Od Lisabona do Vladivostoka prolazeći kroz Pariz – Koliko je iskren i sposoban Macron?

Emmanuel Macron
15 komentara

Nakon godina zastoja i hladnih odnosa, unatoč protivljenju drugih zemalja i podzemnom ratu sa Sjedinjenim Državama, francuski predsjednik odjednom predvodi „proruski front“ Europe.

Neprekidni narodni prosvjedi u Francuskoj i kolaps domaćeg konsenzusa ne sprečavaju Emmanuela Macrona, čvrstog zagovornika europskog liberalizma i samoproglašenog pragmatičnog nasljednika Charlesa de Gaullea, da svoju inozemnu agendu okrene prema Rusiji. Francuski predsjednik nikada nije skrivao vlastiti negativni stav o Kremlju, a nedavno ga je ponovio u intervjuu za The Economist koji je izazvao mnogo rasprava. Ono što  vrijedi napomenuti je da je taj intervju potpuno različit od dugog govora kojeg je Macron održao 27. kolovoza 2019. na tradicionalnoj konferenciji veleposlanika koja se svake godine organizira u Elizejskoj palači, na kojem je govorio o nužnosti suradnje s Ruskom Federacijom.

“Ruska sudbina je ili implozija ili uključivanje u kinesku orbitu, stoga je jedina stvarna i valjana alternativa za Moskvu suradnja s Europskom unijom“, rekao je Macron za The Economist, a govor u Elizejskoj palači možete pročitatiu skraćenom obliku u članku o povezivanju Francuske i Kine željeznicom preko Rusije ili u cijelosti u transkriptu objavljenom u listopadu u kojem francuski predsjednik govori o “ kraju zapadne hegemonije u svijetu”.

Možda se nekima čini da ovo željezno uvjerenje u nužnost suradnje EU i Rusije prejudicira približavanje između Ukrajine i Rusije, zbog čega je Macron pozvao u Pariz novog ukrajinskog predsjednika Vladimira Zelenskog i ruskog vođu Vladimira Putina, ali to nije tako.

To je bila samo posljednja u nizu poruka koje je Elizejska palača uputila Kremlju, poput privremenog zaustavljanja Sjeverne Makedonije i Albanije na putu u EU, izjave o potrebi preispitivanja ciljeva i prirode NATO pakta zato što Rusija i Kina nisu neprijatelji Zapada, prvih koraka prema uklanjanju režima sankcija, nedavne najave o bilateralnoj suradnji na Arktiku, te sve češćeg spominjanja najvećeg „de golista“ Europe kako govori o prostoru “od Lisabona do Vladivostoka”.

Pariški summit nije dao neke rezultate, ali uvijek može predstavljati dobro polazište za okončanje ukrajinske krize. Strane su postigle sporazum koji predviđa produženje i potpunu provedbu primirja, daljnju razmjenu zarobljenika, demilitarizaciju ratnih područja, novi sastanak za četiri mjeseca radi procjene razvoja odmrzavanja odnosa i veću suradnju u vezi s političkog statusa Donbasa, iako je posljednje ključno pitanje o kojem ovisi uspjeh ili neuspjeh bilo kojeg dijaloga.

Rusija bi, zapravo, željela da ustavna revizija osigura poseban status za samoproglašene republike, kako predviđa Sporazum iz Minska, a Ukrajina ne želi praviti teritorijalne ustupke i smatra da je svaka autonomija koncesija i u tom smislu poraz.

Dok su Putin i Zelenski dali naslutiti da unatoč važnosti susreta nije vrijeme za pretjerani entuzijazam, Macron ima različito mišljenje, jer je on u stvari jedini pravi dobitnik summita.

Macrona ne zanima unutarnji konsenzus, premda se čini da teži ponovnom izboru za predsjednika. Njega više zanima budućnost Francuske kao prve sile Starog kontinenta, a promjena kursa u proruskom ključu je uokvirena u ovaj kontekst traženja veličine i prestiža.

Emblematično je da je pred summit izbio skandal zbog najave Svjetske antidopinške agencije o isključenju Rusije iz budućih svjetskih sportskih natjecanja u sljedeće četiri godine, uključujući Olimpijske igre i Svjetski nogometni kup. Emblematično, ali ne i slučajno, bilo je to upozorenje iz Washingtona upućeno Parizu.

U stvari, poruka je da zeleno svjetlo za ponovno uspostavljanje odnosa s Kremljom treba stići iz Bijele kuće, a Europska unija je jedan od američkih satelita bez ikakvog prava na autonomiju na međunarodnom polju. Ali to zeleno svjetlo iz Washigntona nikada nije upaljeno, iako se Trumpova administracija doista pokazala predanijom suradnji s Moskvom od prethodne. Macron je stoga odlučio kako će naprijed ići sam.

Njemačka, koja je nevoljko prihvatila režima sankcij zbog strateških interesa koji je vežu za Rusiju, prije svega energetske prirode, prepušta sve Francuskoj i intenzivno lobira za izgradnju plinovoda Sjeverni tok 2.

Kada govorimo o Berlinu, poslano je vrlo snažno upozorenje. Naime, nova bolivijska vlada je otkazala sporazume koje je Evo Morales sklopio s njemačkom tvrtkom ACI Systems za eksploataciju naslaga litija u zemlji, a taj bi litij služio za opskrbu zaliha njemačke automobilske industrije sljedećih nekoliko desetljeća i dao nevjerojatan poticaj razvoju električnih automobila. SAD su s novom prevratničkom vladom u Boliviji Njemačku praktično izbacili iz igre.

Igra koju je Macron odlučio igrati je vrlo opasna i mogla bi Francusku skupo koštati. SAD na raspolaganju imaju široku lepezu hibridnih operacija i trgovinskih ratova koji se mogu primjeniti protiv Pariza.

Ipak, Macronova inicijativa bi mogla bi biti i znak da se unutar europske političke elite nešto mijenja. Ako su na razini EU odlučiti odmrznuti front s Rusijom, tada je logično da to vodi uvjereni europski liberal, a to znači da su u Europi svjesni da novi Hladni rat nanosi više štete od pogrešno planiranog dobitka i da je jedini put kojim Europa može ići zapravo suživot s Ruskom Federacijom.

Međutim, ruski snovi Macrona i način njihove realizaciuje su puni nepoznanica. NATO se nastavlja širiti na postsovjetski prostor, EU je duboko podijeljena, uz očiglednu infiltriraciju Washingtona, a neke zemlje na tu temu ne odutaju od antiruskih stavova, posebno Poljska , Baltika, Rumunjska, pa čak i Finska.

Sudbina Ukrajine, EU poslije Macrona i posljednji džepovi ruskog utjecaja na kontinentu žrtve su stalnog pritiska. Najnovija takva provokacija se dogodila u Bjelorusiji, gdje se u Minsku okupilo nekoliko stotina, možda tisuću ultraliberala, koji su mahali zatavama EU i prosvjedovali protiv projekta integracije Rusije i Bjelorusije.

Političari nisu savršeni, jer su i oni ljudi, a Macron je nesumnjivo trenutno jedna od najomraženijih ličnosti, kako u Francuskoj, tako i u Europi, ali nije prvi put da daje velika obećanja u vanjskim poslovima. Charles de Gaulle je imao hrabrosti, ali i sreće, da uskladi odluke važne za Francusku usred Hladnog rata i nitko ga nije mogao spriječiti da Francusku puvuče iz NATO struktura. Macron bi trebao slijediti korake svog prethodnika, ali ne samo na polju ideja, već prije svega u djelovanju, a to znači da bi trebao udariti temelje Europe koja se stvarno proteže od Lisabona do Vladivostoka, očito prolazeći Parizom. Zašto ne? Pitanje je samo ima li Emmanuel Macron hrabrosti, političkih vještina i snage da uradi ono što traži većina EU, od Italije preko Mađarske i Austrije, do Njemačke, Slovenije i drugih zemalja, čak i ako u tom projektu isključimo Poljsku i baltičke zemlje? Kako god bilo, „proruska“ inicijativa Pariza zaslužuje puno veću pozornost, kao i „neizravni udarci“ koje europske zemlje dobiva iz Washigntona, poput raskida njemačko-bolivijskih ugovora o litiju, sankcije Sjevernom toku 2 ili osveta Parizu zbog državnih subvencija u obliku carina od 10% na zrakoplove europskog proizvođača Airbusa i 25% na francuska vina, škotske i irske viskije i sir iz svih dijelova EU.

Na inicijativu Pariza Rusija postaje željeznički čvor izmedu Francuske i Kine

E. Macron: “Definitivno svjedočimo kraju zapadne hegemonije u svijetu”

NATO
Pretplatiti se
Obavijesti o
15 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Umpah Pah
4 godine prije

PITANJE :
KOLIKO JE ISKREN ?

ODGOVOR :
NEKOLIKO !

PITANJE :
KOLIKO JE SPOSOBAN
AKO
IMA RAVNE TABANE ?

ODGOVOR :
OVISI O SUPRUŽINOJ SISI !

shumadinac
4 godine prije

Da li je opasno za Francusku? Da li je opasna za Ameriku konfrontacija koju forsira Tramp ili Hilari? To su glupa pitanja, pravo pitanje je da li je opasno po njih i njihove šefove.

Mada je i meni teško da poverujem u ovakvu promenu kursa ona je apsolutno logična – smela ali logična ako se uzme u obzir sukob krugova moći Zapada. I dok veoma sumnjam u namere Erdogana, Makronu verujem da je na putu saradnje sa Rusijom jer je to efikasan način da se pobedi suparnik na domaćem terenu. Ovo je izuzetno smeo potez jer je to “kopanje rova” prema Moćnicima, prelaz linije iza koje verovatnoća dogovora postaje sve manje a, kao što sam pre neko veče pisao, na radost Rusije i Kine.

Slavonac
4 godine prije

Koji to liberalni fasist,sa 17g silovan sa sadasnjom bakom.Nema on sanse na drugim izborima.Suverenisti pocimlju biti u modi.

Savovic Danilo
4 godine prije

Svi u EU su duboko svjesni da podrzavanje sankcija Rusiji od strane Americke Kosta ekonomiju EU drzava ogromno bogatstvo,pogotovo pogadja poljoprivredni sektor,onog francuskog seljaka,Ali istrgnuti se iz Americkog zagrljaja nije tako lako,na svaki I najmanji nagovjestaj neposlusnosti ovi ih klepe po usima sa dodatnim porezima na robu koja se iz EU izvozi u USA(posebno auto sektor),zato nevoljno se pridruzuju a istovremeno znajuci da moraju poslovati I sa Rusijom jer im industrija zavisi od jeftinog ruskog plina igraju se igrice iz kojih svako gleda da izvuce sto vecu korist.Ameri da uslove evropljane da kupuju njihov skuplji plin(pod izgovorom neovisnosti od Rusije),Evropljani balansiraju malo tamo malo ovamo(podrzavaju Americke sankcije da ne bi dobili dodatne poreze na izvoz svoje robe uvUSA) a isto tako koketiraju sa Rusijom da ce stvoriti sustav da se iste zaobidji da bi Rusi nastavili sa isporukom plina,Rusi ceraju svoje,kad proradi ST2 I Turski tok,najveci gubitnici ce biti najveci… Čitaj više »

Savovic Danilo
4 godine prije

Makron zna kakvu zadacu ima ako hoce da glumi sarl de gola,a to je:da ojaca snage u evropi koje su spremne da se otrgnu americkom uticaju a da nadje nacina da minimizira uticaj drzava koji su potvrdjeni americki vazali na celu sa poljskom zemljama baltika I minornim uticajem hrvatske I moje crne gore koja ce klimati glavom sta god Ameri rekli,mislim da se Rusi nisu jos oporavili od sankcija koje smo I’m uveli,Ali zato grade li grade po primorju(dje inace zivim) mada I’m Evo u zadnje vrijeme turci preuzimaju uticaj

eu kolonija
4 godine prije

dvije najveće političke snage u francuskoj koje predstavljaji preko 80% biračkog tijela u francuskoj žele jače I čvršće veze sa rusijom što znači to želi većina francuza. čak sam sklon vjerovanju da je politika macrona nešto kao gemišt ili bevanda u usporedbi sa vinom I politikom koju zagovara marin le pen. dakle macron zastupa jednu blažu politiku po pitanju suradnje sa rusijom od politike koju bi zastupala marin le pen. s druge strane francuska je vodeća članica eu, nuklearna sila I stalna članica vijeća sigurnosti I kao takva jedina je iz europske unije što znači da jedina zastupa europsku uniju u vijeću sigurnosti un-a. ovi mokri snovi koje je babić iznjeo u tekstu nekih europskih država su samo to mokri snovi. sumnjam I da će se amerikanci previše protiviti I konfrotirati francuskoj. francuzi jednostavno osjećaju da zaslužuju više

samo tako
4 godine prije

Konfrontaciju EU-RF su zakuhali plavokrvni otočani, /tko zna po čijem nalogu😆 ?/, a najmanju štetu snose baš oni.
Zašto su se kontinentalne članice ponijele kao naivne budale radeči na vlastitu štetu ? Čuvanje svoje gu*ice u strahu od prekooceanskih gospodara se nameče kao logičan odgovor.
Ako se zaista ubrzo trefi Brexit, ne vidim da če EU pojačavati sankcije prema RF nego ih nastojati postupno ukinuti.
A jedan čovjek sam i bez podrške ne može preokrenuti tekuču politiku, pa zvao se Macron ili bilo kako0

© 2024 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI