Roditelji za primjer

Moj prijatelj, kog sam spominjao da ima već preko dvije godine golubove, nezvane goste na svom balkonu, ispričao mi je novu priču o njima.

U stvari, on i supruga ne samo da se nisu obradovali kada se par golubova naselio na njihov balkon, nego su bili ljuti na njih. Ipak, nisu bili toliko ljuti da bi im porušili gnijezdo i otjerali ih. I tako ta priča traje, evo već treću godinu. Golubovi su se ponovo izlegli, a moji prijatelji ih stalno promatraju i sada mi tvrde da se od njih može što-šta naučiti. Prije svega, o roditeljstvu.

Kad je golubica snijela dvoje jaja, moji prijatelji su smogli snage za učiniti posljednji očajnički pokušaj kako bi se riješili neželjenih susjeda – uzeli su jaja i uklonili ih. Nisu ih razbili i bacili, samo su ih odnijeli u prizemlje zgrade. Golubovi su bilo očajni, uznemireni, i nisu se mogli smiriti dok golubica ubrzo nije snijela dva nova jajeta. Prijatelji više nisu imali snage ponovo im odnositi jaja i definitivno su se pomirili s njihovim ostankom. Redovno su im sve vrijeme odnosili hranu i pratili kako se ponašaju.

Vidjeli su da ženka sjedi na jajima, dok je mužjak neko kraće vrijeme odsutan, a onda dođe i stoji u blizini, često na samo jednoj nozi, i tako gleda u suprugu i gnijezdo. Onda ona ustane i ode, a on sjedi na jajima kako bi ona sve vrijeme imala odgovarajuću temperaturu. I tako se mijenjaju sve dok se ne izlegu mladi. Ali i poslije toga ne samo da se stalno smjenjuju u gnijezdu, nego zajednički rade i druge poslove. Mladunce hrane tako što prvo roditelji u svojim kljunovima pripreme hranu pa je tek onda daju mladuncima. U slobodno vrijeme nešto guguću, razgovaraju na svom jeziku, kako međusobno, tako i s djecom i sve je kao u pravoj, skladnoj obitelji.

Ali ono što su moji prijatelji posebno zapazili je higijena. Sve ovo vrijeme roditelji ne obavljaju nuždu oko gnijezda niti u gnijezdu. A majka često „čisti po kući“. Za to vrijeme djecu premjesti, izgura ih, nedaleko od gnijezda, a onda ona kljunom sav njihov izmet izbaci vani iz gnijezda i kada sve počisti, vrati mladunčad u čisto. Idu li ovi roditelji u kakvu golubiju školu pa znaju nešto o higijeni, ishrani, odgoju i ostalome, to moji prijatelji ne znaju, ali vide kako su im susjedi uzorni roditelji. Vide da se od golubova može nešto i naučiti, čak naučiti kako biti bolji čovjek.

A golubovi, mogu li oni naučiti nešto od ljudi? Ah, za vjerovati je da mogu, ali mogu naučiti i ono što im je bolje ne znati. Eto, susjeda mojih prijatelja je primijetila kako oni donose hranu golubovima, a napravili su im čak i malu zaštitu od kiše, što se prema zakonu, koji je na snazi u njihovoj zemlji, ne smije činiti. Prijavila ih je policiji i sad se iščekuje pravda po ljudskim zakonima.

Nadajmo se da se bar golubovi neće nikada „humanizirati“ i početi praviti svoje zakone po ugledu na ljude.