Svijet se promijenio. To pokazuju događaji: najava primirja Sjedinjenih Država i Donalda Trumpa u Siriji koje je dogovoreno s Turskom, Recepa Tayyipa Erdogana. Dogovor koji zasigurno nije epohalni, barem u brojevima i vremenu, koji već puca u nekim pograničnim selima. Ali to je nepogrešiv znak kako svijet danas ide u mnogo zamršenijem i nelinearnom smjeru nego što smo navikli posljednjih godina. I sigurno je Trump zadao jedan od najtežih udaraca sustavu kojem se do njegovih prethodnika činilo nemogućim slomiti.
Sporazum ima dvostruko tumačenje. Neki to smatraju velikom predajom Zapada pred Erdoganom, uz de facto ustupanje područja na sjeveru Sirije turskim oružanim snagama, koje posredstvom Pentagona dobivaju koncesiju duboku 30 kilometara i povlačenje kurdskih milicija. Nije malo za zemlju poput Turske, koja se našla u situaciji kontroliranja čitave provincije nekada čvrsto pod vlašću Damaska. S druge strane, postoje oni koji ovo smatraju pobjedom Trumpa koji je u pismom upućenom Erdoganu dao niz zelenih semafora i prijetnji kampanji „Izvor mir“, čime je htio izvući američke vojnike iz sirijskog sukoba i potvrditi provedbu politike trajnog kaosa na Bliskom istoku.
Očito su žrtveni jarac i najslabija karika kurdske milicije. Vojnici koji su se borili protiv ISIL-a u nadi da će dobiti nešto što će im povijest, ili možda jednostavno „Realpolitik“, teško pružiti.
Ali sporazum je i nešto više. Ako se potvrdi, što je s Trumpom i Erdoganom uvjetno moguće, osobito u vrućim i složenim regijama poput Bliskog istoka, on predstavlja evoluciju od ne tako malog značaja u međunarodnoj politici.
Sjedinjene Države su u nekoliko dana pogazile niz čitavih izvjesnosti na kojima se desetljećima temeljila američka agenda. Bilo je dovoljno biti „svjetski policajac“ i izazvati dovoljno ratova na tisuće kilometara daljine koji ne utječu izravno na ekonomske interese Sjedinjenih Država, ali je Trump objavio kraj “beskonačnih ratova”, čak i po cijenu potvrđivanja statusa bankrota svjetskog hegemona ili izdaje u očima zapadnog svijeta.
Ovo je izuzetno teška odluka za zemlju koja na planet gleda kao na običnu šahovsku ploču i htjela je ostati svjetski lider.
Amerika danas priznaje da postoje ne samo interesna i nezanimljiva područja, već i mogućnost povlačenja.
Ako su Sjedinjene Države “nezainteresirane”, ostali akteri su spremni poduzeti svoje korake. Ili bolje rečeno, drugi akteri su već krenuli u akciju. Turska vlada hrabrim, zastrašujućim, ali krajnje lucidnim potezom uspjela je na sebe svaliti odgovornost pred svijetom za potencijalni masakr prodorom u Siriju i ostvarivanjem pobjede na terenu koja bi zapravo proširila granice turske države. Danas ne postoji zemlja koja je znatno proširila svoju vlast nad drugom državom, a da nitko nije imao ni hrabrosti, ni snage ni volje da to zaustavi.
Turska se, dakle, širi, sve dok druge sile to dopuštaju, ali s juga napreduju dvije sile, Sirija i Rusija, uz nepoznati broj pripadnika izuzetno motiviranih proiranskih milicija. Damask je vidio da Ankara oduzima čitave kilometre teritorija, ne obazirući se na međunarodne konvencije koje reguliraju sukobe.
U međuvremenu, snage Kremlja su fizički zauzele gotovo sve napuštene američke baze u Siriji, zorno demonstrirajući promjene koje se događaju na Bliskom istoku. Sada je to područje “afera” koju će riješiti Vladimir Putin, sve uz šutnju Bijele kuće i terora na kojeg su uvijek bili spremni Pentagon i CIA. Ovo je potez kojeg su proučavali i dugo čekali ruski stratezi, koji sada znaju da su pravi vladari tursko-sirijske granice, uz sve rizike, troškove i odgovornosti koje ovaj potez nosi sa sobom.
Ali Rusija želi okončati ovaj sukob gotovo isto koliko i Sjedinjene Države. I nije slučajno što su Pence i Pompeo otišli u Ankaru dok je Putin bio na putu za Saudijsku Arabiju kako bi s Erdoganom dočekao samit u Sočiju. Svijet zna da ono što se događa na Bliskom istoku predstavlja pomak na polovima gdje atlantizam danas prošlost i nejasno sjećanje i živi u glavama poput političara kao što je Ursula von der Leyen ili poljskih vođa. Čak je i London, vječni „trojanski konj“ Washingtona u Europi, svjestan ovih tektonskih promjena.
Atlantizam je mrtav barem u onom dijelu svijeta gdje Iran, Rusija i Turska ostvaruju svoju pobjedu, dok SAD žele preživjeti tako da očuvaju svoje strateške interese i zaštitu svojih sve manje i manje najvažnijih saveznika.
Za Sjedinjene Države to je strateško povlačenje kojeg su mnogi analitičari u Washingtonu desetljećima proučavali i ponekad mu se nadali. Mnogi od njih su godinama željeli da američke snage više gledaju prema sebi i da napuste ratna kazališta poput Afganistana, Iraka i Sirije. Htjeli su da se umjesto toga više usredotoče na prave protivnike, počevši od Kine. Sanjali su i moguću konvergenciju s Rusijom samo kako bi se zaustavio Peking da učvrsti opasno partnerstvo s Moskvom, možda i s Europom.
Sirija je možda simbol ove konvergencije rusko-američkih interesa. S jedne strane je Vladimir Putin, koji igra glavnu ulogu u euroazijskom svijetu, a s druge strane Trump koji potvrđuje kraj atlantizma kao ideje zbog koje liberalni poredak mora svladati svuda i u cijelom svijetu.
Naravno, ovo je samo hipoteza i treba vidjeti je li Putin spreman uništiti više od desetljeća teškog rada i odjednom odustati od „Azijskog stoljeća“ i Kine, koje će sigurno doći.
Kako god bilo, Putin i Trump, dva temeljna aktera su s ovim posljednjim turskim blitzkriegom također ispisali novi stranicu povijesti krize u NATO paktu i Europskoj uniji. NATO, kao vojni savez, je u opasnosti jer Sjedinjene Države više ne žele biti čuvari Zapada. EU je očiti neuspjeh kojoj političke lekcije i ucjene dijele sve regionalne i globalne sile.
A Sirija, koja je trebala biti kraj šiitskog polumjeseca i ruske bliskoistočne strategije, umjesto toga se pretvara se u kolijevku novog, možda kratkog, to ne znamo, međunarodnog poretka u kojem je na snazi zakon najjačih, ali srećom i odsutnost unaprijed uspostavljenih shema. Osim toga, Sirija je dokaz da se do mira može pronaći put čak i na potpuno nepredvidivim cestama.
ne može milijun Kurda upravljati 30% Sirije a s druge strane granice preko 3 mil. Sunita protivnika Assda biti van političkog i teritorijalnog subjektiviteta, Erdogan dobro zna za dilentatizam raznih europskih i američkih dužnosnika na čelu sa neznalicom Trumpom koji nije znao razliku između Baltika i Balkana i i koji su ispali iznenađeni i konfuzni kurdskom promjenjom strane i zato su američki vojnici panično napustili svoje baze u koje su ušli SAA na poziv kurdskih i korumpiranih lokalnih arapskih šefova i da se trenutno vodi odlučna bitka i da se SDF i YPG moraju pod svaku cijenu potisnuti iz turske sigurnosne zone jer to nije samo spas za Erdogana i postojeću globalističku strukturu nego za dalju povijest međunarodnih odnosa u kojoj Assad i IRGC pokušavaju dobiti rat i okrenuti kotač povijesti
Dragi Babiću. sve je to u redu što se rekli, slažem se, ali mislim da je malo preuranjeno donositi ovako krupne zaključke. Pričekajmo još. Sve se još može promijeniti, sve je to sad još samo zapisano na vodi.
Malo zakasnio, a ne preuranjen zaključak. Do namjernog zaokreta došlo je 2008. godine, a nama je predočen kao velika kriza. Sve što se od tada dogodilo samo je operacionalizacija. Ova sa Turcima je pogrešno jer su premalo zgrabili, a Putin je preuzeo inicijativu u dogovoru sa Trumpom. Kurdi nisu budale kao nekadašnja Assadova pobunjenička oporba i znaju da je ključ otpora kontrola sirijskog zračnog prostora. Trump im je dao pet dana da to riješe sa Rusima. Ako riješe, Kurdi sa Assadovom republikanskog oklopnom gardom su nadmočni Turcima na tlu.
Inače Sirija je već odavno out. Sada je na redu Brexit i zajedno sa njim podrhtavanja oko Hong Konga. Kada se to okonča Kraljica i FED establišment kontrolirati ce 100% slobodnog kapitala u poreznim oazama i biti vlasnik 40% najvrijednijeg svjetskog gospodarstva. Dakle kontrolirati ce sa sadašnjih 13.000 mld $ do skorašnjih 21.000 mld $, te upravljati vlasništvom od minimalno 35.000 mld $. A mi lupajmo o Siriji, Erdoganu, EU itd.
Malo se skace sa teme na temu, ali ima tu nekih neistina i pogresnih zakljucaka: “Očito su žrtveni jarac i najslabija karika kurdske milicije. Vojnici koji su se borili protiv ISIL-a u nadi da će dobiti nešto što će im povijest, ili možda jednostavno „Realpolitik“, teško pružiti.” Sta je to “nesto” ? Dali je to teritorija? Sad ovako postavimo stvari: prije rata u Siriji nije bilo ISIL-a, zemlja je bila uređena i centralizovana. Sada je “neko” instalirao ISIL u tu zemlju, a koji nikad tu nije ni bio i sada ko je osvojio podrucja gdje je isil djelovao, po nekoj logici trebalo bi da je njegovo. Isto kada bi u Babicev stan instalirali ISIL, dosao neko i istjerao ISIL i prisvojio Babicev stan kao trofej u znak zahvalnosti. A sto se tice raspada atlantizma, on se raspada zbog jedne druge cinjenice, a to je sto kada treba ici “oslobadjati naftne… Čitaj više »
Katalizator svjetskih promjena.
Ako zamislite, Trumpa, postavljenog, kao stečajnog upravitelja USrA, onda če vam sve biti puno jasnije i lakše, za razumijeti….USrA nema drugog izbora, nego da skračuje svoj front i to u svim oblastima…. Zato vam i ja stalno pišem, da Chuck Norris ne može više da uradi SVE sklekove…
Evolucija čini svoje, a što je na primjeru Sirije i jasno vidljivo, gubitkom snage i utjecaja američke duboke države, od nebrojenih think-tang-tongova do kriminalne organizacije zvane CIA. Dan za danom Trump ih slabi i javno razotkriva, najčešče koristeči polupismene objave na tweteru. Slučajno ? Nije! Izvoz ratova u današnjim uvjetima donosi veču ekonomsku štetu od koristi. U svom tom procesu je EU pokazala svu svoju dezorijentaciju i izgubljenost, u startu krenušvi retrogadno. Od mlade Margot postala je stara Baba Žofa, polugluha i poluslijepa iskrivljena starica koju više nitko ne shvača ozbiljno osim u zloči. Sultan je u istim psiho-političkim problemima, umišljen u svoju snagu i veličinu. Buđenje ga čeka potpuno nespremnog. Začuđujuče je u svoj toj evoluciji brzina vračanja RF na scenu, od Jelcinove gladne i od mafije vođene države do Putinove današnje. Zemlje koja razumije ubrzanje evolucije XXI stolječa, jasno vidjevši da se sve strane sile, sa vojskom ili… Čitaj više »
To ce biti bas neki fini svjetski poredak.
Naviknut na alternativnu stvarnost zapada se uvek cudim kad cujem zdravorazumske stvari iz „Treceg Sveta“.
Ali se desava. Sve cesce.
Gotovo je. Car je objavio kraj unilateralnog i radanje multipolarnog sveta 2017. Ko ne zeli, ne vidi to. I nece videti ni ako padaju 30 tona multipolarnosti na njega.
Ali se je desilo 🙂
Sve ove tektonske promjene, kao i sve druge prije njih, rezultat su jedne i jedine stvari: razvoj i napredak vojne tehnologije i taktike, koji u ovom trenutku pogoduje manjim igračima, i čini ranjivima ratne strojeve dostupne samo velikim igračima, u prvom redu tenkove i velike plovne jedinice.
Također, široka dostupnost hi-tech tehnologije (dronovi, gps, elektronika svake vrste) daju malim igračima mogućnost da sa 500 dolara naprave isti efekt kao i velika supersila sa krstarećom raketom od desetak milona.
Kao i uvijek, oružje odlučuje, mada ne treba zanemariti ni razvoj svijesti, pogotovo kod nekih naroda (Houthi, Hezbollah recimo)
Al Assad a s nijime Iran i Rusija su pobijedil u Siriji nikakve spletke to ne mogu promijeniti.