Kako našem zdravlju pomaže naš domaći patlidžan?

Patlidžan je  vrlo bogat lako probavljivim vlaknima. Bilo da ga pripremamo na pari, kuhamo ili pržimo. Vlakna u patlidžanu ima u izobilju – 2,5 grama vlakana na 100 g patlidžana. Uglavnom se sastoji od protopektina, a u manjim količinama od pektina i celuloze. Tijekom kuhanja protopektini, poput pektina, postaju mekani i nježni.

Poznato je da vlakna igraju važnu ulogu u kontroli naših kilograma. S vrlo malo kalorija, malim glikemijskim indeksom i glikemijskim opterećenjem, patlidžan je idealna hrana za održavanje vaše težine, ali i zdravlja.

Rastvorljiva vlakna poput protopektina i pektina patlidžana povećavaju bakterijsku aktivnost debelog crijeva. Njihovom razgradnjom bakterija stvara tvari sposobne potaknuti kontrakcije crijeva, što olakšava evakuaciju stolice. U tankom crijevu ostaci hrane se aglutiniraju na topljivim vlaknima, a zatim se uklanjaju iz tijela. U debelom crijevu su topljiva vlakna napadnuta bakterijama. U kontaktu s tekućinama, ta vlakna postaju viskozna i tako potiču klizanje ostataka.

Znanstvene studije govora da vlakna patlidžana, ali i antioksidanti sadržani u njegovoj koži, su dobri saveznici protiv raka.

U kontekstu prevencije raka debelog crijeva, preporučuje se dijetu bogata dijetalnim vlaknima, posebno voćem i povrćem. Takva prirodna vlakna su korisna za ono što sadrže, ali i za ono što ne sadrže: suvišne masti i kalorije.

Onkolozi daju veliku važnost odgovarajućem unosu vlakana iz povrća i voća. Prehrambena vlakna kombiniraju antioksidante i vitamine koji zajedno, igrajući na različite mete, mogu smanjiti rizik od kroničnih bolesti.

Patlidžan ima visok antioksidacijski potencijal. Sposobnost patlidžana da neutralizira slobodne radikale u ljudskom organizmu od velikog je interesa za istraživače u njihovim borbama protiv kardiovaskularnih bolesti, određenih karcinoma i drugih bolesti povezanih sa starenjem. Preliminarne studije provedene in vitro ili na životinji su nove i njihovi se rezultati još ne mogu u potpunosti interpolirati na ljude.

Jedan od glavnih pigmenata na koži patlidžana je nasunin, član obitelji antocijanina, koji je in vitro pokazao zaštitnu sposobnost protiv oksidativnog stresa. Kineska studija je također pokazala da nasunin patlidžana štiti stanice od oštećenja DNK, s učinkom koji ovisi o dozi.

Patlidžan bogat vlaknima omogućava efekt zasićenja se ne previše energije. Patlidžan ima malo ugljikohidrata (3 do 4 g ugljikohidrata na 100 g, uglavnom jednostavni ugljikohidrati, glukoza i fruktoza). Zato patlidžan mogu slobodno konzumirati osobe s dijabetesom. Patlidžan im 18 kalorija na 100 g. Bogat je mineralima i vitaminima. Njegov način kuhanja izravno utječe na njegovu probavljivost. Uvijek je bolje kad se patlidžan kuha s malo masnoće jer se radi o pravoj biljnoj spužvi koja lako upija sve masnoće s kojima dolazi u dodir.

Umotan u foliju i ispržen u rerni, najbolji je način za konzumirati patlidžan bez puno kalorija. Pravi znalci u pripremi patlidžana su Turci i Libanonci.

Diuretski učinak patlidžana je odlično oružje protiv visokog krvnog tlaka.

Prepun je magnezija, cinka i kalija, dok natrij ne prelazi 3 mg. Svojstva koja ga čine povrćem pogodnim za prehranu bez puno soli daje mu moć snižavanja krvnog tlaka. Bogatstvo kože patlidžana u antocijaninu čini da ovo povrće pomaže i u zaštiti srca, a posebno u smanjenju rizika od srčanog udara kod mladih žena.

Napomena redakcije: Birajte stare sorte patlidžana, a ne hibridne ili zlo zvano GMO. Patlidžan se često konzumirao na područjima današnje Indije, Irana i sjeverne Afrike. Stare sorte se jedu još nastanka europskih i azijskih civilizacija, čime u našim crijevima imamo sve potrebne enzime za neometanu probavu patlidžana.