Johnson na tronu u Downing Streetu: Bolan šamar Europi i elitama

Posljednji podaci o rezultatima parlamentarnih izbora u Velikoj Britaniji potvrđuju uvjerljivu pobjedu konzervativaca Borisa Johnsona, dok su oporbeni laburisti zabilježili najlošiji rezultat od 1935. godine.

Na temelju objavljenih rezultata za 649 od 650 izbornih jedinica na jučerašnjim izvanrednim izborima za donji dom britanskog parlamenta, konzervativci su osvojili 364 mandata, 78 više od svih drugih stranaka zajedno.

Odličan rezultat zabilježila je i Škotska nacionalna stranka (SNP) Nicola Sturgeon, koja će imati 48 poslanika, 13 više nego do sada, što se također može smatrati okretanje biračkog tijela nacionalističkoj stranci, koja u svom programu ima izrazio naglašenu socijalnu politiku. Liberalni demokrati imat će 11 zastupnika, sjevernoirska Demokratska unionistička stranka osam, ljevičarska stranka irskih republikanaca Sinn Féin sedam, a velški nacionalisti Plaid Cymru četiri. U parlament je ušla i Socijaldemokratska radnička stranka s dva poslanika, kao i Zeleni i sjevernoirska stranka Union s jednim zastupnikom.

Šamar Europi i liberalnoj „eliti“

Još jedna pobjeda “negativaca”. Tako se može sažeti glasanje Velike Britanije gdje rezultati daju veliku pobjedu Borisu Johnsonu i ukazuju na jasan stav britanskog biračkog tijela koje u ovom trenutku definitivno bira kraj zastoja i mučnog natezanja oko poštivanja volje birača. Sviđalo se to nama ili ne, Brexit mora završiti. I ovi prosinački izbori dali su premijeru jasan mandat da što prije završi pregovore, postigne sporazum o razvodu s Bruxellesom i učini to s parlamentom koji može dati zeleno svjetlo onome što je već dogovoreno između Londona i EU.

Noć po završetku izbora je bila frenetična na cijelom britanskim teritoriju, a među predstavnicima najvećih političkih stranka Ujedinjenog kraljevstva su se osjetili i strah i entuzijazam. Mnogi su predviđali Johnsonovu pobjedu, ali nitko nije očekivao tako velik odmak Britanaca od Laburističke stranke Jeremya Corbyna.

Je li ovaj rezultat posljedica vještine Johnsona ili nemara Corbyna, to nitko sa sigurnošću ne može reći. Jedina važna činjenica je da je odlazeći premijer uspio učiniti dvije stvari. Homogenizirao je biračko tijelo desnog centra i iznad svega iskoristio pogreške takozvane britanske „demokratske ljevice“, posebno na području Brexita.

Corbyn je pokušavao igrati na povratak na birališta, nadajući se da će biračko tijelo očarati hipotezom o novom referendumu o izlasku Velike Britanije iz Europske unije. No očito je da su njegova predviđanja propala. Prvi znak ove promjene u britanskoj kolektivnoj svijesti dolazi iz jedne od povijesnih utvrda Laburističke stranke, okruga Blyth Valley, gdje su konzervativci ostvarili pobjedu koja se nije dogodila pola stoljeća.

Ovo su važni signali, isti oni koje birači već neko vrijeme šalju vladama i ustanovama širom svijeta, koji se, usprkos svemu, i dalje drže istih promašenih politika. U tom smislu, Johnsonova pobjeda za Ujedinjeno Kraljevstvo predstavlja istu vrijednost kao pobjeda Donalda Trumpa u Sjedinjenim Državama. Stvar je jednostavna. Glasači ne slijede logiku elite, već svoj razum koji odlučuje po sasvim drugačijim parametrima.

U takvoj stvarnosti, u kojoj je intelektualna „elita“ zatvorena pod staklenim zvonom, bez ikakvog kontakta sa stvarnošću, živi višestruko društvo kojeg je sve teže predvidjeti. Ali to je društvo puno racionalnije nego što se misli.

Iako izrazito antipatičan narodima kontinentalne Europe, Johnson se nije razmetao slatkim obećanjima, što su mnogi vjerovali i govorili više mjeseci. On je jednostavno mogao odgovoriti na pitanje koje je njegovo biračko tijelo, ali ne samo, zatražilo od premijera.

Brexit se sada pretvorio u tragikomičnu farsu iz koje London ne želi ništa drugo nego što prije izaći. Europa, ona Ursule von der Leyen i sličnih, zasigurno ne može predstavljati moguću vitalnu energiju, a kamoli razlog koji će brak spasiti od razvoda.

A stvarne potrebe zemlje, one radničke klase, umirovljenika, imigranata druge generacije, pa čak i ljudi srednje klase, vrlo su različite od potreba za koje „elite“ žele da budu ključne za državu.

Britance više ne zanima Europska unija koja je bankrotirala, ne zanima ih politička korektnost, niti optužbe za navodne „veze s Rusijom“ mogu  impresionirati niti razbjesniti birače toliko koliko to može bezobziran ili provokativan stav političara koji gaze volju naroda.

Johnson je sve to primijetio. Ipak, Britanaci, kakvi god da jesu, sigurno nisu narod bez demokratske kulture i preferirali su dati glas Johnsonu, a ne njegovim rivalima. To se dogodilo usprkos hajci laburista koja je Johnsona prikazivala ne kao bivšeg gradonačelnika Londona i odlazećeg premijera, već kao neku vrstu klauna koji nije u stanju upravljati kraljevstvom. Da je Johnson i klaun, to jeste, ali će Brexit privesti kraju jer je to bila volja Britanaca.

Očito su prognoze bile pogrešne, kao što je bio slučaj s Trumpom, koji je dva dana prije izbora gotovo u svim anketama zaostajao za Hillary Clinton od 1 do čak 6 postotnih bodova. Ipak, Sjedinjene Države su odabrale dobrim dijelom karizmatičnog i potpuno nekonvencionalnog Trumpa, a Britanci su izabrali Johnsona, za kojeg se sigurno ne može reći da je osoba koja se drži krutih londonskih formalizama.

Je li anglosaksonski svijet poludio? Teško. Vjerojatno je u srednjim i nižim slojevima s dvije strane Atlantika sve očiglednije da su propali svi oni koji su godinama dijelili svijet na „populiste“ i „nepopuliste“. I tako, pred establišmentom koji je sve snove uspio pretvoriti u noćnu moru, atlantske sile diktiraju promjenu kursa. Istovremeno, moralni šamar „europejcima“ odjekuje u bučnoj engleskoj noći. Sudbina se još jednom nije odlučila u hladnim hodnicima ureda u Bruxellesu, već onim “prokletim” periferijama i ruralnoj Britaniji, mjestima koja su za „elite“ često predmet prezira. Za EU i britanske europejce će Johnson na londonskom prijestolju bit će ružan prizor kojeg što prije treba zaboraviti, ali nikako prije 31. siječnja, kada bi konačno trebala završiti tragikomedija zvana Brexit.