Svijet bez Trumpa – Posljedice mogućeg opoziva u SAD-u

“Povijest se uvijek ponavlja dva puta. Prvi put kao tragedija, drugi kao farsa”, poznata je izreka Karla Marxa koja se pogrešno pripisuje Hegelu, ali to nije ni važno.

U slučaju američkog predsjednika Donalda Trumpa su pogriješili i povijest se ponavlja obrnutim redoslijedom. Prvo s mogućim opozivom s farsom s “ruskim uplitanjem u američke izbore”, a tek onda se ponavlja u obliku potencijalne tragedije. Tragedije za Ameriku i cijeli svijet.

Ostavimo po strani sve detalje američko-ukrajinskog skandala sa Zelenskim, Trumpom, Bidenom starijim, Bidenom mlađim i tako dalje. Zamislimo da proces opoziva, kojeg su pokrenuli demokrati, ostvari svoj cilj i da, ne stigavši na sljedeće predsjedničke izbore, Donald Trump osramoćen napusti svoje mjesto u i izgubi šansu za reizbor. Kakve će biti Sjedinjene Države i cijeli planet u ovom slučaju?

Za početak samo činjenice, čak iako pomalo u suprotnosti s deklariranom slikom. Trump je prilično oprezan pragmatičar u vanjskoj politici, nije sklon ratovanju i desnici. Možda će uplašiti Kim Jong-una s nosačima zrakoplova, ali neće izdati naredbu za napad na Sjevernu Koreju. U Siriji, Ukrajini, Afganistanu i Venezueli, Trump se ponašao više opreznije nego agresivno. Za to je bio znatno kritiziran od svojih protivnika koji su navikli da SAD redovito nekoga treba „lansirati u kameno doba”.

U ekonomskoj sferi Trump se opet tvrdoglavo držao svog kursa prijenosa ili povratka proizvodnje u Sjedinjene Države, protekcionizma i tako dalje. Na kraju, Trump, iako se nije pokazao kao grozni rasista, mrzitelj žena i homofob, kako je prikazan u izbornoj propagandi, ipak je malo skratio fitilj „manjinske revolucije“ i to jednostavno činjenicom da je prestao sponzorirati i aktivno dijeliti administrativne resurse tim skupinama i nevladinim udrugama. Rekao im je: “Nisam protiv vas, ali učinite to sami.”

Treba li objašnjavati da su sve te činjenice ozbiljni uznemirile podivljale Trumpove protivnike iz cijelog političkog spektra? A sada pretpostavimo da nema Trumpa. Što uopće imamo na dnevnom redu? Pa, naravno, riješiti se “trumpizma”.

Teško je reći hoće li Sjedinjene Države sazvati nešto kao antistaljinistički „XX kongres KP Sovjetskog Saveza“ zbog tako visokog cilja ili će se ograničiti na manje upadljive geste, ali trebali bismo očekivati zaokret za 180 stupnjeva u svim gore navedenim smjerovima.

Na primjer, u situaciji s iranskim udarom na Saudijsku Arabiju, prema verziji Washingtona, projektili bi sada vjerojatno već bili u zraku. Neokonzervativni jastrebovi bi imali „casus belli“ kakav gotovo da nisu imali od 11. rujna 2001. Donald Trump se ograničio na slanje još nekoliko tisuća vojnika u Perzijski zaljev kako bi nadzirali saudijsku protuzračnu obranu.  Nije započeo rat ni nakon “iranskih napada” na tankere. Jednom riječju, ponaša se, s gledišta demokrata, neprihvatljivo meko, ne bori se s “Osovinom zla”, ne širi demokraciju po svijetu, zbog čega pada prestiž Sjedinjenim Državama na koje svi moraju gledati kao na blistavi grad na brdu s budnim bojevim glavama.

Demokrati bi također rekli nešto o tome kako Ameriku ponovo učiniti velikom. Prije svega, da bi dokazali vlastitu pravnu sposobnost i radi podizanja prestiža svjetskog hegemona, nova demokratska vlada udarila bi Iran. Moguće je da bi i pobijedili, ako se nitko ne umiješa, ali koliko brzo i po cijenu kojih gubitaka i geopolitičkih šokova? To samo Bog zna.

Postoji toliko mogućih scenarija da za popis svih njih jednostavno nema dovoljno prostora. Jasno je samo da bi Iran tada bio dodan razorenom istoku, uz Siriju, Irak, Jemen i Afganistan. To bi uzrokovalo nove milijunske tokove izbjeglica u Europu, porast terorizma, moguće čak i u Sjedinjenim Državama i tako dalje.

U ekonomskoj sferi, demokrati, ako i nisu protekcionistički izolacionisti, onda su dosljedni globalisti i zaustavit će povratak produktivnih snaga u Sjedinjene Države i nastavili bi njihovo preseljenje u zemlje Trećeg svijeta, uglavnom u Aziju.

Ali budući da Azija sada “nije ista”, jer za učinkovito poslovanje prije svega treba uništiti Kinu i vratiti je u vrijeme kada je bila “svjetska tvornica”, ali isključivo porobljavanjem i po povoljnim uvjetima za Ameriku.

To će izazvati još jedan krug sukoba Washingtona i Pekinga, a očito je da neće najbolji način utjecati na stabilnost i perspektive globalne ekonomije. Drugim riječima, ovdje će demokrati nastaviti Trumpovu liniju borbe s Kinom, ali s drugačijom svrhom i sredstvima.

Konačno, unutar samih Sjedinjenih Država će se „borba za multikulturalizam“ intenzivirati velikom brzinom. To znači agresivnu promociju feminizma, rodne raznolikosti, pozitivne diskriminacije etničkih i svih drugih manjina, a zaboravit će pokušati ograničiti broj migranata, jer je to grozna i nepristojna primisao.

Stvar je u tome što su ti vektori u kontradikciji jedni s drugima. Naime, nastala bi situacija u kojoj bi se broj svih vrsta rodova, ali paralelno s brojem prilično tradicionalnih, pa čak i kriminalno netolerantnih migranata iz Azije, Afrike i Latinske Amerike. Stoga bi morao postojati “bijeli policajac” koji bi budno motrio da novopridošli „Latinosi“ i muslimani iz Afganistana šakama i noževima ne povrijede nečiji „gay ponos“.

Ali taj isti “bijeli policajac” bit će jako uznemiren činjenicom da je Trump, za kojeg je glasao, arogantno uklonjen iz predsjedničkog ureda i malo je vjerojatno da će velikim entuzijazmom rješavati zbrke nove vlade.

Zajedno s njim će se jako uznemiriti velika “bijela manjina”, koja odavno nije većina u Sjedinjenim Državama, koja ne voli gejeve, ni Latinose, ni demokrate, već voli vatreno oružje, paravojske i sanja „Drugu Konfederaciju“. Prijetnja pravog građanskog rata bliža je nego ikad, a vlada neće imati toliko lojalnog represivnog aparata da je suzbije.

Jednom riječju, čak i ako se odigra samo jedan od ovih negativnih scenarija, Amerika će već imati problema. A što ako se dogode sva tri ili ako negativnih scenarija bude još više? Uostalom, svijet se danas ionako kreće kroz minsko polje i do neke mine će sigurno doći. Uz sve negativno u Trumpovom predsjedništvu, možda je bolje da „zlog rasista“ i „arogantnog konzervativca“ ipak ostave na miru? Konačno, razlog za opoziv je smiješan, jer u transkriptu stoji kako je tražio od ukrajinskog predsjednika da ranije prikupljene dokaze o mogućim kriminalnim aktivnostima obitelji Biden proslijedi američkom pravosuđu. Zašto demokrati u time vide problem?