Opet Berlin i opet migranti, ali se proces azila prebacuje u Hrvatsku, Italiju, Grčku…

Hoće li se u narednim mjesecima na imigracijskom frontu u Europi nešto zaista pomaknuti? Uspostava nove Europske komisije u Bruxellesu podudara se s fazom u kojoj se Njemačka čini puno aktivnijom na ovom frontu. Iz Berlina stižu neki važni prijedlozi, a najavljeni su i bilateralni sporazumi kojima je cilj stvaranje uvjeta za nova pravila o imigraciji.

Njemački prijedlog

U Bruxellesu je u ponedjeljak bio dan “službenih prezentacija” nove Europske komisije, iako su mnogi protagonisti već poznati. Održan je prvi sastanak vijeća pravosuđa i unutarnjih poslova otkad je Ursula von der Leyen službeno preuzela dužnost predsjednice Europske komisije.

To je bio povod za bilateralne i sastanke čiji je cilj službeno predstavljanje nekih prijedloga pristiglih prethodnih dana iz Berlina. Konkretno, njemački ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer se sastao s povjerenicom za unutarnje poslove Ylvom Johansson, kao i novom potpredsjednicom Europske komisije Margaritis Schinas.

S njima je Seehofer mogao razgovarati o njemačkim prijedlozima, od kojih je jedan predstavljen posljednjih dana. Prema Berlinu je došlo vrijeme da se okrene nova stranica o načelima utvrđenim Dublinskim ugovorom, koji su na snazi već nekoliko godina.

Berlin proces azila seli na vanjske granice EU, u Hrvatsku, Grčku, Italiju…

Njemačka je posebno predložila nadogradnju Europske agencije za molbe za azil (EASO), koja bi trebala intervenirati na vanjskim granicama Europe i tamo će se “sortirati” migranti koji žele ući na stari kontinent. Ovaj bi prijedlog bio popraćen automatskom preraspodjelom samih migranata, iako se pokazalo da zemlje koje ne prihvaćaju kvote nitko ne može na to prisiliti.

Ukratko, Berlin želi da načelo prema kojem je prva zemlja dolaska ona koja mora podnijeti teret zahtjeva za azil i prijema postane neizbježna obveza, a njemačka, naravno, ta zemlja nije i  ugodno se smjestila u srcu EU, okružena s brabarskim predziđima „civilizirane germanske nacije“.

Dakle, njemački prijedlog je revizija Dublinskog ugovora i njegovih temeljnih načela. O tome zašto se Njemačka, nakon godina neodgovorenih zahtjeva raznih vlada, trenutno stavlja u prvi plan, može se objasniti samo zabrinutošću zbog mogućeg novog porasta migracijskih tokova duž „Balkanske rute“. Njemački projekt dobio je pohvale od nove komisije u Bruxellesu, koja bi zauzvrat željela pripremiti izvanredni imigracijski plan koji bi trebao biti predstavljen na proljeće. Što o ovome misle hrvatski mediji i političari, to nitko ne zna, jer se javni diskurs oko migranata svodi na prizemnu razinu, a ne dotiče se srž problema, jer su  to ipak „naši prijatelji Nijemci“.

Naši mediji i naslovnice su puni svađe s vlastima BiH, iako bi s njima, posebno na lokalnoj razini, trebali bolje surađivati oko ovog pitanja nego s Ursulom von der Leyen, koja je kao ministrica obrane  prvo napravila kaos u Bundewehru, a sada priprema „sveobuhvatni imigracijski plan za EU“, koji će biti predstavljen na proljeće. Nama su „važne teme“ dva afrička studenta koji su „deportirani u novu domovinu Bosnu i Hercegovinu“, što može biti zanimljivo pola dana, ali da zamjeni temu kao što je zahtjev Horsta Seehofera, to nikako. Ali je pitanje usuđuju li se premijer Plenković, ministar unutarnjih poslova Božinović ili bilo tko drugi postaviti takvo pitanje Ursuli von der Leyen ili Seehoferu? Uostalom, ovo je toliko puta „prožvakana“ tema, da ne zaslužuje više od dva retka teksta.

Što se tiče kaosa na hrvatskim granicama, tu bi hrvatska policija trebala postupati kao nekoć policija Zapadne Njemčake s ilegalnim doseljenicima iz „socijalističkog tabora“ i kriminalcima svih vrsta, kada ih je u skupinama od nekoliko desetaka znala dovesti do granice s Poljskom, do Świnoujścia, pričekati da se udalje poljski graničari, a onda bi ih šutnuli Poljacima da nisu ni znali što ih je snašlo. Da, tako se, neslužbeno i što Nijemci nikada neće priznati, „rješavao problem“ u slobodnom i demokratkom Zapadu. Po toj logici bi hrvatska pollicija od naših prijatelja Bosanaca trebala prihvatiti sve imigrante, nakratko naravno, potom kamere postaviti na granicu sa Slovenijom i kad se udalji slovenska policija pomoći im da se dokopaju tog svog Zapada. Budući da Berlin i Europska komisija prave račun bez krčmara, a platežno sredstvo im je Hrvatska, možemo si i mi dozvoliti malo slobode da pomognemo Bosancima i „neslužbeno“ ne vidimo da su Afgansitanci, Paksitanci, Kurdi, Sirijci i drugi prošli tih nekoliko desetaka kilometara od Kladuše do Duge Rese do „prijateljske“ nam Slovenije.

Otpor Višegradske skupine

Kako su ovo fantazije, tu su, srećom, zemlje Višegradske skupine koje će biti vrlo teška prepreka za moguće konkretne provedbe njemačkog plana. Riječ je o grupi koju su formirale Poljska, Mađarska, Češka i Slovačka, koje su, posebno tijekom krize, povezane s „balkanskom rutom“ i stvorile su zajedničku frontu protiv bilo koje hipoteze o preraspodjeli migranata. Prema onome što je procurilo sa sastanka Vijeća za unutarnju politiku EU, Seehofer bi na stol stavio i mogućnost vrlo jakih sankcija i blokade zemalja Višegradske skupine.

Konkretno, ako ne prihvate buduću strukturu reforme o migrantima, svaka bi financijska pomoć mogla bi biti obustavljena. Stoga nas čeka govoto sigurna bitka koju će voditi Berlin, zabrinuta zbog svojih vlastitih granica i interesa, kao i izbornih anketa koje vide da se potpora kršćansko-demokratskoj uniji Angele Merkel topi, a raste popularnost desnog krila Alternative za Njemačku.

Uvjek, što se Hrvatske tiče, nama bi prirodni saveznici u ovoj situaciji bili Budimpešta, Prag, Bratislava i varšava. Ali iz nekog „nepoznatog“ razloga, našim političarima srce kao da brže kuca u Berlinu i Beču, nego u vlastitoj domovini, a da ne spominjemo „odmetnike“ iz Višegradske skupine.