Guardian-ovo najnovije djelo o modernim školarcima koji pokušavaju koristiti tehnologiju 20. stoljeća ukazuje na sadašnje moderno društvo na više načina. Nitko od djece ne može koristiti stari telefon na brojčanik – a niti jedno od njih nije bijelo.
Guardian je objavio sjajan članak u kojem opisuje kako moderni 15-godišnjaci pokušavaju ispuniti svakodnevne zadatke pomoću starovjekovne opreme (zapravo, čak i nije sve tako staromodno, već su se uglavnom i dalje široko koristili u 1990). YouTube je prepun videa o modernom tinejdžeru – koji potiču nostalgiju starijih čitatelja, a djeca su čak dobila ocjene za (nedostatak) uspjeha u prilagođavanju staroj tehnologiji.
This was such an entertaining read (although I don’t know whether to be amused or horrified): ‘Do you wind it up?': today’s teens tackle rotary phones, FM radio and map reading | Technology | The Guardian https://t.co/6dwHbnGavF
— Nicole Davison (@NicoleDavisonUK) October 20, 2019
Ali u ovom dijelu krije se i suptilniji aspekt. Namjerno ili ne, nijedno od šestero djece koji su glavni akteri djela nije bijelo.
Ovo nije bilo djelo rasi ili inkluzivnosti. Taj se aspekt uopće ne dotiče. To, pretpostavlja se, ne trebao ni biti cilj. No, izgleda kako je inkluzivnost je sada dio mentalnog sklopa ljudi.
Pogledajte samo djecu različite rase i … možda ipak netko nedostaje!
Uključivanje osoba različite boje kože je pohvalno, problem je u tome što medijsko izvještavanje ne odražava stvarnost, te da se ljudi koji nisu bijelci, uključujući djecu, više ne doživljavaju kao neobičnost, ne izbjegava ih se niti stavlja na stranu. Ali kako to postići bez izbjegavanja i uklanjanja bijelaca?
“Pomaknite bijelce, imali su svoje vrijeme u centru pažnje” to nije inkluzivnost. Inkluzivnost je raznolika grupa djece koja se zabavljaju uz stare uređaje. Zamislite da su sva djeca na slikama bila bijela? To ne bi bilo uključivo.
Teoretičar zavjere promrmljao bi o “suptilnoj propagandi” i “indoktrinaciji”, ali ta bi propaganda bila nepotrebna. Britanska se demografija mijenja, a većinski bijela škola već ide u prošlost zajedno sa starim uređajima.
U školi Loxford Academy, smještenoj u londonskom okrugu Redbridge, gdje je zabilježeno pad broja stanovnika s britanske populacije s 57 posto u 2001. na 35 posto u 2011, bijela djeca više nisu u većini, zapravo su manjina. U međuvremenu, u tom okrugu, azijsko i azijsko-britansko stanovništvo grada povećalo se s 26 na 42 posto. Toliko je izražen demografski pomak na tom području da su Azijci Redbridgea rođeni u Velikoj Britaniji već sredovječni ljudi, te su rekli akademskim istraživačima 2012. godine da im nedostaje stariji, raznolikiji Redbridge u kojem su odrasli – raznolikost ovdje znači više bijelaca.
Je li dakle bila odluka Guardiana da isključi bijelu djecu namjeran izbor, nenamjerna pogreška ili jednostavno predviđen aspekt? Tko zna. Ali u doba kad često čujemo frazu “raznolikost je naša snaga”, njeni pisci bi se dobro sjetili da su bijela djeca još uvijek dio te raznolikosti.
U posljednjih 200 godina populacija ljudi planete Zemlja se uvećala od godine 1800 -1.019 milijarde ljudi na 7.170 milijardi jedinki u godini 2016. Dakle 7 puta ima više ljudi i pored svih ratova i pandemija koji su se događali u oovih posljednjih 215 godinaa. Radi preglednosti dinamike rasta broja populacije ljudi na Zemlji dajemo kratki pregled po godinama 1800g–1.019 milijarda 1900g.–1.591 milijarda 1950g—2.456 milijarda 1980g.—4.226 milijarda 2000g.—5.870 milijarda 2010g.—6.670 milijarda 2015g.—7.170 milijarda Ono što je činjenica došlo je do demografskoga nesmrazmjera u geografskome smislu i u radnome aspektu, Europa i bjela rasa je u disparitetu prema ostalim rasama i rastu populacije u Aziji i Africi…. Evropa demografski umire kako po broju stanovnika tako i u povjesnoj supremaciji i majorizaciji bjele (domicilne) rasa u odnosu na ostale rase doseljene u Europu kao kolonijalni rezidenti europskih kolonizatora odnosno ekonomske migracione politike…. Koja je sudbina bjelačke djece, osim što ih se manje rađa,… Čitaj više »