Liberalizam i danas aktualne definicije ove ideje iz pera F. M. Dostojevskog

Nedavni intervju s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom za britanski list Financial Times u kojem je ruski predsjednik najavio stvarni kolaps i iskorjenjivanje liberalne ideje, doveo je do žestoke rasprave. Rasprava o liberalizmu i njegovom kraju započela je na međunarodnoj sceni i u Rusiji. Međutim, gotovo nitko od onih koji su odlučili osporiti Vladimira Putina u stvari nije rekao ništa suvislo ili citirao argumente ruskog vođe koje je pobijao.

Na primjer, predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk je bio jedan od tih kritičara.

„Moram reći da se kategorički ne slažem s idejom da je liberalizam zastario. Mi kao Europljani moramo čvrsto i nedvosmisleno štititi i promicati liberalnu demokraciju. Tko tvrdi da je liberalna demokracija zastarjela istovremeno tvrdi da su zastarjeli vladavina prava, slobode i ljudska prava. Za nas Europljane će ove vrijednosti ostati važne i vitalne“, rekao je Tusk.

Poljski i europski političar je jednostavno iskrivio izjavu, pretvarajući se da je Putin govorio o zastarjelosti sloboda, pravnom sustavu i ljudskim pravima. Ruski predsjednik nije rekao ništa slično. Rekao je da se neka ideološka doktrina, koja se danas naziva “liberalizmom”, gasi.

Budući da je rasprava postala ozbiljna, bilo bi ispravno najprije odlučiti što je točno taj liberalizam. Tada se može argumentirano raspravljati o tome je li zastario ili nije. Istodobno, građane Rusije prvenstveno zanima što je to “ruski liberalizam”.

Gdje se upoznajemo s točnom definicijom liberalizma, pa čak i ruskog? Možete se, naravno, pozvati na različite rječnike znanstvene prirode, gdje će ovaj pojam, kao i svi ostali, imati složenu znanstvenu definiciju.

No, može se tražiti savjet i od osoba čije se mišljenje smatra važnim i značajnim.

Okrenimo se klasicima ruske književnosti i usredotočimo na razumijevanje liberalizma od strane Fjodora Mihajloviča Dostojevskog.

U romanu “Idiot” veliki ruski pisac i mislilac nam otkriva pojam “ruskog liberalizma”. To čini jedan od likova, Jevgenij Radomski. Citirajmo ulomak s riječima ovog književnog lika velikog ruskog pisca.

“…Prvo, što je liberalizam, ako općenito govorimo, ako ne i napad, razuman ili pogrešan, to je drugo pitanje, na postojeći poredak stvari? Nije li to točno? No, moje mišljenje je da ruski liberalizam nije napad na postojeći poredak stvari, već napad na samu bit naših stvari, na same stvari, a ne samo na red, ne na ruske zapovijedi, nego na samu Rusiju.

Moj liberal je otišao toliko daleko da poriče samu Rusiju, to jest, on mrzi i tuče svoju majku. Svaka ruska i u njemu gotovo da budi užitak. On mrzi narodne običaje, rusku povijest,…. sve”, govori Jevgenij Radomski.

Oštre riječi lika Dostojevskog su nestale s današnjih stranica liberalnih publikacija i izjava predstavnika nekih političkih stranaka. Smijeh, pa čak i radost zbog bilo koje “nesretne ruske činjenice”, prisutni su na internetu, doslovno svaki put kad se u Rusiji dogodi nekakva tehnološka katastrofa ili druga prirodna kataklizma.

No, Dostojevski s ovim nije završio svoj opis, a Jevgenij Radomski je rekao nešto zanimljivije o liberalizmu.

“Ako za njega postoji izgovor, to može biti samo da liberal ne razumije što radi i da svoju mržnju prema Rusiji uzima kao najplodonosniji liberalizam.

Ne tako davno, tu mržnju prema Rusiji su neki od naših liberala uzeli su gotovo za istinsku ljubav prema domovini i hvalili se što su stvari vidjeli bolje od drugih. Ali sada su postali iskreniji, pa su čak i riječi “ljubav prema domovini” postale sramotne, cijeli je taj koncept protjeran i eliminiran kao štetan i beznačajan”, nastavlja fiktivni lik iz romana „Idiot“.

Vjerojatno su mnogi primijetili da istoj situaciji svjedočimo i danas, kada se svako oblik patriotizma poistovjećuje s nacionalizmom, često i sa šovinizmom koji graniči s rasizmom i nacifašizmom.

Ali ljubav prema domovini je zapravo patriotizam. Složit ćete se da upravo u liberalnom okruženju, posebice u našem modernom okruženju, “ljubav prema domovini” pokušavaju prikazati kao nešto nepristojno, zastarjelo i nepošteno. Iskrivljujući činjenice, kao spomenuti Donald Tusk, kažu da patriot znači govoriti protiv korupcije, loših službenika, loših cesta, itd., itd. Točno, ali je to samo dio priče.

Kao što vidite, Dostojevski je tu liberalnu neistinu opisao još davne 1867. godine. To jest, otprilike stoljeće prije dolaska modernih liberala na svijet.

Ali točan i jasan opis Dostojevskog o liberalizmu ne završava.

“…Naš liberal nikada neće dopusti nikome da ima svoje vlastito uvjerenje i odmah će proklinjati protivnika, ili čak nešto gore…”, kaže junak romana “Idiot”.

Koliko puta u bilo kojoj raspravi vidimo kako liberalne osobe odmah prelaze na uvrede, psovke i predstavljaju ogledni primjer nevjerojatno totalitarnog zanemarivanja tuđeg mišljenja. Ako netko misli da je to zbog nedostatka odgoja modernih liberala, ne, to je sasvim druga priča. Ako ste liberalni, tako bi se točno trebali i ponašati.

U romanu Dostojevskog postoji jasna i precizna formulacija, praktično rečenica, za ruski liberalizam. Ali nas zanima upravo ruska forma ove ideje.

„…Ja napadam ruski liberalizam i opet ponavljam zašto zapravo tvrdim da ruski liberal nije ruski, jer ruskog  liberala nema“, piše ruski pisac.

Da sumiramo. Prema F. M. Dostojevskom, osoba koja ispovijeda liberalne ideje u Rusiji neizbježno ima sljedeće karakteristike:

1. On uvijek odbacuje suvremeni “red stvari” koji postoji u Rusiji. U isto vrijeme uopće nije važno koji je to “poredak stvari” i bila to monarhija, demokracija i socijalistički sustav. Liberal ništa od toga ne voli.
2. Govoreći o nedostacima Rusije, kojih ima, liberal uvijek poriče samu Rusiju, uskraćujući joj pravo na izvornu egzistenciju. Što znači uskraćivanje prava na postojanje Rusije i ruskog naroda.
3. Što god liberal kaže, on mrzi Rusiju, uvijek se raduje njenim porazima i tragedijama i uvijek traži negativnosti u ruskoj povijesti, odbijajući biti ponosan čak i na očite pobjede i postignuća.
4. Ova oslobođena mržnja prema Rusiji, patološka, jer je neprirodna, je ono što liberali pokušavaju prikazati čak i kao svoju „ljubav prema domovini“ i „brigu za njezin prosperitet“.
5. Za ruskog liberala nema goreg prokletstva od patriotizma, od kojeg svaki oblik u njemu budi sram i koji se ismijava.
6. Ruski liberal, sa svim svojim odgojem i visokim obrazovanjem, ne slaže se s drugačijim stavovima i uvijek je nepomirljiv u odnosu na svaki drugačiji stav. U raspravi je nepristojan, arogantan i smatra dopuštenim prijeći na uvrede i psovke.
7. Ruski liberal uvijek nije ruski liberal, jer su njegove simpatije uvijek usmjerene prema vanjskim protivnicima Rusije. Oni su, a ne njegova domovina, model i standard kojeg treba slijediti. Za njega pravi obrazac ljudskog razvoja nije koncentriran u zemlji u kojoj je rođen, nego odakle dolaze liberalne ideje, koje su mu uvijek važnije i dragocjenije od njegove rodne zemlje.

I pokušati raspravljati s tim, ruskom gospodom, a ne Rusima, uzaludan je posao. No srećom, čak i u takozvanim „autoritarnim demokracijama“ ovi ljudi imaju pravo na političko djelovanje i izlazak na izbore. To što uspiju dobiti jedva jedan ili dva posto glasova na općim izborima ili što na lokalnim izborima ne mogu osvojiti vlast čak ni u svojim tradicionalnim „uporištima“ govori da ruski narodi imaju visoko razvijenu svijest o zajedništvu i nacionalnim interesima, što ih čini imunima na propagandu Alekseja Navalnog, Ilje Jašina i njihovih političkih istomišljenika.

Liberalizam je na umoru – Hoceli i koga sa sobom povući u smrt