Daleko od morskih puteva, tridesetak milja zapadno od otoka Visa, diže se iz dubine i strši stotinjak metara nad morem crna piramida od vulkanskog eruptiva – otok Jabuka.
U vremenu vesla i jedara samo najsmjeliji ribari, kojima je narav podarila strast kušanja granice ljudskih mogućnosti, kušali su zimski okus ove crne vulkanske Jabuke. A jedini koji su u to vrijeme stalno dolazili ovom otoku, izlažući se svjesno velikom riziku stradanja, bili su komiški ribari, sa Komiže na otoku Visu.
Ne, Jabuka nije otok. Jabuka ne prima brodolomce, nema uvale, ne zaklanja barku ni od kojeg vjetra. Jabuka svojim dubokim podmorjem otežava sidrenje. Ne dopušta niti da se za njene glatke stijene, koje more ne grize nego brusi, veže najsitnija brodica.
Otok Jabuka nalazi se oko 70 km udaljen od Komiže u pravcu zapad-sjeverozapad. Za razliku od ostalih vapnenačkih otoka dalmatinske obale, Jabuka, uz Brusnik, jest jedini naš otok građen od eruptivnog stijenja. Magnetit u stijenama uvjetuje skretanje magnetske igle brodica što plove uz otok. Jabuka je u biti 97m visoka strma klisura, na kojoj je iskrcavanje moguće samo na jednom mjestu na jugozapadu otoka, a za niske vode i na sjeveroistoku.
Pristajanje je otežano činjenicom da na pučini i manji vjetar podiže velike valove. Surovim uvjetima života prilagodio se mali broj biljnih i životinjskih vrsta, a posebno su zanimljivi biljni endemi zečine (Centaurea jabukensis, Centaurea crithmifolia) te životinjski endem – crna gušterica Lacerta fiumana pomoensis. Vode oko Jabuke bogato su ribolovno područje. Otok jabuka pripada područjima stroge zaštite prirode.
