IAB: “Njemačka godišnje treba neto imigraciju od 400 000 ljudi”

„Kako bi dugoročno održala broj zaposlenih, Njemačkoj treba godišnja neto imigracija od 400 000 ljudi“, izjavio je Bernd Fitzenberger, direktor njemačkog Instituta za istraživanje zapošljavanja (IAB).

Unatoč činjenici da imigranti iz određenih kultura imaju ogromne probleme s integracijom u tržište rada, direktor Instituta za istraživanje zapošljavanja, Bernd Fitzenberger, poziva na dugotrajnu masovnu imigraciju u Njemačku, jer zemlja treba radnike.

“Da bismo zadržali trenutnu radnu snagu, trebalo bi nam godišnje neto povećanje od 400 000 ljudi. Inače se može dogoditi da se proizvodnja više ne odvija u Njemačkoj”, rekao je Fitzenberger za Welt am Sonntag .

„Ali to nije lako postići. Ako dugoročno gledamo, da nam godišnje dođe 400 000 imigranata, jedan od razloga što to nije lako provesti je što stupnjevi obrazovanja često nisu usporedivi“, nastavlja direktor njemačke vladine agencije IAB.

„Ali svatko tko je pomnije pogledao obrazovanje na Bliskom istoku ili u Africi, otkrit će da se s onim u Njemačkoj ne može natjecati po kvaliteti. Na primjer, vrhunska afrička sveučilišta su u nižim redovima. Samo Sveučilište Cape Town u Južnoafričkoj Republici još uvijek može držati korak s europskim koje je 198 na svjetskoj ljestvici. Osim Američkog sveučilišta u Kairu, koje ulazi u prvih 400, sva ostala se na globalnoj ljestvici nalaze u rasponu od 801. do 1000. mjesta“, dodaje Bernd Fitzenberger.

Ova je tvrdnja zanimljiva, uz onu da Njemačka godišnje treba 400 000 stranih radnika, što bi trebalo istražiti, jer sugerira da Institut za istraživanje zapošljavanja preferira visokokvalificiranu radnu snagu iz zemalja u koje Berlin nije uložio niti jedan jedini euro u obrazovne sustave, „koji nisu na razini Njemačkih“.

„Na Bliskom istoku stvari ne izgledaju bolje. Tamo je američko sveučilište u Kairu na 6. mjestu. U top 5 nalaze se samo sveučilišta iz Libanona, Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata“, tvrdi Fitzenberger, a izbor zemalja dovodi u sumnju metodologiju izračuna kvalitete obrazovanja.

Naime, sveučilišta u Saudijskoj Arabiji su među „prvi pet“ na Bliskom istoku i u Africi, što je vrlo upitna teza, vjerojatno proizašla iz savezničkih odnosa vehabijskog kraljevstva sa zapadnim zemljama.

„Strukovno obrazovanje ne izgleda bolje. Svatko tko je bio neko vrijeme u zemlji u razvoju je otkrio će da se gotovo sve zanatske profesije temelje na motu „učenje radeći“. Bilo da se radi o zidarima, stolarima, električarima, mehaničarima, pekarima ili mesarima, stvarno osnovno strukovno obrazovanje se ne provodi kao u većini europskih zemalja“, tvrdi direktor njemačkog Instituta za istraživanje zapošljavanja, što je vjerojatno točno u ovim profesijama, ali je Njemačka takva bila prije samo nekoliko desetljeća, kada su se tamo slijevale rijeke „gastarbajtera“ iz Turske, Grčke, bivše Jugoslavije, juga Italije, Portugala i drugih zemalja. Sve je to bila niskokvalificirana radna snaga koja je „zanat pekla radeći“.

Ipak, direktor IAB-a vidi razvoj Njemačke na pravom putu. Posljednje brojke IAB-a iz srpnja pokazale su da je stopa zaposlenosti ove skupine 38 posto. Od toga je 82 posto zaposleno u socijalnom osiguranju.

“To je prilično uspješno”, rekao je Fitzenberger za Welt am Sonntag.

„U mnogim su slučajevima to pomoćne aktivnosti. No, mnogi su iskoristili kvalifikacije iz domovine. 48 posto zaposlenih izbjeglica radi u struci,  a pet posto čak rade kao visokokvalificirana radna snaga i stručnjaci”, nastavio je direktor IAB-a.

Međutim, pouzdati se u imigraciju i radnu snagu u zemlji s visokim plaćama opasna je igra, posebno s obzirom na sve veću uporabu takozvane “umjetne inteligencije” i sve veće automatizacije u proizvodnji. Kritičari se ne žale bez razloga da se uvoze nezaposleni za budućnost. Možda zato što mu to nije struka, Bernd Fitzenberger ne govori o demografskim mjerama koje bi njemačke vlasti mogle poduzeti za svoj narod, koji je pogođen „bijelom kugom“ kao mnogi drugi narodi Europske unije. Ne spominje ni socijalne učinke masovne imigracije na zemlju, što je posebno važna tema koju mnogi izbjegavaju jer se trude se biti „politički korektni“, iako je kancelarka Merkel ranije osobno priznala propast multikulturalizma.

Hoće li se njemačka vlada pri određivanju imigrantskih godišnjih kvota voditi ovim smjernicama, još treba vidjeti. U svakom slučaju, skoro pola milijuna ljudi godišnje za jednu Njemačku  nije „kontrolirana migracija“, već plima imigranata koji će preplaviti zemlju koja se 2015. pokazala da je nespremna suočiti se s takvim izazovom.