U najnovijem intervjuu za Financial Times Vladimir Putin je rekao da je liberalna ideja zastarjela, jer većina stanovništva više ne podržava masovne migracije, otvorene granice i multikulturalizam. “Liberali više ne mogu jednostavno diktirati sve ono što su nametali posljednjih desetljeća. Pristaše liberalne ideje agresivno su nametali svoje mišljenje o ljudima”, rekao je ruski predsjednik.

Ima li spasa za Europu s više demokracije?

U svojoj političkoj karijeri je bivši grčki ministar financija Yanis Varoufakis više puta pozvao na potpuni preokret i poručio: “Demokratiziraj Europu!” Demokracija ne može biti luksuz. Varoufakis je tvrdio da želi djelovati protiv eskalirajućeg lobiranja i sve sastanke učiniti javnima.

Osim toga, uoči izbora u EU zagovarao je korištenje bankarskog sustava u borbi protiv siromaštva. Tako je Europska investicijska banka trebala posuditi 100 milijardi eura izdanih od strane Europske središnje banke. Prihod bi potom bio poslan izravno najsiromašnijim dijelovima stanovništva.

“To bi ljudima pokazalo vrijednost Europske unije, da ona nije samo za kartele i banke, nego za sve”, rekao je Varoufakis.

Novinar Chris Luenen s Instituta svjetske politike pozvao je 2014. godini, davno prije nego što se neki američki ambasador usudio prijetiti Berlinu, da EU slijedi vlastite interese i da ne podliježe politici koju kreira Washington. On je pozivao na odbacivanje ideje Zbigniewa Brzezinskog, koji je priznao „kako sa svakim proširenjem europskog opsega automatski postaje proširena i sfera utjecaja Sjedinjenih Država”.

Luenen je izjavio da američka strategija nije u europskom interesu i pozvao je na otvoreno partnerstvo između Europe, Rusije, Irana i Kine, kojem SAD neće diktirati kako se ponašati, a taj bi se „savez“ temeljio na “trijeznoj politici interesa”.

Tražiti takvo što od europske središnje države je utopija, ali bi za EU u svakom slučaju bilo lakše kada bi vjerodostojno poštivala svoje vrijednosti i vodila neovisnu politiku.