Za očeve se često kaže da su pretjerano strogi, a za majke da su pretjerano popustljive. Ali čini se kako mnogi pamte da su više batina dobili od majki nego od očeva?
Danas mi supruga priča svoje neobično zapažanje s jednog portala. Pročitala je tekst o jednom očajnom ocu koji svakodnevno teško radi i mnogo putuje kako bi zaradio novac potreban sinu za drogu. Trudi se na sve načine da pomogne sinu kako bi se otarasio te napasti, ali bez uspjeha. Ovisnost je jača, sin bez droge ne može. Kako sin ne bi napravio još veće probleme, upustio se u krađe, pljačke, možda i ubojstva, otac je odlučio sam mu nabavljati novac za drogu, nadajući se da će se jednog dana ipak naći neko rješenje i da će sina izvesti na pravi put.
E, sada, je li taj način na koji je otac odlučio pomoći sinu u ovom konkretnom slučaju ispravan, to je vrlo teško dokazati. Ako nije, također je teško znati i koji bi način bio najispravniji. Ali komentari ispod teksta su brojni i mnogi komentatori su uvjereni kako je baš njihov način razmišljanja onaj pravi. Inače, mnogi ljudi su skloni vjerovati kako bi neke tuđe probleme oni vrlo lako, brzo, trajno i jednostavno riješili. Dok neki potpuno razumiju oca, smatraju kako on samo čini sve najbolje za svoje dijete, drugi ga osuđuju i smatraju da se nepotrebno iscrpljuje, a sinu samo odmaže.
Ali ono što je u komentarima zapazila moja supruga je da su gotovo svi muški komentatori osuđivali oca, a gotovo sve komentatorke imale razumijevanje za njegovo ponašanje. I ona se pita zašto je to tako? Vide li očevi i majke stvarno različito ovaj, i mnoge druge probleme? Ili misle slično, a govore različito? Ako je tako, zbog čega je tako?
Odgovori na ova pitanja teško bi se mogli dati odoka. Trebalo bi sve dobro proučiti, s različitih aspekata, tu bi trebali biti uključeni stručnjaci raznih profila kako bi se našli kako-tako odgovarajući odgovori. Ali i bez svega toga je jasno da su djetetu potrebni i otac i majka. Oni svojim pristupima, koji se nekada razlikuju manje ili više, čine jednu cjelinu koja tek kao takva ima svoju pravu ulogu. Nedostatak bilo koje od ove dvije komponente je nešto što osiromašuje dijete i što ostavlja određene posljedice u životu.
Kada bih se pokušao matematički izraziti i reći da otac vrijedi jedan poen, a majka jedan, u mojoj matematici zbroj ove dvije jedinice bi bio – tri.
Za mene je odgovor lagan i jasan – sin koji se drogira je spomenik promašenom roditeljskom odgoju i grešci koja se vuče još od njegovog rođenja. (ljutili se na mene ili ne) Zašto otac i dalje griješi (?) ( jer kupovati sinu drogu je naopako i nakaradno), a griješi zato što u životu nije učio ni išta naučio. Dijete se počinje odgajati već nakon prvog gutljaja majčinog mlijeka i treba uvijek imati na umu da je dijete neispisana ploča, pa ono što na njoj ispišete, to će tom djetetu tj. budućem čovjeku biti “nit vodilja”. Obzirom da se dijete rodi bez ikakvog znanja, roditelji mu znanje moraju (složno!) usaditi, a tu spada i odgoj tj. pravila ponašanja koja se mogu (grubo) usporediti sa učenjem kućnih ljubimaca prihvatljivom ponašanju u zajedničkom prostoru (što bi kod djece trebalo biti daleko lakše)… ” Kada bih se pokušao matematički izraziti i reći da otac… Čitaj više »
Siguran sam, da navedeni otac radi ono sto misli da je najbolje. Da li je u pravu, to je druga prica. Ima poslovica, nemoj procjenjivati tudja djela, dok ne provedes dan u njegovim cipelama.
Ponudit ću drugi primjer: otac i brat vezali ovisnika za krevet…i počelo odvikavanje. Bilo – uspješno. (Dugave, Zagreb).
Uuuuuu…droga….ne dao Bog nikome, to uništava porodicu kao žižak žito,pojede srce a ljušturu ne dira.
Elem…..svaka čast ocu, negdje je propustio trenutak da sinu na vrijeme pomogne savjetom ili djelom ali šta čovek da uradi;nosi svoj krst hrabro, moguće da je ovo najbolje moguće rješenje jer odreći se svoga djeteta ne može čovjek.
Ne slažem se s onim dijelom komentatora koji tvrde da je rješenje problema vidljivo i jasno. Pogotovo ako nemate vlastitu djecu. Ja sam sa svojim djetetom imao puno problema. Ti problemi nisu bili tako drastični, ali mi je to bilo dovoljno. Ovaj otac ne zna više što će. A ko zna što je sve pokušao prije. Za sve one koji misle da znaju toplo preporučam knjigu Christiane F. “Mi djeca s kolodvora Zo”. Možda Vam tada ti problemi postanu malo bliži. Usput čestitka svim roditeljima koji su svoju djecu izveli na pravi put. Slažem se i s komentarom u kojem stoji da sve potječe od obitelji.
“Prije braka imao sam šest teorija o odgoju djece. Sada imam šestero djece i nijednu teoriju.” Earl of Rochester
Nemoguće je staviti se u kožu tog oca. Niti znati što bismo mi napravili na njegovom mjestu.