Macron na konopcima – Lijeva, desna, bijela i „crna“ Francuska se ujedinila protiv reformi

Francuska je i dalje u kaosu. Radnicima javnog i privatnog sektora, koji su 5. prosinca održali generalni štrajk, na kojeg se odazvalo oko 510 000 ljudi diljem zemlje, plus 250 000 u Parizu, sada su se pridružili i „Žuti prsluci“. No, taktika prosvjednika je tijekom štrajka bila drugačija. Blokirane su rafinerije, stale su špediterske tvrtke i benzinske postaje su ostale bez goriva. Uz sve to, stao je javni prijevoz, željeznice su obustavile ogroman broj linija svih vrsta, uključujući Eurostar, a reduciran je ii zračni promet. Ukratko, zemlja se u samo nekoliko sati našla u kaosu. Međutim, ogroman broj Francuza podržava štrajk i njihove, uvjetno rečeno, radikalne metode.

Nakon općeg štrajka 5. prosinca i njegovog nastavka dan poslije, različiti sektori su još uvijek bili blokirani, od javnog prijevoza do visokog obrazovanja. U subotu, 7. prosinca, nastavljena je opća mobilizacija u suradnji s 56. tjednim okupljanjem prosvjednog pokreta „Žutih prsluka“. Poruka je bila da se okupe svi zajedno i da se izgradi konvergencija političkih i društvenih borbi protiv Macronove vlade i njegove vizije budućnosti Francuske i svijeta.

Situacija za Elizejsku palaču postaje sve ozbiljnija. Na kraju demonstracija 5. prosinca su se mnogi sindikati odlučili žaliti na “obnovljeni štrajk“ i najavili ujedinjenje skupine „AG Interpro/FDL“ iz „Žutih prsluka“, radnika, sindikalista, studenata i srednjoškolaca, koji će nastaviti protest do potpunog povlačenja Macronove mirovinske reforme, ali i protiv sustava koje s jedne strane mnoge tjera u siromaštvo, a nekolicini jamči ogroman profit.

„Vrijeme je da ojačamo konvergenciju i izgradimo opću opoziciju, ujedinjujući svoje snage i zahtjeve protiv onih koji bi željeli da budemo podijeljeni i koji se boje slogana: “Tko sije bijedu, žet će gnjev“ (Qui sème la misère récolte la colère).

Kao što je najavljeno, na Činu 56 „Žutih prsluka“, demonstracijama koje su u subotu nastavljene protiv Macronove mirovinske reforme i njegove politike uništavanja socijalne države, slile su se na ulice Pariza i drugih gradova.

I opet su policajci napali povorku palicama i suzavcem, sprečavajući dio „Žutih prsluka“ da se pridruže povorci  sindikata, radnika i studenata. Policijsko nasilje sigurno neće zaustaviti konvergenciju borbi ovih skupina, a to je ono čega se Macron najviše boji.

Jedini autobusi u Parizu su bili oni koji su prevozili prosvjednike. Alternativni sustav, kojeg je s privatnim autobusima pokušao uspostaviti Macron, kao mjeru protiv štrajka, blokiran je u subotu rano ujutro.

VIDEO: Generalni štrajk 5. prosinca

Macron je na konopcima –  Francuska se ujedinila i zemlja je pred eksplozijom

Mirovinska reforma još ne postoji kao zakon, ali je prva najavljena, a zatim predložena. Odmah su se mobilizirali svi, od nekada moćnog sindikata CGT, do političkih stranaka, počevši od Nacionalnog okupljanja Marine Le Pen do svih onih koji ne žele ove reforme, bez obzira na političku pripadnost. Snaga ove mobilizacije je u tome što ih vlada nije uspjela razjediniti – politički, svjetonazorski, etnoreligijski ni na bilo kojoj drugoj osnovi. Konačno, svi su Francuzi i svi rade za manje plaće, a sada ih čeka dulji radni vijek i još manje mirovine.

Emmanuel Macron pred sobom više nema samo noćnu moru „Žutih prsluka“, već surovu stvarnost koja se neće boriti neorganizirana, podijeljena i neupadljiva, lažno potpomognuta takozvanim “slobodnim strijelcima“ kojima je jedini cilj uništavanje imovine i sukob s policijom.

Ako je jesen bila politički “blaga”, zima u Francuskoj može biti surova, osim ako Macron i njegova vlada ne povuku predložene reforme od kojih za sada znamo samo da će kazniti ionako osiromašene klase.

Francuska je na koljenima iz više razloga. Dovoljno je doći u Pariz i dobiti predstavu o dekadenciji glavnog grada. U predbožićnim tjednima kao da nema želje za zabavama. Svjetla koja su ga krasila proteklih godina su spala na jadne parodije ukrasa, a protesti se uklapaju u klimu “apstinencije”, koja je, čini se, definitivno uspostavljena.

Na dan generalnog štrajka je takoreći slučajno krenuo vlak za London, a onda se, bez upozorenja, odjednom se sve zaustavilo. Javni prijevoz je više nego prepolovio usluge, podzemne željeznice, bolnice, škole, javne službe su općenito eksplodirale, mučene svojevrsnom agitacijom o kojoj se pričalo mjesecima, ali koja se tek posljednjih dana materijalizirala i zato je štrajk uspio.

Službene brojke su oko 750 000 prosvjednika na dan štrajka, ali se govori o više od milijun ljudi. Posebno veliki odaziv je bio u provincijama, jer su sada svi na udaru i svi suprotiv Macrona, od „Žutih prsluka“ do radnika, studenata i umirovljenika, od kojih potonji riskiraju da će osiromašiti u roku od nekoliko mjeseci.

Predsjednikova neoliberalna politika, koja se, kako se činili, “smirila” i ušla u razumnu fazu, ponovno je iz boce pustila duh pobune.

Naravno, Black Block je opet bio „aktivan“ i javni red je izgledao uzdrman. Eksplozivna mješavina, koje su se svi bojali, očitovala se, ali su nasilnici, kojima je nasilje samo sebi cilj, a ne sredstvu borbe u krajnjoj nuždi, strogo odvojeni od sindikata i „Žutih prsluka“. Tada je palo obećanje da će se na ulicu vratiti na Božić ili već sljedećih dana, ali su, kako se čini, na ulici i ostali.

S njima snagu uzimaju i političke stranke, sve bez izuzetka, jer znaju da im budućnost ovisi o mirovinama. Macron u ovom trenutku može ili odstupiti ili, popravljajući loš imidž, koordinirati reformu sa sindikatima, ali ona u tom slučaju ne može ostati „na liniji“, kao što je najavio. Zajedno sa sve većim porezima, od onih na stan do poreza na otpad, Francuzi više nemaju što izgubiti.

A kada umirovljenici izađu na ulice, Francuska se zaustavlja. Zemlja još pamti štrajk 1995. protiv još jednog pokušaja reforme, premijera Juppea i predsjednika Chiraca, koji se uspio držati na distanci. Francuska je tada bila paralizirana, uz vrlo ozbiljne posljedice, ne samo u javnim službama. Tri tjedna je trajala društvena i politička tragedija.

Sada je sto osamdeset intelektualaca potpisalo dokument kojeg je objavio Le Monde, koji su ustali protiv Macrona i njegove autoritarne i liberalne politike. Među njima su brojni ljevičari, počevši od poznatog Thomasa Pikettya do ostalih, ali to ne isključuje francusku desnicu predvođenu Marine Le Pen, koja ih slijedi ili, bolje rečeno, ustali su zajedno.

Iz Elizejske palače muk. Ranije je postojao osjećaj da je pobuna „Žutih prsluka“ dokaz mnogo šire mobilizacije koja bi Macrona mogla natjerati na popuštanje pred snagama kakve nikada nisu viđene za vrijeme Pete republike.

Međutim, sada je mobilizacija još veća i još šira. Ukratko, drhti “vlada bogatih”, ali najsiromašniji su, čini se, ipak najjači. Ako se pobuni pridruže i posljednji elementu društva koji su protiv Macrona, Francuska riskira eksploziju. Susjedne zemlje se plaše ove „infekcije“ ne bez razloga. Francuska nije jednom u povijesti bila epicentar pobune koja se proširila na cijeli kontinent.

U međuvremenu se zbraja šteta, a brojke za vladu nisu nimalo utješne. Suočen s drugom socijalnom krizom, Macron se pokazao nedoraslim da se nosi s ovim problemom. Iznad svega, Francuzi naprosto nisu bili u stanju razumjeti njegov projekt. Ima nešto i u tome da mirovinska reforma jeste razlog, ali ne jedini, pobune u tijeku. Francuzi su dobro razumjeli da će oni najslabiji imati malo razloga za mir u budućnosti. Stoga su svi postali svjesni da sve dok Macronu i dalje budu dopuštali da se igra sa svojim ekonomskim receptima, oni će biti na gubitku. Sada su rekli da je dosta i možda posljednji put uputili upozorenje Elizejskoj palači: „Qui sème la misère récolte la colère“. Da ne bude kasnije kako nisu bili dovoljno glasni i da ih „gospodin“ predsjednik nije dobro čuo.

VIDEO: Treći dan konvergencije prosvjednog štrajka sa „Žutim prslucima“