Zbog buke nevladinih udruga Macron otkazao pomoć Libiji za borbu protiv migracija

Zbog prosvjeda nevladinih udruga je Francuska otkazala slanje brodica Libijskoj obalnoj straži potrebnih u borbi protiv ilegalnih migracija.

Tipično za Macrona, koji da prevari javnost često koristi oštru retoriku o migraciji, a onda kapitulira pred nevladinim udrugama. Ovaj put je Macron pokleknuo pred zahtjevima nevladinih organizacija koje su se pobunile zbog najave slanja francuskih brodica Libijskoj obalnoj straži, kako bi se lakše borila protiv ilegalnih migracija.

Za Emmanuela Macrona, Dimitrisa Avramopoulosa, Horsta Seehofera i Ursulu von der Leyen se može reći da su prilično lažljivi sa svojim sloganima, stvorenim da umire javnost i druge u EU, ali ih je uvijek vrlo lako predvidjeti.

Ovim „političarima“ jednostavno nedostaje kredibilitet da bi se ozbiljno uhvatili u koštac s problemom migracije.
„Francuski dužnosnici su potvrdili da su otkazali slanje brodova u pomoć Libijskoj obalnoj straži kako bi joj pomogli u borbi protiv ilegalnih , a to se dogodilo nakon što je osam nevladinih udruga podnijelo tužbu protiv ove prakse, osuđujući loše liječenje migranata koji idu ka Europskoj uniji“.

Ministarstvo obrane u Parizu je o tome obaviješteno pismom Upravnog suda u Parizu od 26. studenog.
“Ovaj transfer je u početku bio planiran da se pomogne Libiji, ali je ministarstvo odlučilo da ovoj državi više ne šalje brodova”, priopćile su francuske vlasti.

Je li situacija točno onakva kako su je opisale nevladine udruge, mediji ne navode i prenosi se samo odluka Macrona i njegove vlade.

“Situacija u Libiji ne dopušta slanje ovih brodica”, rekao je anonimni izvor ministarstva obrane za AFP.
Ministrica obrane Florence Parly najavila je u veljači da će Francuska donirati šest polučvrstih čamaca „Sillinger“ libijskoj mornarici, pod kojom djeluje Libijska obalna straža. Rekla je da je Parizu cilj „pomoći vladi Libije u borbi protiv ilegalne imigracije”.

No, „skupine za ljudska prava“ odmah su se usprotivile tom planu, optuživši Libijsku obalsku stražu „da kupi migrante na Sredozemlju i vraća ih u sumorne, pretrpane zatočeničke centre gdje su rutinski izloženi mučenju, prisilnom radu i drugim zlostavljanjima“. Dokumentirani dokazi nisu objavljeni, što znači da bi Francuzi i Europljani trebali vjerovati na riječ predstavnicima ovih nevladinih udruga.

Osim toga, nevladine udruge tumače i rezolucije EU i tvrde kako će francuska donacija prekršiti europski embargo nametnut Libiji vezan za isporuke vojne opreme, te slanje oružja u zemlje u kojima se ono može koristiti za počinjenje ili olakšavanje činjenja zločina. Kakve veze čamci „Sillinger“ imaju s ovim embargom, to nitko ne zna.

Massimo Moratti, regionalni direktor Amnesty Internationala, izjavio je u travnju: “Dostava brodica Libijskoj obalnoj straži, kako oružani sukob u Libiji eskalira, je bezobziran i neodgovoran korak.”

Međutim, borbe se vode južno od Tripolija i u libijskoj pustinji i nema nikakvih vojnih aktivnosti u libijskim obalama ili bi čamci mogli poslužiti bilo kome za brže premještanje vojne opreme i boraca iz, recimo, Misrate u libijsku prijestolnicu, budući da je krajnji korisnik trebala biti vlada Fajeza Al-Sarraja u Tripoliju.

Takozvane „međunarodne“ organizacije za ljudska prava, uključujući Amnesty International i Liječnike bez granica, pozdravile su u ponedjeljak otkazivanje ponude za koju su navele da bi Francusku učinila “sudionicom u zločinima počinjenima nad migrantima i izbjeglicama u Libiji”.

Lola Schulmann, iz Amnesty France, rekla je kako se nada da će odluka Pariza da povuče svoju ponudu označiti “prekretnicu u odnosima Francuske i Libije u smislu migracijske politike”.

Libija, devastirana ratom koji traje od svrgavanja pukovnika Gadafija 2011. godine, postala je glavna tranzitna ruta migranata iz subsaharske Afrike prema Europi.

Zemlja je domaćin 45 000 registriranih izbjeglica i azilanata, ali i 650 000 ekonomskih, od kojih su mnogi tamo našli privremeni posao, rekao je Vincent Cochetel, posebni izaslanik Visokog povjerenika UN-a za izbjeglice za mediteransku rutu.

Od ovog broja se samo 5000 izbjeglica i migranata nalazi u 19 službenih pritvorskih centara, a nekima upravljaju islamističke militantne skupine, koje u dogovoru s nevladinim udrugama prema Italiji šalju one koji mogu platiti put preko Mediterana.

U samim centrima djeluje nepoznat broj trgovaca s ljudima, koji su također u kontaktu sa spomenutim udrugama, što je teško kriminalno djelo na kojem je radilo tužiteljstvo iz talijanskog grada Catanije, ali je spis, spreman za podizanje optužnice, Rim promptno „arhivirao“.

Za kraj podsjetimo da odluka Pariza ima logično opravdanje, jer je u ponedjeljak Berlin novoj Europskoj komisiji poslao novi plan za rješavanje migrantske krize koji proces zaprimanja azila i smještaj migranata prebacuje na zemlje ulaska, odnosno u Hrvatsku, Grčku, Italiju i manjim dijelom u Španjolsku. Tako će i Nijemci i Francuzi biti pošteđeni masovne migracije, a oni koji se iz Libije uspiju dokopati EU, to će biti na Lampedusi ili na južnim obalama Sicilije. Emmanuel Macron time ništa ne gubi i mirno će moći promatrati kako se Italija nosi s ovim problemom. Tipično za bankarčića kojeg su Jacques Attali i obitelj Rothschild uhvatili za uši i smjestili u Elizejsku palaču da glumi predsjednika Francuske.

Express

Opet Berlin i opet migranti, ali se proces azila prebacuje u Hrvatsku, Italiju, Grčku…