Crni oblaci nove recesije u SAD-u i trgovinski rat s Kinom

Najnovije izvješće o stanju američkog gospodarstva, kojeg je 23. kolovoza objavio IHS na Markit, bilo je toliko “vruće” da njegovo slanje medijima bilo zabranjeno sve do 22. kolovoza u 13:45.

PMI je indeks poslovne aktivnosti, ili “indeks kupovine menadžera”. To je najvažniji pokazatelj stanja gospodarstva, jer su upravo menadžeri nabave prvi koji primaju primarne informacije o stanju u svojim tvrtkama.

Indeks uzima u obzir informacije o pet različitih pokazatelja: nove narudžbe, proizvodnja, zaposlenost, vrijeme isporuke zaliha i količina kupovine.

Unatoč glasnim uvjeravanjima Trumpa i njegovih ekonomskih savjetnika da je s američkom ekonomijom sve u redu, kako nema recesije i burze čekaju da se oživi trend rasta, realnost je upravo suprotna.

Indeks poslovnih aktivnosti neprekidno i kontinuirano pada od ožujka, padajući s već ne tako visoke ocjene od 55,3. A sada je u novom izvješću navedeno da je prekoračio “donju psihološku granicu” od 50 bodova i da je 22. kolovoza iznosio 49,9.

Ovo je najgora brojka u deset godina, navodi IHS Markit. Prema svim ekonomskim teorijama i udžbenicima, ovo je ovo jasan znak recesije i medvjeđih trendova na burzi.

Ponovimo još jednom: indeks poslovnih aktivnosti je pao na razinu kakva je u Americi zabilježena u jeku krize 2009. godine.

Idemo dalje. Sljedeći podaci iz istog izvješća navode kako je stopa otvaranja novih radnih mjesta najsporija od veljače 2010. Indeks povjerenja poduzetnika pao je na najmanju razinu otkad se počeo mjeriti u srpnju 2012. godine.

Broj novootvorenih poduzeća također je pao na razinu iz listopada 2009. godine. Poslovna očekivanja u sektoru usluga također su dosegla povijesni pad iz 2009. godine.

Broj novih narudžbi najoštrije je pao u posljednjih deset godina. Zabilježen je i najsnažniji pad izvoza od kolovoza 2009. godine.

Zalihe gotovih proizvoda u skladištima pale su na najnižu razinu od 2014. godine.

Također, većina korporacija se, umjesto očekivanog gospodarskog rasta, suočila s padom potražnje. Također se ukidaju mnogi investicijski programi i planovi za zapošljavanje novih zaposlenika.

Ovdje treba dodati podatke o američkoj ekonomiji iz prethodnih objava, koji se ne podudaraju sa službenim priopćenjima Bijele kuće, posebice oni koji se odnose na trgovinski rat s Kinom.

Osim toga, dokazan je pad teretnog prometa, kao i pad potrošnje električne energije i brz rast hipotekarnih kredita, ali ne samo njih, već i drugih oblika zaduživanja.

Realni sektor američke ekonomije je već u punom jeku krize. Burze još uvijek ne reagiraju ispravno, ali samo zato što su se odavno odvojile od stvarnosti ili su očigledno nesposobne da prepoznaju ove trendove.

Uskoro će u Americi izbiti kriza punom snagom. I što jače američko vodstvo bude zatvaralo oči i nastavljalo ponavljati mantru „Sve je divno! Ne vidim krizu u našoj kući!”, posljedice će za SAD biti još bolnije.

No, što rade Donald Trump i njegovi savjetnici? Spas traže u ratu s Kinom, što je očito najgora odluka ove uprave. Po američki narod, naravno.

Između akcija i reakcija, poteza i kontra poteza koji traju 17 mjeseci, Kina je ovih dana odgovorila Sjedinjenim Državama novim carinama. Zbog američkih carina koje će pogoditi 300 milijardi robe proizvedene u Kini, Peking će uvesti dodatne carine na 75 milijardi dolara robe koja se uvozi iz Washingtona. To je bio odgovor Xi Jinpinga  Donaldu Trumpu. Odluku je službeno je priopćilo Vijeće Državne komisije za carinske tarife NR Kine. Stope će varirati između 5% i 10%, ovisno o robi, a stupit će na snagu u dvije različite faze, jedne 1. rujna, a druge 15. prosinca.

Kineski državni list Global Times je objasnio da je “nametanje carina nužan odgovor na jednostranost i trgovinski protekcionizam Sjedinjenih Država”. Novine zatim naglašavaju da rješenje sukoba mora doći “na temelju međusobnog poštovanja, jednakosti i pouzdanosti u riječima i postupcima”. Ovaj put izgleda prilična uzbrdica.

Savršena oluja

Gledajući stvarne ekonomske pokazatelje američke ekonomije, kineske carine su pokrenule savršenu oluju. Cijena nafte u je nakon najave Kine naglo pala i američka laka WTI nafta se prodavala za 53,74 dolara po barelu. Brent je pao za 1,36 dolara i tog se dana prodavao za 58,56 dolara. Tržište je, uglavnom, vrlo loše reagiralo na novo poglavlje trgovinskog rata između Washingtona i Pekinga, prije svega zbog razdoblja u kojem se nazire recesija u Sjedinjenim Državama, ali i hipotetske globalne recesije.

Kao da to nije bilo dovoljno, trenutno se kinesko-američki trgovinski sporazum čini još daljim, iako se činilo da su stranke spremne nastaviti pregovore.

Mjere Pekinga i Washingtona o obrani od nepoželjnih učinaka

Kina je održala svoju riječ. Kineska vlada najavila je reakciju na potez SAD-a i ta je reakcija stigla na vrijeme. Početkom kolovoza Trump je najavio da će od rujna Sjedinjene Države uvesti carine od 10% na 300 milijardi dolara kineskih proizvoda, pored onih koje su već aktivne od svibnja.

Točno je da je Bijela kuća suspendirala ili odgodila neke od carina, što je učinjeno na zahtjev američkih korporacija. Osim toga, Trump je ovim „popuštanjem“ htio spriječiti da posljedice carinskog rata tijekom božićnog razdoblja pogode američke obitelji i da unutarnja potrošnja da poticaj američkom gospodarstvu. No, kako u svom opširnom izvješću pojašnjava IHS Markit, to se nije dogodilo.

„Azijski zmaj“ je sve pratio, upozoravao i na kraju reagirao. Čak i Kinezi s izvjesnim intenzitetom počinju osjećati težinu ratnih obaveza i zbog toga se i Peking odlučio provesti mjere ublažavanja posljedica sukoba s Washingtonom.

Kako bi potaknula domaću potrošnju i očuvala razinu izvoza, Kina je povećala minimalne mjesečne plaće, čiji se iznos utvrđuje na lokalnoj razini. U glavnom gradu Pekingu je minimalna mjesečna plaća povećana na 2200 juana. Naravno, mnoge mjere koje Kina provodi na svom nacionalnom teritoriju nisu ni objavljene, iako se sve može sažeti na poticanje domaće potražnje, favoriziranje izvoza, čak i namjernim slabljenjem juana, te diversifikaciju uvoza onih proizvoda koje Kina ne može proizvesti i sklapanje novih ugovora koji isključuju američke dobavljače.

Neobjašnjivo, zato što su prve nametnule carine na kinesku robu vrijednu 300 milijardi dolara, SAD su pokazale drastičnu promjenu raspoloženja zbog kontranapada Kine. Budući da je protumjera uobičajena praksa u carinskim ratovima, američki nasilnički stav djeluje posebno smiješno.

Takav potez američke strane pokazuje sve aroganciju i narcisoidnost Bijele kuće. SAD su bile te koje su iz hira ili uvjerenja da mogu zaraditi na štetu Kine pokreće brutalni trgovinski rat. Ali nakon što su poduzele konkretne mjere, morale su se pripremiti za protuudar. No, čini se da američka strana takve udare nije u stanju podnijeti. Očito je Trump hitno treba ekonomskog savjetnika s kojim će preispitati pravila trgovinskog rata.

Kinezi otvoreno poručuju kako američku stranu moraju naučiti što je zdrav razum u bilo kojem trgovinskim ratu. Takav je sukob ekstremno kockanje koje samo može dovesti do gubitaka. U trgovinskom ratu je beskorisno ljutiti se. Peking tvrdi kako u trgovinskom ratu nijedna strana ne može pobijediti. Kad SAD navode koristi koje trgovinski rat može donijeti američkom gospodarstvu i financijama, cijeli svijet im se smije, jer sve govori da otvoreno lažu. Uključujući američke izvore, čak i one službene.

Washington je odlučio nametnuti na sve kineske proizvode koji se izvoze u SAD. U kockarskom žargonu, već je odigrao svoje najjače karte, a posljednjeg je aduta odigrao vođen emocijama. Očigledno da SAD ne mogu prihvatiti stvarnost u kojoj je Kina i dalje čvrsta i nepokolebljiva, čak i nakon maksimalnog američkog pritiska.

SAD su previše samouvjerene, što bi bila vrlina kada bi ta samouvjerenost bila opravdana. Ali su za neprijatelja izabrali Kinu, drugo najveće svjetsko gospodarstvo, čija je tržišna veličina blizu američkog. Iako je Kina primarni cilj, Washington je „Azijskog diva“ odabrao za protivnika kako bi resetirao globalna trgovinska pravila. Ovo je ozbiljna strateška greška. Trenutna američka administracija kao da ne razumije kako u modernim međunarodnim odnosima primijeniti snagu. Smatra da maksimalni pritisak nije samo način za postizanje nerazumnih ciljeva, već i prečac do tih ciljeva.

Ali stvarnost je da se najveći pritisak Sjedinjenih Država suočava sa zastojima u raznim smjerovima. Posljednjih godina su SAD uzburkale stvari u diplomaciji, a da nisu postigle gotovo ništa.

Kina i SAD su dvije najveće svjetske ekonomije. Ukupna ekonomska snaga mjerena u nominalnom bruto domaćem proizvodu je jača od one koju ima Kine. SAD se možda dobro bore u “trgovinskom Blitzkriegu”, ali kada je u pitanju dugotrajni trgovinski rat, kinesko društvo ima očite prednosti kada se treba nositi s problemima uzrokovanim trgovinskim ratom.

Američka strana sve više osjeća teret zbog predstojećih izbora i zabrinutosti zbog najavljene ekonomske recesije.  Trumpova uprava se suočava s teškim izazovima.

Kineska strategija je prilično jednostavna. Peking nije voljan voditi trgovinske ratove, ali kineski nacionalni suverenitet i prava na razvoj prisiljavaju kineske vlasti na sve kontra akcije.

SAD su se izgubile u izračunu dobitaka i gubitaka, dok Kina slijedi kurs recipročnih odgovora. Eskalirani trgovinski rat zasigurno će dovesti do još većih gubitaka, ali je kineskom društvu već postalo jasno da će ovo sučeljavanje odrediti budućnost zemlje, stoga su Kinezi voljni i sposobni podnijeti ove gubitke.

Kao odgovor na nove američke carine, Kina je bila dužna poduzeti daljnje korake. Kad se američke prijetnje transformiraju u praktične akcije, novi protunapadi Kine nikada neće izostati. To bi Donald Trump, nad čijom su se ekonomijom nadvili crni oblaci nove recesije, ipak trebao razumjeti.

IHS Markit Economics