Igre bez granica – Iran najavio puštanje uhićene ruske novinarke, a onda se „predomislio“

Slučaj ruske novinarke koju su pripadnici Iranske revolucionarne garde uhitili u hotelu u Teheranu i optužili da radi za izraelski Mossad je vrlo zanimljiv. Ipak, riječ je o državljanki Ruske Federacije koja je po profesiji novinarka, iako žestoki kritičar Kremlja. U ovakvim slučajevima nikada ne znamo kakav tajni sporazum mogu donijeti dvije vlade. U prošlom tekstu smo objasnili razloge uhićenja i što se točno dogodilo, a danas ćemo pokušati razumjeti što se događa s Julijom Juzik.

Unatoč jučerašnjim izjavama iranskog ministarstva vanjskih poslova i veleposlanika Islamske Republike u Moskvi da će ruska novinarka Julija Juzik, pritvorena u Teheranu, biti puštena, situacija se promijenila u jednom danu.

Samo dan poslije je rusko veleposlanstvo u Iranu objavilo da do sada nije planirano puštanje novinarke Juzik, pozivajući se na stav iranskog ministarstva vanjskih poslova. Ovakav stav Irana, a posebno stav iranskog veleposlanika u ruskom ministarstvu vanjskih poslova i umiješanosti ruske ambasade u slučaj Juzik, ukazuje da su Iranci sigurni da imaju dovoljno dokaza da je optuže za špijuniranje za Izrael i Moskva se ne želi miješati u unutarnje poslove Islamske Republike.

Naravno, nikada nećemo saznati je li to bija zajednička operacija ruskih i iranskih tajnih službi, ili nekih njihovih dijelova, jer se Rusija ovim riješila izdanka pete kolone u zemlji za čije bi pritvaranje u Rusiji Zapad digao ogromnu buku i vjerojatno  uveo još jedan krug sankcija Ruskoj Federaciji. Ovako je loptica prebačena na iransku stranu i Rusija se može pravdati kako je nemoćna pred čvrstim dokazima koje posjeduje iransko tužiteljstvo.

Zaslužuje li Julija Juzik ovakav tretman od „majke Rusije“? Ne znamo, alo ono što znamo su njezini članci na blogu Yuozik Live Journal, koji je aktivan od 2013. Osim što je simpatizirala čečenske teroriste, a prvi članak je posvećen puštanju Mihaila Hodorkovskog na slobodu iste godine.

„Najbolja i glavna politička vijest ove godine, ali ne u godinu dana, već posljednjih godina – on je pušten.

Nije izašao baš tako, odjednom se “ugurao” u molbu za pomilovanje. Dakle, on zna nešto što ćemo uskoro saznati. Zdravlje, strpljenje i, što je najvažnije, strpljenje i mudrost“, napisala je Juzik na dan puštanja Hodorkovskog iz zatvora, a da kasnije nismo saznali ništa.

Onda imamo članak posvećen „ruskom stadu“ i jedinom svijetlom primjeru „borbe za demokraciju“, Alekseju Navalnom.

„Najnoviji događaji i prizori, marševi i televizijski prijenosi, bude trajni osjećaj gađenja i mučnine. Ništa stvarno, svi pjesnici sviraju note, farsa u Dumi i na trgovima. Jedino Navalni evocira jedinu ljudsku emociju u ovoj cirkuskoj areni. Kad je u prosincu poveo gomilu ljudi na Lubjanku, to je po mračnom zimskom zraku  mirisalo na Libiju, a kao normalnu osobu, to me izobličilo. Kaos, nasilje, bijesna rulja – to nije moj element. Ali Navalni je među zombijima ruske politike tada bio gotovo jedina živa osoba. Bijes mu je bio stvaran. I ambicije su mu bile stvarne. Ali razbili su čovjeka, progutali sjenu Gongadzea, ponudili mu nešto, možda ga pritisnuli u kut i od tada ga utapaju na suptilan način. Na svim narednim sastancima od prosinca on izgleda kao druga osoba. U veljači je došlo do posljednjeg izljeva gorčine poraza i očaja. Pogledajte samo ovu fotografiju, je li to zaista vođa oporbe? Ne, to je izgubljena osoba. Slomljeni čovjek. Najstrašnije za njegov ugled je bilo kada je bio prisiljen ili glupo glumiti u filmu držeći se za ruke s princezom Sobčak. Tada su se prevarili u „građaninu pjesniku“.

Na posljednjem „Maršu limuna“ nekako se umorno ponudio da ide na skupove kao na posao, shvativši da je to truli čovjek, a ljudi će mu vjerovati sve manje, jer kako ići tamo s balonima i sudjelovati u diskreditiranoj ludnici moći? Ne puštaju ga ni na ekranu, jer je još mlad, ali karizmatičan u pozadini drugih, jer u njemu još uvijek nisu u potpunosti ubili životnu energiju. A ljudi, iako stado, to mogu osjetiti na instinktivnoj razini. Gdje je pravi osjećaj, život, a gdje su uredski pjesnici, mrtvi, ukrašeni šminkom i ne govore svoje riječi. Što reći ovdje? Ne poznajete zaljev, onda ne ulazite u vodu. Ali ustao si, onda idi. Ako se bojite, nemojte to učiniti. Ali nemojte se bojati. Kompromisi su, naravno, potrebni i možda će se nešto dogoditi Navalnom, ali on sigurno neće uspjeti stati na čelo narodnog bijesa i “spasiti Rusiju”, kako je želio časopis Time. Bitka s Putinom nije uspjela. Mlada je i boji se za djecu, tako Aleksej sada igra po vlastitim pravilima, a to je tako poučna priča. Ovdje imate bitku intelekata, mladosti i iskustva.

Ako imate karte, razmislite o gubitku. Prekasno je za razmišljati o manevrima. Ali za rusko stado je to šteta, jer sad, nesvjesno svog stanja, ide na klanje“, napisala je borbena Julija Juzik 2012. godine, koja je tada sanjala i zagovarala „Ruski Maidan“, sa svim što slijedi, napadima na policiju, neizbježnim snajperistima i na kraju s  upadima u vladine zgrade. No, ništa od toga i sada o tome može sanjati u tamu ćelije pritvora Iranske revolucionarne garde, koja vjerojatno nije ni približno udobna onima koje na raspolaganju ima FSB u Moskvi.

Podsjetimo na još jedan izljev „patriotizma“ gospođice Juzik.

„Nisam vidjela ništa gadnije i vulgarnije posljednjih mjeseci revolucija. Na ovoj fotografiji je kvintesencija vulgarnosti i zlostavljanja svih koji su tako žarko željeli promjene i vjerovali su ovim kupljenim klaunima. Obuhvaća razdoblje u kojem su zamalo ubili život i sadašnjost. Nakaze, mafijaši i korumpirane djevojke oteli su revolucionarnu zastavu. Pa čak i u tom slučaju, nitko nam ne može uskratiti pravo na poštene vođe i da se zaštitimo. Ali bili smo uskraćeni čak i za to. Na ovoj fotografiji je agent Kremlja, uveden u oporbu, koji pokazuje ljubav s revolucionarom. Radnja se odvija na vjenčanju sina starog čekićara Gudkova, kojeg se može vidjeti u crnim mafijaškim naočalama i s ogromnom ikoni u ruci.  Cinizam leži i u činjenici da čak i u opoziciji, „dalekovidnoj“, kako se nadaju, jedu svoju djecu. Posvuda, od banaka, naftnih korporacija, biznisa i politike, oni guraju svoje raščupane klince ispupčenih usana i praznih besmislenih očiju. I to sve, kao što i treba biti u normalnim diktaturama zemalja Trećeg svijeta. Momci poziraju za kremaljsko izdanje Life Newsa, koje se zauzvrat pretvara u paparazze i provode svojevrsno “tajno snimanje vjenčanja oporbe”. Ne smeta im što njuškaju u kameru Kremlja.

Sve naslovnice novina, TV i internet, svugdje gdje treperi ovaj prizor, umjesto otpora nudi surogat. Unatoč znatiželjnom pogledu, Sobčak se nije mogla cijelu večer odvojiti od svog ljubavnika, prekrivajući ga poljupcima. Ništa, Hodorkovski će izaći, a svi ti pokvareni pederi koji su nas odlučili pojebati, odnijet će val. Nijedan od njih neće biti zaboravljen. Svi će biti jebeni.

On će doći, doći će sadašnjost“, napisala je Julija Juzik dok je Mihail Hodorkovski bio u zatvoru, istrčavši se malo, koristeći u svom emotivnom govoru, za ruske liberale i sljedbenike Hodorkovskog ne baš „politički korektnu“ riječ „peder“. Možda je to značilo da je tada u njoj još uvijek bilo ostataka ruskog duha, koji ovu ni po čemu pogrdnu riječ koristi za opis karakterne osobine, a ne za definiciju nečijih seksualnih sklonosti.

No, to je manje važno. Takvih i sličnih materijala je na blogu, ali i radovima za druge prozapadne medije, bezbroj.

Ranije, ali i kako je vrijeme odmicalo, Julija Juzik je postajala sve radikalnija i zašto se čuditi ako je u nekoj od shema zaista radila za Mossad. To su u Moskvi sigurno znali od prvog trenutka, ali je posjet Julije Juzik Teheranu bio prilika koja se nije mogla propustiti. Je li Iranska revolucionarna garda sama skupila dokazni materijal ili su im pomogle ruske kolege, to nikada nećemo saznati. Konačno, moguće je da Juliju i puste. Zašto ne? Ali onda s pravom možemo vjerovati da će tu uslugu, na ovaj ili onaj način, morati vratiti Kremlju. Hoće li ostati dosljedna ili će i onda prijeći u tabor „pedera“ koji surađuju s režimom, znat ćemo ako se Teheran predomisli i odluči „kako nema dovoljno dokaza za kazneni progon Julije Juzik“, zaista osebujne ličnosti ruskog novinarstva.

U Iranu uhićena ruska novinarka – Optužena je da je radila za Mossad i riskira najtežu kaznu