Kada se pojavio bicikl, bio je to veliki znak napretka. Imati bicikl, bio je i znak prestiža, a umjeti upravljati biciklom – e, to je već bio znak čarobnjaštva!
Međutim, vrijeme je donijelo nova prijevozna sredstva, bicikl je potisnut i nakon nekog vremena postao potpuna suprotnost onoga što je na početku značio. Sada se ne dive onima koji imaju bicikl i voze ga, nego ih čak sažalijevaju ili ih ismijavaju. A jesu li u pravu?
Kažu da je država prva protiv biciklista. Prvo se na njih ljute jer ne kupuju gorivo i tako pomognu u punjenju državne kase. Uz to, ne plaćaju ni parkiranje pa su na njih ljute i lokalne zajednice. Ne uzimaju kredite za kupovinu auta, i kako da i bankari budu ravnodušni? Naravno, ako nemaju auto, ne plaćaju ni osiguranje i razne takse, pa su tu zakinuta i osiguravajuća društva i još mnogi drugi. Ali biciklisti zahvaljujući vožnji nisu ni gojazni i ne koriste lijekove niti traže pomoć liječnika, pa time ljute još i ljude iz oblasti zdravstva. Kad ostare, žive duže i iscrpljuju penzione fondove, tako da su stekli brojne i moćne neprijatelje na sve strane.
Ipak, vidio sam jednog malo pomirljivijeg dušmanina biciklista nedavno na nekom portalu. Istina, to je jedan u moru ljutih neprijatelja, ali što je usamljeniji, to je značajniji. Taj, ispočetka također ljuti neprijatelj, žurio je i vozio koliko se može brže krivudavim planinskim putem. Razmišljao je – šta ako se sad ispred njega pojavi biciklist koga ne smije obići, a put krivuda i svuda je puna linija narednih trideset kilometara? Tek što je to zamislio, kad se ispred njega pojavi biciklist! U stvari, ispravnije bi bilo reći – biciklistkinja. I to, valjda zbog velike vrućine, samo u tangicama. I tada se nervozni automobilist pomirio s činjenicom da će morati poštovati propise i ići iza nje. Uzdahnuo je i pomirljivo promrmljao: „Ipak je to samo trideset kilometara!“
Eto, nađe se i neko ko, ako nije baš ljubitelj biciklista, nije ni njihov veliki neprijatelj, kao ovaj uzorni automobilist, ali država i sve navedene institucije su im baš zakleti neprijatelji. No, ni biciklisti ne pokazuju veliku ljubav prema njima. Uporno i dalje voze svoja bicikla i ne mare što država umire. Oni samo gledaju kako će sebi ugoditi. I svojom vožnjom kao da i drugima otvaraju oči i poručuju:
Ako vam je država ovakva kakva je draga, i ako su vam dragi bankari, osiguravatelji, farmaceuti i ostali gore nabrojani, samo vozite aute! Ako nisu, najbolje i najkorisnije za sebe ćete se izboriti, protiv njih, ako vozite bicikl.
“Kotač” je nepravedno zapostavljen!!!!
Ja mislim da kad žensko vozi bicikl, na onom tankom sicu…da..Ajd’ molim te muči, znam što ćeš dalje reći. Nećeš me natirati da ne kupim bicikl. Ma ne kažem ja sad to radi tebe, čupam se i dalje zamišljajući ženu (ne svoju) kako biciklira, one biciklističke hlačice nategnute do pucanja. Tko zna, možda bih i ja za njom morao voziti 30 km. Inače ne volim bicikliste, smetnja, opasnost na cesti za sebe i druge. Nikako mi nije jasno otkud im tolika vjera i hrabrost – da će svi vozači na vrijeme zakočiti, prijeći ih ispravno dok oni po sred uske ceste gaze kao da im ju je otac izgradio. Muškarci ne bi trebali voziti bicikl, to je svakako za žene. Ljepše im stoji. Ali nije tako, voze svi. I nisu ekološki osviješteni. Dođu autom s onim nosačima za bicikle i onda ih skinu pa glume ekologe. Kriju se među nama,… Čitaj više »
Nazalost, drzava ima toliko drugih nacina da zagorca zivot svojim gradanima tako da njih zapravo puno ne zabrinjavaju biciklisti…Oni jednim potezom to nadoknade povecanjem poreza, uvodenjem novih prireza, manipulacijom carinama, taksama, naknadama, slivnim vodama, spomenickim rentama, izdavanjem dozvola ali i kaznjavanjem samih biciklista. Pokusajte stavit slusalice ,bit ce te kaznjeni iako npr. gluhonjemi smiju voziti bicikl. Onda ce vam usred bijela dana pregledavat imate li svijetla (premda vama mozda nepada napamet vozit ga nocu),pokusajte dici ruke na tren s kormana, 200kn, bye bye, itd itd.
Krajnje je vrijeme da se izgrade ceste-“Peterokatnice”
Prizemlje- biciklisti
Prvi kat- motociklisti
Drugi kat- osobna vozila
Treći kat- autobusi
Četvrti kat- kamioni
Peti kat- poštari,vatrogasci, ambulantna kola,političari.
Da ne bi biciklisti imali najgori pogled a političari i ostali na državnoj sisi najbolji pogled,svake godine rotirati pozicije .
Uz puno postovanje autora, i njegovog clanka, ja na bicikliste ne gledam bas romanticno (sto se tice financiranja ove bolesne drzave, mislim, da svaki osvjesten gradjanin, u okviru zakona, treba da joj uskrati novaca koliko moze. Zasto? Zato jer od Drzave ne dobijamo ni dio onoga sto bi trebali dobiti. Mogu apsolvirati drugi put o obavezama gradjanina prema drzavi i obratno). U mom gradu, biciklisti se ponasaju kao da za njih ne vrijede nikakva pravila. Voze, opusteno, suprotnim smjerom, voze nogostupom, prolaze kroz crveno svjetlo, najnormalnije, kao da se to na njih ne odnosi. Vise puta sam izbjegao dobiti volan u bubrege, stojeci na trotoaru, od klinaca koji jure bar 20km/h. Na cesti je jos gore, stvore se iz bocnih ulica, zabranjenog smjera, tako da je Bozje cudo, da nema puno vise ozlijedjenih. Nemam uopce ideje kako ovo regulirati, ako necemo imati policajce na biciklima, koji ce hvatati prekrsitelje (i… Čitaj više »
Najbolja zivotna investicija mi je bila biciko. Zivim udaljen od posla 5-6 km i svako jutro sa biciklom mogu stici brze na posao nego moj kolega sa autom iz istog naselja. Jedino sto treba da se toci u biciklo je u flasicu vode i to je to 😀