U rujnu 2015. Rusija je poslala svoje trupe u Siriju. Tada se puno prljavštine izlilo na adresu ruskog vodstva, kako iz zapadnih medija, tako i iz ruskih. Osobito su gorljivi bili neki domoljubni blogeri i javne osobe. Na primjer, Aleksandar Žučkovski oštro kritizirao odluku ruskog predsjednika Vladimira Putina da se uključi u sirijski sukob, a razlog je bio jednostavan.
Kritika ruskog segmenta interneta i brojnih medija je tada za ogromnu većinu bila opravdana, jer je u Donbasu više od godinu dana trajao rat i ubijani su ljudi, vojnici i civili koji su na ruskim granicama ginuli i za sebe i za Rusiju.
Svi su očekivali odlučniju akciju od Rusije. Mnogi su sanjali o uvođenju ruske vojske na teritorij Ukrajine kako bi se zaustavila sva ta nacistička ludost. Nije bio mali broj onih za koje je slanje ruskog kontingenta u daleku Siriju za obranu Arapa, dok su Rusi umirali u blizini, u Donbasu, izgledalo grozno.
Mnogi su tvrdili da će Rusija izgubiti svoj vojni kontingent u Siriji. Da će Turska, kao država NATO pakta, zatvoriti Bospor, a da je jedinice ruskih oružanih snaga u Siriji biti zarobljene. Predviđali su da će Rusija rješavati američke probleme svojom vojskom, a onda će otići bez ičega. Ukratko, prema takvim razmišljanjima, Rusija je opet trebala biti ponižena, puno više nego ’90-ih. Ali sve se dogodilo upravo suprotno.
Zbog sudjelovanja u sirijskom sukobu Rusija je svijetu pokazala moć ruskog oružja. Testirano je novo oružje. Mnoge su jedinice testirane u stvarnim antiterorističkim ratovima u pustinji i urbanim područjima. Rusija je dobila pristup sirijskim prirodnim resursima i iz arapske zemlje su otjerane zapadne kompanije.
Sirija je postala najveća ruska vojna baza na Bliskom istoku. Ali što je najvažnije, Rusija je pokazala odlučnost i svoje geopolitičke ambicije. Rusija je u velikoj mjeri prešla granice koje je odredio Zapad nakon raspada Sovjetskog Saveza. A ovo je dobar znak. Znak snage, samopouzdanja i odlučnosti ruskog vodstva i vojske.
Također, Rusija je stekla ogromno diplomatsko iskustvo u pregovaračkim taktikama na svim razinama. Malo je ljudi primijetilo da je ruska vojska na sirijskom frontu pregovarala sa svima. Odabrala je kolebljive i zaista umjerene militante koji nisu bili dio Al-Qaede ili „kalifata“. U takvim su pregovorima cijele bojne i brigade prelazile na strani sirijske vojske, počevši od Dara’ae, do Quneitre i masovne predaje pobunjenog kontingenta u Istočnom Qalamounu koji je, sa svim teškim naoružanjem, tenkovima i haubicama, prešao u redove SAA
Moskva je pregovarala i s predstavnicima zapadnih zemalja, arapskih monarhinja i Izraelom, a svi su pregovori završili s rezultatom kakvog je željela Rusija. Može se sa sigurnošću tvrditi da su danas ruski pregovarači i diplomati najbolji na svijetu.
Nakon najnovije vijesti da je Ankara spremna prihvatiti ruske snage na svojoj južnoj granici u Siriji, odmah se pojavila vijest da je turski napad na Kurde dogovoren s Rusijom. Kurdi su u jednom trenutku odbili Assadov prijedlog za autonomiju unutar Sirije, nadajući se da će im američki saveznici osigurati neovisnost. Sada su Kurdi primorani na ustupke, a Assadova vojska preuzima kontrolu nad svim gradovima na sjeveru Sirije koje su dugi niz godina kontrolirali Kurdi. Šahovska igra na ovoj ploči završila je pobjedom velemajstora Vladimira Putina. Zašto? Zato što je bio strpljiv i sa svojim najbližim suradnicima, posebno Sergejom Lavrovom i generalom Šojguom, dogovorio strategiju koja nije mogla završiti drugačijim ishodom. Ad hoc rješenja za kratkoročnu dobit su nešto što u Kremlju ne žele ni razmatrati.
Vraćajući se Ukrajini, za koju je Putin rekao da su bratski narod Rusima, oni bi trebali početi naporno razmišljati i baciti lonce s glave. Pokazalo se da će rješenje ukrajinskog pitanja tražiti više vremena od sirijskog, ali ne zbog “moći” ukrajinske vojske. No, čak i ako će trebati više vremena, na šahovskoj ploči naziva “Ukrajina” svaki će potez neiskusnog ukrajinskog amatera dovesti do poraza. I uopće nije važno koliko igrača će promijeniti ukrajinska strana.
Zapravo, samo treba čekati. Sporazumi iz Minska su sastavljeni tako da ih ukrajinska strana u sadašnjim uvjetima i sa sadašnjim vlastima ne može ni provesti ni zanemariti. Ishod će, prije ili kasnije, biti vraćanje Ukrajine u rusku sferu utjecaja. Zašto? Zato što su tako u Kremlju odlučili još 2014. godine, kada su donijeli razumnu odluku da neće izravno vojno intervenirati u ratu u Donbasu. A za pobjedu na šahovskoj ploči „Ukrajina“ je sirijska pobjeda ogroman vjetar u leđa srednjoročnom planu ponovne uspostave veza Kijeva i Moskve.
Točno tako, do zadnje točke.
Ali, što se tiče Ukarjine, koja je za Rusiju najvažnije pitanje imaju veliki problem: u Ukarjini je statasala cijela jedna generacija mladih koje su izrazito antiruski odgojili, da ne kažem dresirali.
Tako da taktika čekanja u slučaju Ukrajine ima i tamnu stranu. Bit će teško Rusiji vratiti Ukrajinu u ruski svijet.
Jako teško.
Ukrajina ne može dugoročno bez ruske energije i izvoza u Rusiju. Netreba biti Putin da su ti takve stvari jasne. Narod Ukrajine će sam na lomaću pobacati njihove fašiste, koji su podplačeni od Soroša i Njemačke a prije i od SAD. Slaba Ukrajina u neprijateljstvu sa Rusijom najviše treba Njemačkoj da bi ostali gotovo monopolisti u tranzitu ruskog plina u Evropu. Putin je samo napravio prioritet bavljenja međunarodnom politikom jer sa Ukrajinom neće se moči dogovarati dok se propisno ne umekša. A najviše će ju smekšati baš ekonomska kriza.
Osim toga, Damask je službeno tražio pomoć od Rusije, Krim je bio Autonomna Republika, a ne pokrajina i ima veća prava , doprava na samoodređenje po povelji UN-a, nije on lud. Bilo je u Donbasu itekako Rusa, neslužbeno. Naravno, ne u opsegu kao u Siriji ali je Sirija pokazatelj Ukrajincima da se ne boje. Niko ne voli huntu, osim Lavova i Ivanofrankovska, Istok je ruski i jug, a sredina zemlje, onako, ništa protiv Rusije, samo da bolje žive, pa su nasjeli, Problem su ovi iz bivše Austrougarske, Galicije nekadašnje, ali to je mali dio na zapadu zemlje. Politički zanemariv ako centar Ukrajine kaže da im je pun klinac i Brisela i EU i zakona i podzakona, poreza i nameta, a to će biti uskoro.
Hahahahahahahaha… nakon godina poricanja postojanja “umjerene oporbe”, sad su odjednom iskrsnuli niotkuda za potrebe ruske diplomacije!
A da ne govorimo o samom naslovu: “…a nije intervenirao u Donbasu.”
Ovo je zesca komedija. Svaka cast!
Bitnije je što će nato-u 80.000 zimskih uniformi i uniforme za -40……………koji strateg izreže 4 ajkule kojih se ciozapad najviše bojao…………
Apsolutno točno. Da su vojno intervenirali u Ukrajini, ne bi se više nikad pomirili. Iz istog razloga netko je planski gurao republike Jugoslavije u rat. Da su se razišli mirno, do sad bi već pregovarali o ponovnom ujedinjenju, radi ekonomskog napretka i izlaza iz kolonijalnog statusa. No, gazde su se dobro pobrinule da to maknu sa stola kao opciju.
Okeanski valovi nastali djelovanjem oluja i uragana su zaista mocni i izgledaju stravicno kada se sa svojih 10-15 metara visine u (ekstremnim pojedinacnim slucajevima i 25-30 metara) valjaju okeanskom pucinom, a kada stignu do kopna bijesno se razbijaju o njegove obale ostavljajuci odredjene posljedice. Nasuprot njih – cunami. Na otvorenoj pucini gotovo da se i ne primjeti i ne predstavlja nikakvu opasnost za one koji mu se nadju na putu. Ali kada dodje u plitke vode nadomak kopna i sruci se na kopno, rezultat njegovog djelovanja je takav kakav ne mogu proizvesti nikakvi valovi prouzrokovani cak i onim najjacim vjetrovima. Ruska strategija je upravo takva – poput valova. U siriji je zbog razlicitih razloga bilo neophodno da budu poput bijesnih velikih uraganskih valova, dok ce u Uktajini, (opet zbog drugacijij okolnosti i razloga) djelovati i djeluju poput cunamija. Ne vidi se, nije spektakularno, ali ce rezultst po tamosnju huntu biti… Čitaj više »
Zapad je prestao igrati sah i razmisljati. Nemamo ni morala ni karaktera vise jer srljamo u kratkorocne projekte i pohlepu.
Rusi su ipak stari svijet koji je zdraviji i bez gluposti koje fabriciraju mainstream firme sa zapada. Nevladine organizacije su hvala Bogu zabranjene tamo. Prava muskarcina, tuljana, zirafa, brljezganje o duginim bojama. U Rusiji je Bog,obitelj, rad i drzava svetinja a kod nas u EU se uvodi 3. 4. spol i konvencije itd. Liberalna kuga i raspad sistema. GMO hrana.
Jedan americki general je rekao ; ako zelis izgubiti rat zarati se sa Rusijom. Amen 🙂
Trebalo je samo sačekati da se stvari same slože na svoje mesto, naime amerosi koji nevole negativne kamate na svu snagu žele ukroblato da okače na ledža euromafije koja zbog dotičnih ionako trpi značajnu ekonomsku štetu.Dok su cvetele ruže i cedio se med svi su zapadnjaci bili puni priča o zapadnim vrednotama ,evroobrani i slićnim glupostima,a sada kad je došla naplata svako želi spasiti svoju kožu.Englez vadi papke,francuz se pravi mangupa ,izlapljela švabica ne zna šta bi gleda žutoga koji ni sam nezna oče ili neče ostati na nogama posle globanog provala.Koga od njih bi se pitalo odmah bi prihvatio da rusi odmah ugaze u ukroblato samo da oni više ne drže kesu u ruci.Samo če po mome šahista da sačeka da zima odradi svoje pa da iz leda proviri bela zastava.Verovatno če lopovi poput Kolomoiskog pokrenuti neke stvari izpod stola i kad dobiju garancije da jim glave neče pasti… Čitaj više »
Sve je istina (po meni) sto je ovdje napisano ali (i to veliko ali) pitanje je koliko Ruse kosta ta prica u Siriji, nije nuzno da ce im se dugorocno isplatiti…
U Ukrajinu nisu usli da bi postedeli Evropu rata.
Traumatizirani evropski lideri koji ne borave u stvarnosti su bili spremni proglasiti rat Rusiji. Ne bi ginuli oni, ali bi pokazali odlucnost. Dobro za izbore. Posle bi bilo nepovratno. Evropa bi dobila batine ali i Rusija bi bila oslabljena. Mmmm… poslastica za amere. Pa im je dao priliku da hlade vruce blesave glave. Sad jesu ih ohladili.
U Donbasu jesu. Gledam reportaze. Domoroci kazu da jedva cekaju rusku smenu jer su lokalni opolcenici dubrad koja ih pljackaju. To je opasnost sa cekanjem. Opolcenici se raspadaju na bandite.
Ako je autor pratio situaciju nakon Majdana Putin je odmah izjavio da neće dopustiti jugoslavenski scenarij što znači da osim aneksije Krima nije dolazila u obzir direktna konfrontacija s Ukrajinom. Donbasu se pomagalo da destabilizira Ukrajinu koju nije problem pregaziti kao plitak potok ali onda imaš stalno nerede jer su preostrašćeni ti njihovi kvazinacisti, zatim imaš gladne koje treba nahraniti i sve to donosi još masu problema. Sam Zapad ne bi ni prstom mrdnuo da se išlo na pripajanje cijele Ukrajine osim deklarativne osude i sankcija ali tko si želi takav problem natovariti na vrat? Za Siriju je bilo više razloga a jedan od njih je broj ruskih državljana, uglavnom Čečena u redovima Daesha. Bolje ih zaustaviti tamo nego da ti rade kalifate na kućnom pragu. Postoje još neki razlozi, ljudi ne shvaćaju da nije sve samo interes, da među onima koji zaslužuju zvati se Homo Sapiensi ima i humanosti.… Čitaj više »
Anglocionističko carstvo zla je priželjkivalo da ruska vojska uđe u Donbas. Stalno su ih mamaili preko svojih posrednika, svojih ukro-luđaka. Ali Putin nije nasjeo. Trebalo je imati čelične živce i izdržati. NATO razbojnici samo trebaju povod za napad. Povod im treba zbog njihovog javnog mijenja. Mora biti tako da “ruski agresor” napada a da se jadan Zapad brani. Da mogu mobilizirati mase preko svojih medijskih megafona.
Putin je znao da ne smije u Ukrajinu, jer bi to bio početak kraja svih nas. I na tome mu hvala. Tko to ne shvaća, taj zaista ne razumije svijet u kojem živimo
A Sirija je posve druga priča
Velemajstor Vladimir igra turnir, simultano (Ukrajina, Sirija, Venecuela, Kuba, pa odnosi sa Iranom I Turskom), i kao svaki pravi velemajstor, pobjedjuje, na svim tim frontovima, koliko god to tesko bilo. Tu se i vidi talenat igraca. Sto je jos zanimljivije, na svim nabrojenim ‘frontovima’, USA gube, definitivno. Sto bi rekao Edo Pezzi “Dragi gledaoci, pa jeli to moguce?”.
Putin je strateg i šahist a nije propala zvijezda realitija kao neki. I uvijek radi primišljene poteze a ima i mudre ljude oko sebe.
To , da Rusija nije intervenirala u Ukraini se ne može tvrditi. Možda nije očigledno , ali treba voditi računa da u istočni Ukraini ipak ima veliki broj rusa koji mogu biti brojna i žestoka vojna sila koja ŠTITI SVOJE kuče i ljude . Sigurno su među njma i brojni ukrainci ,koji se ne slažu sa fašističkim principima majdana i svega šta je sledilo .. Siguran sam ,da se ta vojna sila intenzivno snabdeva sa obaveštajnim informacijama, savetuje se po pitanju vojnih akcija i vrovatno se snabdeva potrebnim naoružanjem . Onaj koji ima informacije šta druga strana planira , može lako da odredi šta je prioriteta u odbrani zemlje i koje su poteze prioritetne da se postignu ciljevi u odbrani zemlje i postiganju geopolitičkih ciljevi. I mene je isto iznenadilo rusko neintervenisanje u Ukrajini ,ali sam kasnije uvidio , da je prioriteta bila nešto drugo(Sirija). Kojim ciljevima Rusija teži ,… Čitaj više »
Kolikonsamo godina treba da bi industrija, ono sta je ostalo od nje, u Ukrajini presla na Europske standarde i da bi mogli svoje proizvode plasirati na zapadno trziste, bili su orijentirani samo prema rusiji isto kao i industrija bivse Juge..
Da,a Sirija ce zauvijek ostati ruska vazalska zemlja i buducnost ce pokazati da je bolje biti mrtav nego pod ruskom cizmom.
Moj doprinos: o b a v e z n o pročitati. Jutarnji
” Treba se doista zapitati je li Domovinski rat završio
AUTOR:
Marko Biočina”
Putine KRALJU svjetski s karakterom i svetoscu,krajnje je vrijeme da Americkim mafijasima pokazes da nisu nigdje dobro dosli..