Miš ljepotan

Malo je gostiju koji nam dođu u kuću, a koje tako nerado dočekamo kao miša. Kad primijetimo i prve znake njegova prisustva, već se namrštimo, a kad ga vidimo, već smo očajni.

Tako malo stvorenje, a zna napraviti toliko štete! Uz to još zaprlja i zasmrdi, a najgore je što se toliko brzo razmnožava da uskoro kuća postaje puna miševa. Riješiti ga se, prava je muka.

Ovih dana kćerka mi se žali kako joj se jedan nastanio u kuću i raspituje se kako bi ga mogla deložirati, a da ga ne povrijedi. Ja sam joj preporučio da mu, biranim riječima, napiše molbu, po propisima taksiranu, uredno mu je pošalje u preporučenom pismu i da sačeka odgovor. Možda je to neki sasvim pristojan miš, širokih pogleda, koji se razumije u pravo i privatno vlasništvo, pa se s njim bude lako dogovoriti. Kad shvati da se nezakonito uselio, možda joj ponudi još i naknadu za korištenje stambenog prostora i za štetu koju je napravio?

Kćerki se to činilo sporim i nesigurnim, tražila je brže rješenje. Pozvala je majku u goste, a onda su, na tom samitu, na dnevni red došli i sustanarski odnosi s mišom. Kćerka je već bila manje ljubazna nego kad je bila kod mene i smatrala je da miš nema nikakva prava u njenoj kući, da će od njega tražiti samo bezuvjetnu kapitulaciju i progon. A onda se iz rupe na zidu kroz koju je provučeno crijevo perilice izvirio, u svoj svojoj veličini i raskošnoj ljepoti on – gospodin miš! Moja kćerka kao da je bila omađijana njegovom pojavom, samo je uskliknula: „Jao, mama, vidi ga kako je lijep! Pogledaj mu okice! Pa ko bi mogao izbaciti ovakvog ljepotana!?“

Ovdje priča mijenja svoj tok. Mišu više ne prijeti deložacija. Doduše, ne vrši se ni pritisak na njega da mora ostati tu gdje je po svaku cijenu. Ako se sam odluči na preseljenje, može ići, mada će, čini se, kćerka sve učiniti da se kod njene kuće osjeća kao kod svoje kako ne bi razmišljao o odlasku.

A onda neko kaže kako ljepota nije važna!?

SPAVAČ

U zidu jedna rupa mala

ko list na vjetru podrhtava.

Drhti zid cijeli, i kuća trošna,

a oko kuće treperi trava.

Vani se trese kućica pseća;

drhte borovi, jele i smrče;

iz njihovih krošnji  ptice bježe–

jer jedan miš toliko hrče!