Ne znam kako se toga već neko do sada nije dosjetio, kako se dozvoljava da takav pjevački potencijal ostane neiskorišten, a mogli bismo svi od njega imati velike koristi, posebno pjevači?
Znamo kako su Tri tenora bili kraljevi na svim svjetskim scenama, kako su ih svuda rado dočekivali i kako su, zbog toga, imali veliki utjecaj i izvan muzičkih voda. Nije to šala, umjetnost nekada može učiniti čuda.
I mi imamo tri zlatna grla. Hoću reći, glasa, tri glasa koji na izborima, i ovako razjedinjeni, donose na milijune glasova, a možemo samo zamisliti koliko bi osvojili udruženi. Kao koalicija, bili bi nepobjedivi.
Svima je već jasno o kojim pjevačima i o kom potencijalu se radi – On iz jedne, pa On iz druge i Ona iz treće države su se već dokazali kao nenadmašni s mikrofonom u rukama. Pjevali su velikim državnicima, pred publikom o kakvoj obični pjevači samo sanjati mogu, pred masom koja je pratila direktne nastupe pred kojom bi mnogima od treme pukao glas. Ali ovi pjevači su pjevali tako opušteno kao da su se rodili s mikrofonom i pred milijunskim auditorijem. Pred njihovim umjetničkim nastupima nestajala su neprijateljstva. Tužni su postajali veseli, nesretni sretni. Maleni su se osjećali velikima.
A sad zamislimo koja bi to snaga bila da se ovi pjevači ujedine. Da naprave trio DaDoKo, pa da zapjevaju iz sve snage! Bilo koju pjesmu da pjevaju, ona bi postala hit. Mogla bi to biti pjesma Ja u klin, ti u ploču. Ili ona već provjerena Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine. Ili U boj, ili neka pobožna, sve zavisi u kojoj prigodi se nastupa i na kom mjestu; je li do izbora dan ili mjesec; pjeva li se ovdje ili ondje i tako dalje. Repertoar bi se znatno proširio kad bi se udružili i našla bi se poneka pjesma za svaku dušicu. Ali uvijek bi narod pao u trans i bilo bi ga puno lakše voditi. Bili bi svi složni, a sloga kuću gradi.
Eto, predlažem da ova tri velikana pjevačke umjetnosti udruže svoje umilne glasovne sposobnosti i da napokon i mi imamo nešto svjetsko. Ako ne Tri tenora, neka budu Tri terora, samo neka se vinu u sam svjetski vrh, a i mi zajedno s njima.
Šjor Ivo
Mislim da su oni već udruženi i to ne samo trio, tu je kvartet a možda bude i kvintet, ali uloge za konačni izlazak na scenu su već podijeljene i mogle bi izgledati ovako:- DaDoMiŠko će biti klaunovi koji će zabavljati publiku i ometati druge klaunove da se ne približe sceni, dok ne dođe vrijeme da Ko, zakorači na scenu i otpjeva “bis” smantanoj publici…
Iz Ministarstva znanosti, u Ministarstvo vanjskih poslova, 1993. g. prešli su mladi i perspektivni Andro Krstulović Opara i Kolinda Grabar Kitarović. Doduše ona je htjela uzet’ pušku u ruke, al’ joj nisu dali. Nikad se neće otkrit’ tko je taj što joj nije dao……
Opara je postao šef Sanaderova kabineta, a Kolinda Grabar-Kitarović zamjenica. Ona je imala svoj ured, a odmah do nje, u istoj prostoriji su sjedili Krstulović Opara, Andrej Plenković, Gordan Jandroković i Zoran Milanović.
P.S.
Tolika koncentracija pameti, u malom prostoru, dovela je do ekspanzije, što je, poznato iz fizike kao Pretis lonac, i posljedično oštećenja fasade zgrade ministarstva.
Čačićev Coning je svojevremeno dobio posao obnove. Po dobrom narodnom običaju, tu je neko nekoga……., pa je sve završilo na sudu, a sve nakon toga je standardna hrvatska pravosudna sapunica pojeo vuk magarca, čiju evoluciju gledamo u jučer, danas, sutra……
Ako se i sva medijska sila upregne u reklamiranje nekog, nema garancije da će uspjeti. Reklama, PR, agitprop – sve je to bitno i bez toga ne ide, ali nije presudno. S druge strane se nalazi kupac. Neće Ariel, nego baš Faks Helizim (znamo odmah da je antieuropejac i zadrti desničar). Neće Milku, nego Dorinu (ovaj je centrist). Neće Coca Colu, nego Pipi (ovaj je torcidaš). Neće Heineken, nego Žuju (ovaj je hadezeovac). Bez kupca nema proizvodnje. Ma ima, ali kratko traje i zove se Eno, vidiš, onaj tamo, on ti je propao (usput je na listi poreznih dužnika). Nije istina! Najprije dolazi proizvodnja, tek onda prodaja, reklama (ovi su iz Uljanika). Što ima veze u kojoj si stranci, bitno je da plaća – čuh jutros na kraju konverzacije koja je tekla ovako: Bi li za mene bilo kakvog posla u Općini? Donačelnik Općine: A..a. Ja: Ti pitaš za posao,… Čitaj više »
Gosp. Kobaš Nisam protiv da se piše i objavljuje sve ono što Vi ili redakcija prosudite da bi moglo biti interesantno čitateljima. Ali moje je mišljenje da su ovakvi tekstovi namjenjeni samo i izričito u svrhu lokalno medijske propagande. Ma nemojte molim Vas prosipati maglu da dotični likovi mogu nešto bitno promijeniti u kroatistanu. Ova zemlja treba duboku katarzu, počevši od hr, sabora, sutstva, represivnog aparata, zdravstva i da ne nabrajam još. 30 god. neviđene pljačke, prodaje državnog srebra, bijeg najboljih mladih stručnjaka i što je najgore od svega uništene nadolazeče mlade generacije bez perspektive. Pa di češ večeg zla???!!! I kako da sad to popravi jedan “tenor” koji nema nikakvih ustavnih ovlasti bez da to prođe saborsku proceduru. Funkciju predsjednika treba ukinuti ili mu dati ovlasti. Pa koji strašni novac je potroši u 5 godina. Evo prijedlog. RASPITAJTE SE i napišite koliko nas košta croatistan precjednik u 5 god??… Čitaj više »
Ja sam siguran da bi Ivo Kobaš kao pravi Bosanac i veliki ljubitelj sevdalinki,kad bi mogao,za svoja tri tenora izabrao Safeta Isovića, Mehu Puzića i Himzu Polovinu .Jel tako Ivo ?