Atlantsko vijeće novoj Europskoj komisiji dalo „upute za rad“ protiv Rusije i za Balkan

Za manje od mjesec dana, 1. studenog, novi sastav Europske komisije na čelu s Ursulom von der Leyen trebao bi započeti s radom. U iščekivanju ovog događaja, američki think tank Atlantsko vijeće pripremilo je dokument o glavnim aspektima transatlantske agende. Prema mišljenju stručnjaka Atlantskog vijeća, upravo bi ova Europska komisija trebala obratiti posebnu pozornost na smjernice tijekom svog rada.

U određenom smislu je ovo očekivan korak vjerojatno će dati rezultate, jer se Ursula von der Leyen, dok je bila njemačka ministrica obrane, dokazala kao pouzdana osoba koja provodi planove atlantističkih krugova i NATO pakta, koje je često stavljala ispred interesa Njemačke.

Posebno poglavlje u dokumentu je posvećeno odnosima s Rusijom. Njegov autor je američki diplomat Daniel Fried, koji je u State Departmentu služio oko 40 godina, a posebno je nadgledao pitanja odnosa sa zemljama Europe i Euroazije. Prema njegovim riječima, posljednjih godina je EU učinila dobar posao, “odgovarajući na izazove Putinove Rusije”, posebno uzimajući u obzir različite stavove zemalja EU i “neizvjestan položaj Sjedinjenih Država prema Rusiji pod predsjednikom Trumpom”.

“Ali to je zaista ozbiljan izazov. Putinov režim u kasnoj je fazi katastrofalna kombinacija agresije, uključujući oružani napad na Ukrajinu, pokušaj ubojstva upotrebom nervnog plina u Velikoj Britaniji i dezinformacijske kampanje protiv mnogih država članica EU”, piše Daniel Fried.

Vrijedi napomenuti da brojni zapadni političari i dio stručnjaka i dalje optužuju Rusiju za umiješanost u ove događaje, iako za to nisu predočili nikakve dokaze.

Stručnjak iz Atlantskog vijeća napominje da trenutni kurs Bruxellesa prema Moskvi uključuje postizanje potpune provedbe Sporazuma iz Minska, uspostavljanje bliskih veza s bivšim sovjetskim republikama, jačanje „otpora EU pred ruskim prijetnjama“ i selektivnu suradnju s Rusijom, posebno u području borbe protiv terorizma. Analitičar ovaj pristup naziva “razumnim” i preporučuje da ga se Europska komisija pridržava i u budućnosti.

Podsjetimo da je bivša ministrica obrane Njemačke Ursula von der Leyen, koja je izabrana za novu čelnicu Europske komisije, ranije napomenula da o Rusiji treba razgovarati “s pozicije sile”, a da sa Sjedinjenim Državama treba održavati bliske i prijateljske odnose.

Kako je u razgovoru za RT objasnio profesor Odjela za komparativne političke znanosti Ruskog sveučilišta narodnog prijateljstva, Jurij Počta, u Washingtonu Moskvu doživljavaju kao ozbiljnog suparnika. Kako bi je zadržale, Sjedinjene Države su razvile interpretaciju slike Rusije kao agresivne države, a sada taj model nameću saveznicima.

“Model se sastoji od pretpostavke da je Rusija navodno sposobna za bilo što, da se od nje može očekivati bilo kakav zločin i agresija. Tada se ova shema prilagođava bilo kojim događajima u svijetu i kažu da se Rusije treba bojati, da je se mora zadržati i da saveznici moraju učiniti isto. Nitko ne traži stvarne dokaze, već se odmah okrivljuje Rusija. Europa također nudi takav model”, rekao je Jurij Počta.

Stručnjak iz Atlantskog vijeća također piše da bi europski čelnici trebali surađivati s novim ukrajinskim vlastima i Sjedinjenim Državama na provedbi Sporazuma iz Minska, te se pripremiti za jačanje antiruskih sankcija ako Kremlj u tom smjeru ne bude “radio u dobroj vjeri”.

„Podrška Ukrajini trebala bi se provoditi kao dio zajedničkog projekta između EU i Sjedinjenih Država. Ako se Ukrajina bude razvijala uspješnim putem kao postkomunističke zemlje srednje Europe i baltičke države ranije, to će biti veliko postignuće za Ukrajinu i transatlantsku zajednicu, te udarac „putinizmu”, rekao je Fried.

Američki analitičari i dalje se pridržavaju odabranog kursa linije i zanemaruju činjenicu da je Rusija bila i ostala jamac, a ne jedna od strana u Sporazuma iz Minska. Međutim, kako je primijetio ruski čelnik Vladimir Putin, Moskva jednostavno ne može provoditi akcije koje mora provesti Kijev.

“Ne možete od Rusije uvijek tražiti izvršavanje, recimo, Sporazuma iz Minska u onom dijelu koji uopće ne ovisi o nama. Ti sporazumi zahtijevaju, na primjer, potpuno obnavljanje ekonomskih odnosa između Donbasa i Ukrajine. Prije svega, potrebno je otkazati dekret bivšeg predsjednika Porošenka o ovoj blokadi. To je izravno u suprotnosti sa Sporazumom iz Minska”, rekao je Putin.

Vraćajući se na izvješće Atlantskog vijeća, Daniel Fried predlaže novoj Europskoj komisiji borbu protiv “ruskih dezinformacija”, proširivanje programa “razvoja civilnog društva” u Rusiji i poduzimanje potrebnih mjera u vezi s izgradnjom plinovoda „Sjeverni tok 2“.

Autor dokumenta je siguran da ovaj projekt povećava ovisnost Europe o ruskom plinu i navodno pomaže Moskvi u podjeli Europske unije.

Prema analitičarima, ako Europska komisija ne uspije uvjeriti Njemačku da odustane od „Sjevernog toka 2“, trebala bi uvjeriti Berlin da pojača napore kako bi se umanjio rizik za zemlje srednje Europe koje mogu pretrpjeti gubitke zbog tog plinovoda.

“Takva pomoć može uključivati daljnje povećanje ulaganja u izgradnju postrojenja i plinovoda za LNG kako bi se ublažili učinci ovisnosti o ruskom plinu”, piše Fried.

Napominje da bi američke vlasti trebale surađivati s Europskom komisijom na diskreditaciji rusko-njemačkog projekta. Zauzvrat, EU bi trebala pomoći Ukrajini da se “oslobodi” ruskog plina i da se riješi financijskih posljedica zbog prekida tranzita ruskog plina, siguran je analitičar.

„Politika sebičnosti“

Dakle, autor dokumenta zapravo priznaje da je neisplativo odbiti ruski plin i njegov tranzit, te predlaže prenošenje troškova na Bruxelles, rekao je Nikolaj Topornin, izvanredni profesor Moskovskog državnog instituta za međunarodne odnose pri Centru za europske informacije.

“Gubici za ukrajinski proračun su prilično veliki. Netko ih mora nadoknaditi. A prema Sjedinjenim Državama, to je Europska unija, jer će ona dobiti plin zaobilazeći Ukrajinu. Osoba dobiva dojam da su više zabrinuti za Kijev nego za trgovinske sporazume”, rekao je.

Prema Toporninu, Sjedinjene Države također pokušavaju uzeti najveći udjel europskog tržišta ukapljenog plina. Međutim, metode poštene konkurencije ovdje su neučinkovite, jer je teško konkurirati dobavljaču čije su cijene mnogo niže. U tom smislu treba napomenuti da ruski Novatek, koji već izvozi LNG preko francuskog partnera Total, koji ima udio u projektu „Jamal LNG“, nudi ukapljeni plin po nižim cijenama od američkog i polako stječe sve veći udio u europskom tržištu i taj je proces nemoguće zaustaviti.

“Sobering je došao u Pariz i Berlin. Oni savršeno dobro razumiju da SAD promoviraju svoje nacionalne interese, koji se u većini slučajeva ne podudaraju s europskim, uključujući Moskvu. Rusija je glavni gospodarski partner EU i ne želi je izgubiti“, rekao je Nikolaj Topornin.

Politički analitičar Jurij Počta je zauzvrat naglasio da SAD provode sebičnu politiku, a želja Washingtona da zabrani Europi da kupuje ruski plin i nametne vlastiti LNG već postaje šala.

Europsku uniju pouzdano može voditi Poljska s vrlo bliskim vezama s Atlantskim vijećem. Međutim, to ometaju periodični sukobi Varšave s vodstvom EU.

“Poljska ima veliko iskustvo u razvoju strategija u vezi s Rusijom, ali njezine povremene svađe s EU, ponekad i napeti odnosi s Njemačkom, dijelom joj oduzimaju mogućnost da preuzme vodeću ulogu koja bi u tom kontekstu izgledala logično”, kaže se u dokumentu.

Podsjetimo, poljske vlasti redovito navode “rusku prijetnju” i protive se „Sjevernom toku 2“. Konkretno, krajem rujna je Varšava govorila o mogućim načinima prekida projekta plinovoda, kada su o tome razgovarali su poljski predsjednik Andrzej Duda i američki čelnik Donald Trump.

Međutim, plinovod je gotovo dovršen. Naime, ruskom Gazpromu treba samo mjesec i pol dana da obavi posao za dovršetak izgradnje „Sjevernog toka 2“, izjavio je prošlog tjedna predsjednik upravnog odbora Gazproma Viktor Zubkov, prenosi Business Censor.

Do dana 2. kolovoza je danas je na dnu Baltičkog mora položeno 2042 km plinovoda ili 83% njegove ukupne duljine. Odgovarajući na pitanje, postoji li mogućnost da će Danska ipak dati dozvolu za polaganje plinovoda, Zubkov je rekao: “Nema razloga. Nisu naveli razloge koji im sprečavaju davanje dopuštenja. Bilo je izbora, možda će na neki način utjecati. Svejedno čekamo. Trebamo 4 ili 5 tjedana da sve završimo.”

Zubkov je također rekao da će, ako Danska odbije, koristiti drugu opciju.

“Ako ne dobijemo dozvolu iz Danske, iako ne razumijemo zašto je ne bi dali, ići ćemo u vode koje su neutralne. Postoji danska gospodarska zona, a postoje i neutralne vode“, dodao je čelnik Gazproma.

Naglasio je da je glavna opcija “biti bliže Danskoj“, iako ni druga opcija nije veliki posao. Ranije je objavljeno da podružnica Gazproma „Nord Stream 2 AG“, koja gradi „Sjeverni tok 2“, može pretrpjeti gubitke od nekoliko stotina milijuna eura zbog kašnjenja zbog nedostatka građevinske dozvole iz Danske, ali da to u konačnici neće promijeniti ništa.

Podsjetimo, krajem listopada trebali bi se održati sljedeći tripartitni pregovori o produženju ugovora o tranzitu ruskog plina kroz Ukrajinu. Važeći ugovor o plinu između Ukrajine i Rusije istječe 31. prosinca 2019. godine. Hoće li Kijev pristati na nepromjenjive uvjete Gazproma, teško je reći. Sudeći po politikama Porošenkove i vlade aktualnog predsjednika Zelenskog, mogućnost za postizanje dogovora su male i Atlantsko vijeće očekuje da zemlje Europske unije namire štetu koju će Kijev pretrpjeti od prekida dotoka svježeg kapitala za tranzit ruskog plina preko svog teritorija.

Ranije smo pisali o svemu što Varšava u vojnom smislu nudi Washingtonu, od kupnje oružja do izgradnje i izdržavanja američkih baza i trupa na svom teritoriju.

Varšava se dosljedno kreće u smjeru stvaranja  američkog vojnog kontingenta u zemlji i traži raspoređivanje stalne američke baze u Poljskoj.

Istovremeno, Bruxelles ima niz pritužbi protiv Poljske. Na primjer, EU nije zadovoljna poljskom pravosudnom reformom koja, prema europskim vlastima, narušava neovisnost sudstva. Osim toga, Poljska je odbila primiti izbjeglice prema kvotama EU, iako je to u određenom smislu opravdano, jer u Poljskom ima ogroman broj Ukrajinaca koji su se prijavili kao izbjeglice i azilanti, a neki su tamo sa statusom privremenog radnika iz inozemstva.

Varšava je također tražila da joj Njemačka plati odštetu za štetu koju su nacisti počinili tijekom Drugog svjetskog rata, iako je to pitanje riješeno ugovorom Narodne Republike Poljske i Demokratske Republike Njemačke, kojeg sum priznale i bivše vlasti u Bonnu u vrijeme ujedinjenja dviju njemačkih država.

„Poljska je izuzetno nesretan primjer radikalne rusofobije. Neki poljski političari patološki sumnjaju u Rusiju. Zemlju vodi stranka koja je od mržnje prema Ruskoj Federaciji učinila svoju ideologiju. Odavde je jasno zašto je Varšava postala divan saveznik za SAD“, rekao je Jurij Počta.

Prema njegovim riječima, korištenje Poljske kao modela odnosa s Rusijom jednostavno znači poticanje na neprijateljstvo i destabilizaciju europskog prostora.

“To znači da američki savjetnici žele najgore za Europu”, rekao je.

U međuvremenu, u brojnim europskim zemljama pokazuju želju za poboljšanjem odnosa s Moskvom. Tako je početkom listopada francuski predsjednik Emmanuel Macron podržao  povratak ruske delegacije  na rad u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe (PACE). Ranije je  šef njemačkog ministarstva vanjskih poslova Heiko Maas više puta govorio o potrebi  suradnje s Rusijom .

“Samo ako surađujemo postići ćemo održivi mir u Europi”, rekao je diplomat uoči plenarnog zasjedanja rusko-njemačkog foruma „Petersburški dijalog“.

Uspostavljanje kontakata s Moskvom podržavaju i političari niza drugih europskih zemalja. Zauzvrat, ruska strana naglašava svoj interes za cjelovitom obnovom odnosa s Europskom unijom.

„Još uvijek smo otvoreni za izgradnju tog dugo obećanog i davno proglašenog cilja stvaranja zajedničkog ekonomskog i humanitarnog prostora od Atlantika do Tihog oceana. A na širem planu, vidimo izglede za formiranje velikog euroazijskog partnerstva”, rekao je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov.

Kada 1. studenog s radom počne novi sastav Europske komisije, brzo će se vidjeti koliko je smjernica Atlantskog vijeća prihvatilo ovo najutjecajnije tijelo Europske unije. Za Ursulu von der Leyen čaki provedba cijelog dokumenta ne bi bio nikakav problem, štoviše, to je ionako godinama njezina politika, da su je često morali obuzdavati kancelarka Merkel i druge kolege u njemačkoj vladi. Hoće li nova Europska komisija, politički vrlo šarolika, prihvatiti sugestije jastrebova s one strane Atlantika, kao što smo naveli, bit će jasno već u prvim tjednima rada Europske komisije pod Ursulom von der Leyen.

Balkan – Prostor kojeg treba ukrotiti i integrirati

Dokument sadrži i smjernice za Balkan koje je napisao Damir Marušić.

„U vrijeme kada su transatlantski odnosu puni tenzija bez presedana u vremenu poslije Hladnog rata, čini se da zapadni Balkan predstavlja regiju koja je najviše zaboravljena, iako je geopolitički slučaj prepun korupcije i etničkih animoziteta. Iako jednom izgledalo da je spreman pridružiti se Europskoj uniji, većina zapadnih regija sada se u velikoj mjeri na zemlje zapadnog Balkana gleda s razočaranjem“, piše Marušić.

„Zemlje zapadnog Balkana se smatraju neurednom periferijom jezgre Europe i problematičnom regijom kojom se treba beskrajno upravljati, a ne skup zemalja s diskretnim problemima za rješavati. Ako se problemi regije čak i priznaju, prevladavajući prešutni konsenzus je da će ova rješenja Europljani trebati pronaći sami“, piše stručnjak Atlantskog vijeća.

Marušić vidi veliki doprinos za napredak regije u pobjedi atlantista u Crnoj Gori, „koji su dali vjetar u jedra onima koji rade na deblokiranju naizgled neumoljivo mučnih pitanja njihovih susjeda“.

Naravno, Prespanski sporazum o promjeni imena Makedonije i grčkoj deblokadi za ulazak zemlje u NATO i EU je još uvijek „nezavršeni posao“, ali slučaj Crne Gore govori da ga je moguće riješiti.

Marušić govori i o zahlađenju odnosa Srbije i Kosova, što po njemu „traje više od desetljeća i od kada je Kosovo proglasilo

Neovisnost“, iako problemi između Beograda i Prištine datiraju davno prije čina proglašenja „neovisnosti“ Kosova, koji je djelo upravo atlantističkih krugova, što autor ovog dijela dokumenta ne želi priznati.

BiH se optužuje za stagnaciju i kriminalnu korupciju koji su se u konačnici ukorijenili u toksično ustavno uređenje koje nacionalizam vidi kao sredstvo za uranja izbornu mobilizaciju.

„Bosna je čvrsto povezana i međusobno povezana patološkom utučenosti. Nadolazeća Komisija trebala bi zanemariti ove znake očaja. Zamah koji je stvorila Europa u stanju je na zapadnom Balkanu u partnerstvu s Trumpovom administracijom postići vrlo stvarne rezultate unatoč zaostajanju pitanja Srbije i Kosova Koordinirani pritisak Washingtona za postizanje konačnog sporazuma Beograda i Prištine je očigledan sljedeći korak. Normalizirani odnos sa Srbijom potaknuo bi kosovske političare da gledaju više u horizonte njihovih neposrednih interesa. Također, uklanjanje “Kosova” kao otrovnog pitanja u srpskoj politici bio bi način oživljavanja zapadnjačkih perspektiva i deblokiranje puta do punopravnog članstva u EU. Ako se Srbija politički normalizira i riješi se zaplet u Bosni, sve postaje zamislivo, ako ne i sasvim lako. Pomoć će morati doći iz Hrvatske i NATO-a, koja nije igrala konstruktivnu ulogu u posljednje vrijeme. I zlonamjerni utjecaj Rusije, posebno u Republici Srpskoj u BiH, morat će se suzbiti, ako se želi postići uspjeh. Kao krajnji jamac sigurnosti i stabilnosti u regiji i varalica vjerodostojnog “štapa” s kojim se ide u EU “mrkva” će biti Sjedinjene Države i igrati ključnu ulogu da se sve to dogodi“, piše Damir Marušić.

„Konačno, treba biti suradnje sa Sjedinjenim Državama, ne samo s ciljem da riješi “nezavršeni posao”. Napokon, zeleni izdanci koji su se nedavno pojavili na zapadnom Balkanu nisu iznikli iz vrlo dubokih korijena. Regiji je prije svega potreban ekonomski prosperitet i bolne ekonomsko reforme moraju biti ispunjene vjerodostojnim obećanjima i ulaganjima. Između Berlinskog procesa i Inicijative tri mora, polako se nazire pozitivna vizija za regiju kojoj je fokus potpuna integracija u veću zapadnu zajednicu“, zaključuje Marušić.

Naravno, dokument sadrži i upute kako zadržati sve veći utjecaj Kine i druga goruća pitanja, ali su ova dva važna u smislu jer daju upute Europskoj komisiji za rad na širem europskom prostoru, posebno naglašavajući neprijateljski odnos prema Ruskoj Federaciji i uobičajeni stav zapadnih kancelarija o balkanskim narodima kao o barbarskim plemenima koje netko treba ukrotiti i stalno držati pod nadzorom.

Ništa novo iz Atlantskog vijeća, a koliko će Europska komisija pod Ursulom von der Leyen toga provesti u djelo, to ćemo vidjeti.

Atlantic Council